U Zagrebu je 16. listopada, u galeriji Nova, otvorena izložba simboličnog naziva MIRAZ, u sklopu projekta ‘Žensko naslijeđe – doprinos jednakosti u kulturi’ čiji je nosilac Centar za ženske studije iz Zagreba. Partnerske organizacije u ovom projektu su: Centar za savremenu umjetnost Sarajevo (SCCA), Žene u crnom iz Beograda, Srpski kulturni centar Danilo Kiš iz Ljubljane te Casa Internazionale delle donne iz Trsta.
{slika}
Za MIRAZ je predviđeno da tijekom 2012. bude prikazan u gradovima u kojima djeluju partnerske organizacije u ovom projektu. Prije otvorenja izložbe u Zagrebu, radove Alme Suljević (Sarajevo), Danice Dakić (Sarajevo), Darinke Pop-Mitić (Beograd), Dejana Habichta (Ljubljana), Gordane Anđelić Galić (Sarajevo), Kristine Leko (Zagreb), Maje Bajević (Sarajevo), Marjetice Potrč (Ljubljana), Milice Tomić (Beograd), Renate Poljak (Zagreb), Sanje Iveković (Zagreb), Šejle Kamerić (Sarajevo), Grupa Škart (Beograd) i Tanje Lažetić (Ljubljana) bilo je moguće prethodno vidjeti u Ljubljani, Beogradu i Trstu, a kao zadnja ‘stanica’ predviđeno je Sarajevo. Izložba je za posjetitelje otvorena do 27. listopada 2012.
{slika}
{slika}
Idejni začetnik i organizator izložbe je Centar za savremenu umjetnost Sarajevo, a kustosica izložbe je Dunja Blažević koja se na zagrebačkom otvorenju zahvalila na gostoprimstvu i ukratko objasnila koncept MIRAZ-a. Naime, riječ je o multimedijalnoj putujućoj izložbi čije jezgro čine umjetnice iz Sarajeva. Naziv izložbe, osim kao podsjetnik publici na patrijarhalnu kulturu zemalja iz regije, ujedno služi i kao svojevrstan licentia poetica, odnosno slika povijesnog naslijeđa i ‘prtljage’ koju pojedinci i pojedinke nose sa sobom kroz vrijeme i prostor te koja u konačnici treba biti prepoznata kao ‘ženska’ umjetnost. Sandra Prlenda Perkovac iz zagrebačkog Centra za ženske studije, ukazala je na propitivanje ženskog naslijeđa na području umjetnosti, povijesti i popularne kulture kao osnovni cilj projekta.
{slika}{slika}
Iz perspektive gledatelja/ica, može se konstatirati da, unatoč zanimljivom idejnom predlošku, ovom projektu manjka artikulacije njegovih umjetničkih medija. Odnosno, publika koja se došla upoznati s prikazom ženskog naslijeđa (prvenstveno) na području Bosne i Hercegovine, čiji je socijalni, povijesni i kulturni kontekst u prvom redu inspirirao radove uključenih autorica i autora, mogla bi se osjećati zbunjeno zbog mnoštva sadržaja posvećenog aktualnim temama iz sfere politike (nacionalizam i nacionalni identitet), društva (bogaćenje određenih društvenih slojeva), kulture (kritika medijskog ‘tabloidizma’), koji su jednako relevantni za oba spola i koji u stvari ne omogućuju precizan odgovor početno pitanje – što je u stvari žensko naslijeđe i što možemo ili trebamo smatrati ženskom umjetnošću.
{slika}
Škart, Lenka Zelenović
