Prochoice žene iznose svoje stavove na internetu o tome kako je moguće podupirati legalno pravo na pobačaj i svejedno biti roditelj, što protivnice/ke pobačaja zbunjuje jer im nikako nije jasno kako osoba koja podupire takva prava može ne izabrati ih za sebe.
Primjerice, kada je prošle godine Chelsea Clinton objavila svoju trudnoću, neke/i konvervativke/ci su objavili/e kako uzbuđenje zbog unuke/a čini Hillary licemjernom, budući da je svoju političku karijeru usmjerila na podupiranje prava na pobačaj. Nedavno je Washington Post objavio kako su neke/i aktivistkinje/i protiv pobačaja začuđene/i kada se susretnu s voditeljicom NARAL Pro-Choice America Ilyse Houge jer trenutno nosi blizanke/ce. Hogue je rekla Postu kako ju je jednom, kada je došla na druženje na Capitol Hillu, aktivistkinja protiv pobačaja pogledala i rekla: “Je li ovo za stvarno?”.
Ranije spomenuti Tumblr je platforma za sve koje/i podupiru reproduktivna prava, na kojoj mogu postaviti slike svoje trudnoće i objasniti zašto su odabrali takvu odluku da svaka osoba mora imati alate za planiranje svoje obitelji.
{slika}
“Trudnoća me učinila još jačom osobom koja vjeruje kako svatko mora biti slobodan odlučivati o svom tijelu i odgajam svoje sinove da to poštuju i podupiru odluke ljudi o njihovim životima i obiteljima”, kazala je Farah Diaz-Tello, odvjetnica za osoblje za Nacionalne advokate za trudne žene.
No, bez obzira na prividno jasnu dihotomiju među osobama koje se odlučuju na pobačaj, odnosno na majčinstvo, to ne znači da ponekad ne možemo govoriti o istoj osobi. Zastupanje prava na izbor, čak i ako će taj izbor rezultirati pobačajem, ne znači da ta osoba nema pravo donijeti odluku o rađanju djeteta. Oko 61 posto žena koje izabiru pobačaj već odgajaju najmanje jedno dijete.
“Ima smisla, ako malo razmislite o tome”, kaže Veronica Arreloa, feministička spisateljica koja je postavila fotografiju prochoice protesta kojemu je svjedočila kada je bila trudna osam mjeseci. “Ljudi koji su već roditelji znaju kako je to. Znaju pozitivne i negativne strane trudnoće, znaju kako zastrašujuće može biti, razumiju ekonomske posljedice… sve te stvari ulaze u jednadžbu kada žene odlučuju o tome žele li ili ne nastaviti trudnoću”, dodala je.
Diaz-Tello je to objasnila ovako: “Ja sam prochoice zato što vjerujem u čovječnost i dostojanstvo svih trudnica u odlučivanju žele li iznijeti trudnoću do kraja, kako će roditi, te hoće li odgojiti dijete koje su rodili”.
Preveo i prilagodio Ivan Horvat
