“Ovaj narod zaboravi sve. Oni zaboravljaju nas žrtve. Ali ja nikada neće zaboraviti što se meni dogodilo.”
Sabiha, prilikom intervjua Amnesty International-u
“Ne znam da li je moguće da se ovaj zločin kazni. Ako uopće postoji pravda?? … Možda negdje, ali ne i ovdje u Bosni!”
Bakira, prilikom intervjua Amnesty International-u
Niti jedna vlada Bosne i Hercegovine nije uspjela osigurati pravdu za tisuće žena i djevojaka koje su silovane tokom rata 1992-1995, navodi se u izvješću Amnesty Internationala objavljenom u rujnu ove godine.
Izvješće Čija pravda? Žene Bosne i Hercegovine još uvijek čekaju, naglašava neuspjeh pravosudnog sustava u zemlji. Također se fokusira na neuspjeh vlasti da pruže ženama odštetu, uključujući i naknade za zločine počinjene protiv njih, i kršenja njihovih prava.
“Za vrijeme rata silovane su na tisuće žena i djevojaka, često najbrutalnije; mnogo ih je bilo zatvoreno po logirima, hotelima, privatnim kućama gdje su seksualno iskorištavane. Mnoge djevojke i žene su ubijene”, navodi Nicola Duckworth, direktor Amnesty International-ovog Programa za Europu i Centralnu Aziju.
Do danas preživjelima tih zločina je zabranjen pristup pravdi. Oni koji su odgovorni za njihove patnje, pripadnici vojnih snaga, policije, paravojnih formacija, slobodno se kreću. Neki su ostali na pozicijama moći ili žive u istoj zajednici kao i njihove žrtve. Vlada Bosne i Hercegovine ima obvezu tim žrtvama kršenja međunarodnog humanitarnog prava i zločina protiv čovječnosti osigurati pristup pravosuđu i punu odštetu koja im pripada. Kako bi se to dogodilo, vlasti moraju osigurati sveobuhvatne istrage koje vode do progona ratnih zločina seksualnog nasilja u zemlji. Bez smislene pravde te pune i učinkovite odštete, žrtve i dalje trpe posljedice ovih strašnih zločina,navodi se u izvješću.
“Mnoge žene koje su preživjele seksualno nasilje za vrijeme rata ne mogu dobiti nikakvu naknadu zbog složene strukture sistema sudstva i socijalne skrbi u zemlji. U usporedbi s drugim žrtvama rata, one trpe diskriminaciju prilikom pristupa socijalnim pogodnostima” kaže Nicola Duckworth.
Jasmina, koja je preživjela seksualno nasilja za vrijeme rata, izjavila je za Amnesty International: “Ja ne mogu spavati bez tablete. I dalje se lako uzbudim kad ljudi spomenu rat. Slika, sjećanje, TV-spot može biti iskra. Ne mogu to podnijeti … Trebam pomoć.”
Vlasti u Bosni i Hercegovini nisu uspjeli osigurati tim ženama pristup odgovarajućoj zdravstvenoj i psihološkoj podršci, koja je pružena samo od strane nevladinih organizacija (NVO) koje rade sa ograničenim sredstvima.
Jedna bosanska nevladina udruga rekla je Amnesty International-u da velika većina preživjelih od ratnih zločina seksualnog nasilja ne prima nikakvu psihološku pomoć.
Tisuće preživjelih žena također je izgubilo članove obitelji. Mnoge ne mogu naći ili zadržati posao zbog njihovog psihološkog stanja. Mnoge ostaju bez stabilnih izvora prihoda i žive u siromaštvu, ne mogu kupiti lijekove koji su im potrebni.
Silovanje nastavlja i dalje biti tabu tema, u većini slučajeva žene su stigmatizirane umjesto da se prepozna da im je potrebna pomoć kako bi počela obnova njihovih života.
“Vlasti moraju raditi sa nevladinim organizacijama na razvoju sveobuhvatne strategije kako bi se osiguralo da preživjele primaju naknade, uključujući i odgovarajuće mirovine, pomoć s pristupom za rad i najviši mogući standard zdravstvenog osiguranja. Vlada bi trebala pomoći preživjelima ratnih zločina seksualnog nasilja dajući im mogućnost da govore i traže svoja prava te se bore protiv diskriminacije i stigmatizacije s kojima se susreću u svakodnevnom životu”, kaže Nicola Duckworth.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osnovan je 1993 za procesuiranje teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući i seksualno nasilje.
Međutim, ICTY je jedino u mogućnosti procesuirati ograničen broj kršenja međunarodnog humanitarnog prava koja su se dogodila tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji. Od srpnja 2009, ICTY je procesuirao 18 slučajeva koja se odnose na seksualno nasilje u Bosni i Hercegovini.
Vijeće za ratne zločine Državnog suda Bosne i Hercegovine nastalo je 2005, kako bi istražilo i procesuiralo zločine koje nisu mogle biti procesuirani od strane ICTY-a. Do danas, samo 12 ljudi je osuđeno za zločine seksualnog nasilja.
Amnesty International pozvao je Parlament Bosne i Hercegovine za produženje mandata međunarodnih sudaca i tužitelja iz razloga što su oni pomogli da se izgradi kapacitet sudske prakse te zemlje kroz njihovu stručnost, nepristranost i neovisnost.
Pripremila Dajana Barišić
