Od 2. do 5. travnja u Sarajevu je održana sedma i ujedno posljednja regionalna konferencija “Žene to mogu”. “Žene to mogu” je program osmišljen u okviru Norveške laburističke stranke u svrhu edukacije i osnaživanja žena za političko dijelovanje, a u regiji je od 1999. godine i to prvo u okviru Pakta za stabilnost, a od 2001. godine provođen je uz podršku Norveške narodne pomoći odnosno potporu norveške vlade. Program su provodile ženske nevladine organizacije u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori, Albaniji te Moldaviji.
{slika}
Kako je na konferenciji istaknula Gro Axelsen program je napravljen 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća kako bi se više žena uključilo u rad Norveške radničke stranke. Program se od onda razvija, a svakako je veliki utjecaj zemalja regije u tome kako on danas izgleda jer nitko nije u tako velikom rasponu provodio projekt te je to značajno utjecalno na novi izgled programa i priručnika koji se danas koristi uz Europu i u Aziji, Africi i na Bliskom Istoku. Od 2006. godine u Hrvatskoj program provodi CESI kroz projekte Liderice u lokalnim zajednicama i Mlade žene to mogu. Nažalost 2009. godina je zadnja godina provedbe programa uz potporu Norveške narodne pomoći kako u Hrvatskoj tako i u ostalim zemljama regije. Iako je u zadnjih desetak godina postignut određen napredak u političkoj participaciji žena u većini zemalja regije, još je puno posla pred nama konstatirao je direktor regionalnog ureda Norveške narodne pomoći Emil Jeremić, no taj će se posao trebati nastaviti prije svega uz potporu Europske unije.
Regionalna koordinatorica programa Žene to mogu Ana Popovicki istaknula je da 2001. godine kada se kretalo s programom u regiji nije bilo niti mehanizama, niti kvota, dok je danas puno bolja situacija, sve zemlje imaju mehanizme, a sve one koje su uvele kvote su značajno unaprijedile političku participaciju žena. Trenutno u parlamentim regije ima 80 žena koje su prošle seminar Žene to mogu. U proteklih je 8 godina održano 1000 seminara za 20 600 sudionica te 700 lokalnih akcija i sve je to doprinjelo unapređenju političke participacije žena u regiji izjavila je Ana Popovicki. CESI su u Hrvatskoj organizirale 4 treninga za trenerice iz političkih stranaka kojima je sudjelovalo 80 političarki koje su za ukupno 892 kolegice u strankama te žene iz svojih lokalnih zajednica organizirale 64 lradionice te su u suradnjis CESI organizirale 57 akcija u lokalnim zajednicama.
{slika}
Organizacije koje provode program u regiji na konferenciji su predstavile dostignuća programa u svojim zemljama i situaciju po pitanju političke participacije žena. Najslabije rezultate po pitanju zastupljenosti žena u parlamentu postiže Crna Gora sa svega 10% žena u parlamentu, dok najbolje postižu Makedonija te Kosovo koje ima kvotu od 30% ali ne samo za izborne liste, već i za sama tijela što znači da u svako političko tijelo mora biti i izabrano 30% žena što sigurno predstavlja najnapredniji sustav kvota u regiji. Hrvatska je sa svojih 21% negdje u regionalnom prosjeku zastupljenosti žena u nacionalnom parlamentu, a jedina de facto ne primjenjuje kvote, odnosno tek je na putu stvarne primjene kvota.
Drugog dana konferencije tema je bila perspektiva ženskog pokreta u regiji. Prema mišljenju Sonje Lokar, mnogo se učinilo u posljednih 10 godina, ali čini se kao da pokret sada ima veliku glavu, koja se oslanja na tanašne noge, odnosno da je potrebno vratiti se stvaranju baze pokreta u svim zemljama regije. Također je naglasila dodatnu opasnost koja nam vreba od ekonomske krize, a to je pokušaj da se kriza koristi kao isprika za dodatnu dekonstrukciju socijalne države, za smanjenje javne potrošnje u smislu financiranja škola, vrtića, skrbi za starije, a sve to najviše pogađa žene i može dodatno oslabiti njihovu društvenu i političku moć.
{slika}
Konferenciji je prisustvovala i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik koja se osvrnula na rad mehanizama za ravnopravnosts polova te upoznala sudionice s naporima i poteškoćama s kojima se oni susreću u svom radu.
Sudionice konferencije su zaključile da je potrebno dalje raditi na edukaciji i osnaživanju žena za političko djelovanje i poticati njihovo međusobno umrežavanje te da je nužno u svim zemljama regije okupiti žene različitih profila – ekonomistice, pravnice, znanstvenice – koje će moći dati alternativne odgovore na izazove koji su pred nama.
