Internet ostaje netaknut unatoč pokušaju Kim Kardashian da ga ‘sruši’ svojom sjajnom, digitalno poboljšanom, golom stražnjicom. Međutim, iako je taj njen pokušaj neuspio, ono u čemu je zapravo uspjela je lomljenje leda kada se povede razgovor o temi objektivizacije žena u javnosti.
Kao i uvijek kada jedna od pretjerano popularnih zvijezda odluči pokazati kožu, reakcije javnosti na postupak K. Kardashian generalno su bile negativne. Pozirajući gola ona je okarakterizirana kao neuzorna majka, a njena stražnjica je u vrlo kratkom roku postala Twitter senzacija ismijavajući ju za korištenje seksipila samo kako bi privukla dodatnu pažnju i zgrnula novac.
Feministička reakcija na cijelu situaciju svodila se na ukazivanje problematičnih rasnih implikacija fotografija, distanciranje od glavne junakinje priče te, rijeđe, hvaljenje njezine hrabrosti i seksualne otvorenosti.
Bilo da se radi o Kim Kardashian, Beyoncé, Rihanni ili bilo kojoj drugoj ženi koja njeguje seksualizirani javni imidž, javnost se uvijek fokusira na njihove individualne postupke.
Čak i među feministkinjama, vodi se mnogo rasprava i debata na pitanje jesu li žene koje koriste svoju seksualnost kao marketinški proizvod slobodne i osnažene ili su jednostavno neuspjeh feminizma?
Problem s fokusiranjem na pojedine postupke žena je taj što se ne dotiče muškog pogleda i važnosti koju on igra u cijeloj stvari.
Isključivo u društvenom okruženju koje se dodvorava muškom pogledu, muškom užitku, žene se socijalizira na način da procjenjuju svoju vrijednost putem svoje seksualne privlačnosti, no istovremeno ih se osuđuje ukoliko svoju seksualnost iskazuju preotvoreno. Samo u takvom kontekstu događa se situacija da se internet ‘uruši’ zbog gole stražnjice.
Nećete vidjeti pošteno nauljenu guzicu Kanye Westa na naslovnici časopisa, barem ne u skorije vrijeme. No, za povjerovati je u ideju da kada bi se mediji dodvoravali ženskom užitku u istoj mjeri u kojoj se sada dodvoravaju muškom, Kanye bi itekako bio spreman igrati na seksipil na jednak način kao što to sada čini Kim.
No, s obzirom na situaciju kakva je, možemo zaključiti da ono što zadovoljava oko i zaokuplja pažnju muškaraca diktira mnogo medijiskih sadržaja koji zatim utječu na percepciju ljudi o onome što je vrijedno i poželjno kod žena.
Problem sa seksi, upečatljivim fotografijama koje grabe našu pažnju i reakcije javnosti je taj što ti pojedinačni postupci definitivno nisu slobodni postupci žena.
Od žena se nesrazmjerno očekuje da igraju na svoj seksipil, a osobito se to odnosi na Hollywood, dok ih se istovremeno odbacuje ako čine upravo to. Budu seksualne.
Zapetljana mreža između načina na koji naša kultura pecipira žene, načina na koji mediji predstavljaju žene te načina na koji same žene reagiraju na te portrete rezultira društvenom klimom koja paradoksalno tjera žene da se predstavljaju i ponašaju seksi, a zatim ih za to kažnjava.
Gdje sve počinje?
Za mnoge žene, neobična i kontradiktorna borba između pozitivnog vrednovanja toga da smo seksi te sramote koju takvo karakteriziranje donosi započinje u vrlo ranoj dobi. Čak i u djetinjstvu, djevojčice su ohrabrene da paze na vlastiti izgled te na poruke koje njima šalju, za razliku od dječaka od kojih se takvo ponašanje očekuje u mnogo manjoj mjeri.
Kosa. Odjeća. Šminka. Barbie lutka sa svojim vretenastim strukom. Nevjerojatno lijepe Disney princeze koje svoj ‘happy end’ uvijek dočekaju u naručju muškarca za kojeg se udaju jedva ga poznajući.
To su proizvodi i priče koje se prezentiraju i prodaju mladim djevojkama i djevojčicama od najranije dobi. Čak i sada, kada se raspon ‘tipova’ žena koje su prezentirane u dječjoj zabavnoj industriji proširio, još uvijek ostaje vrlo snažan fokus na ljepotu te izgled u finalnom oglašavanju tih sadržaja.
U ovom slučaju se ne radi o seksu (barem ne još), no to je početak slanja poruke djevojčicama da je njihova vrijednost kao ljudskih bića iznimno ovisna o tome kako njihovo tijelo izgleda drugim ljudima. A te iste djevojke već tada nisu posve nesvjesne rodno uvjetovane upotrebe dijetetskih proizvoda, šminke, grudnjaka te korzeta.
To je početak kontradiktornih poruka.
Od djevojaka se očekuje da budu ženstvene od najranije dobi dok ih se zbog istog razloga i opominje. Očekuje se da paze na svoj izgled, no one djevojke za koje se ustvrdi da na izgled pridaju ipak previše pažnje se etiketira kao pretjerano fokusirane, tašte.
Kada uđu u pubertet, kontradiktornost zahtjeva koji se postavljaju pred djevojke postaju još kompliciranijima.
Tinejdžerke su bombardirane seksističkim pričama o djevičanstvu kao nagradi, seksu kao događaju koji mijenja tijek života te promiskuitetu kao sramotnom ponašanju, osim ako se odnosi na dječake. U toj dobi, djevojkama se poručuje da je moguće odrediti vlastitu vrijednost u odnosu na razinu njihove seksualnosti.
Seks kao vrijednost {slika}
Ako ste žena koja se ikada požalila zbog seksističkog uznemiravanja na ulici, vrlo vjerojatno vam je bilo rečeno da spomenutu ‘pažnju’ shvatite kao kompliment.
Činjenica da mnogi ljude vide agresivnu seksualnu pozornost – čak i u slučaju kada je neželjena – kao kompliment upućen ženi, mnogo govori o problematičnoj tendenciji našeg društva da reducira ženu na puki seks.
U većoj mjeri od muškaraca, žene se ‘hrani’ shvaćanjem da je njihova vrijednost usko vezana uz njihovu sposobnost da budu seksualno privlačne i dostupne. No, to nije isto ako žene same istražuju i vrednuju svoju seksualnost aktivno – jednostavno se radi o pasivnoj želji.
S obzirom da živimo u društvu koje primarno obraća pažnju na mušku želju, ne čudi da mnoge žene, uključujući i feministkinje, uživaju iškorištavati tu mušku želju. Na nekoj razini žene koje su privlačne muškom pogledu mogu to upotrijebiti za vlastitu korist.
No na drugoj razini, igrati na tu kartu, u sustavu koji obezvrjeđuje ženino nastojanje za osobnim probitkom i nije naročito osnažujuće. Jednako tako, to nije pozicija koja se pojavljuje u čistoj opreci feminizmu, a i to je jedan od razloga zašto žena kao pojedinka ne može pobijediti osim ako se socijalna konstrukcija u kojoj živimo ne promijeni.
Kada bi se svaka žena na zemlji prestala odijevati ili ponašati onako kako to odgovara muškarcima, ženine odluke bi svejedno bile ograničene muškim žudnjama. Način na koji se žene ponašaju u seksističkom društvu, čak i kada su svjesne da je ono problematično, nije vrijedno analizirati ako se ne obrati pozornost na sami kontekst.
Seks kao sramota
Ironično, naše društvo istovremeno vrednuje žene prema njihovoj seksualnoj privlačnosti, ali ih i sramoti ukoliko i same imaju seksualne želje. Veća je vjerojatnost da će žene biti okarakterizirane kao ‘drolje’ ako su promiskuitetne ili otvoreno izražavaju svoju seksualnost, nego što bi se na sličan način etiketiralo muškarce.
Slučaj koji to oslikava: Velika prošlogodišnja objava privatnih fotografija brojnih slavnih žena, glumica, pjevačica na kojima su one gole, a za koje su i same javno istaknule da su bile namijenjene njihovim partnerima. Naravno, seksting je dvosmjerna ulica te nije nečuveno da i muškarci tu i tamo ‘opale’ poneku svoju obnaženiju fotografiju.
No razlika je u tome što neće doći do masivnog objavljivanja aktova slavnih muškaraca ili diskursa žrtve-krivci u javnom prostoru kao reakcije na njihove slike. Dok u slučaju žena, kao što vidimo, do toga dolazi.
Ono što bi trebalo zaokupiti našu pažnju, podsmijeh i ‘upasti nam u oko’ je invazija i potrošnja ženskih tijela. Način na koji ljudi reagiraju na objavljivanje golih slika poznatih osoba odraz je načina na koje su napadnute i manje popularne žene, one koje nisu slavne, putem pornografije osvete.
Zatim su tu i dvostruki standardi koji žene obezvrijeđuju ako rade iste stvari koje rade i muškarci. Poneki muškarci će reći kako žena nije ‘materijal za ženidbu’ ako spava s njim na prvom spoju ili ako je spavala s mnogo muškaraca u svojoj prošlosti. Međutim, ti isti muškarci ne sumnjaju u svoje sposobnosti da budu dobri supruzi i očevi ako spavaju sa ženom na prvom izlasku ili ako istovremeno održavaju nekoliko seksualnih veza.
Dakle, pitanje je što anonimne žene trebaju činiti u kulturi koja često mjeri njihovu vrijednost s obzirom na njihovu ‘seksualnu valutu’?
Odgovor je: jednu od ove tri stvari – raditi što žele i ne obazirati se na posljedice, promijeniti/mijenjati kulturu ili oboje.
{slika}
Promjena razgovora
Jedan od krucijalnih načina na koji možemo promijeniti viđenje ženske seksualnosti u našoj kulturi jest taj da promijenimo način na koji razgovaramo o toj temi. Kada govorimo o ženama koje brane svoj javni seksualizirani stil, odabirući argumente kako su one uzori, feministkinje, osnažene žene propuštamo brojna druga važna pitanja.
Zašto toliko žena koje su izložene oku javnosti izlažu svoju seksualnost i naglašavaju je intervjuima i fotografijama? Zašto njihova seksualna privlačnost igra značajnu ulogu u njihovom uspjehu?
Kada mi, kao javnost koja promatra, propitujemo i kritiziramo manipulaciju fotografijama i objektivizaciju ženskih tijela priznajemo li i vlastitu ulogu koju igramo u oblikovanju medija? Razumijemo li da način na koji mediji prikazuju i odnose se prema ženskim tijelima samo odražava i pojačava duboko ukorijenjene kulturne stavove društva?
Doista, ne možemo se baviti pretjeranom seksualizacijom žena u medijima bez da se suočimo s pretjeranom seksualizacijom žena u svakodnevnom životu. Ne možemo se boriti protiv osuđivanja žena iz naše okoline zbog njihove seksualnosti dok istovremeno slavne hiperseksualizirane osobe osuđujemo i deklariramo anti-feministkinjama zbog načina na koji plešu ili se odijevaju.
Također, ključno je to da se razgovori i debate na ovu temu manje fokusiraju na pojedinačne slučajeve određenih osoba, a više na društvo kao cjelinu. Pojedine žene nikada neće biti dovoljno slobodne da budu seksi, samozatajne ili ravnodušne u društvu koje tvrdi da je vlasnik njihovih tijela.
U patrijahalnoj kulturi, ne odgovarati muškom standardu ljepote i muškoj želji, demonstrirati seksualnu želju kao žena, a ne obazirući se na pritisak da se prilagodimo uskom skupu standarda ljepote dočekano je na seksistički ‘nož’.
Razumijevanje i osuđivanje djelovanja žena u patrijarhalnom društvu, u patrijarhalnom kontekstu ne bi trebalo biti usmjereno na obilježavanje tog djelovanja kao feminističkog ili antifeminističkog, moralnog ili nemoralnog. Pažnju treba usmjeriti na stalno osporavanje ideje da se ženska vrijednost uopće odražava kroz njezinu seksipilnost.
Prevela i prilagodila Ines Mihić
