Prevela Ivana Turudić
Vladajuća stranka u Zimbabweu optužena je za “raširenu i sustavnu kampanju silovanja i seksualnog terora” usmjerenoga ka zastrašivanju protivnika i glasača u izmučenoj afričkoj naciji, a prema novome izvješću izdanome ovdje.
“Izuzetno nasilna silovanja, kako ih opisuju žene iz svih pokrajina Zimbabwea, često su bila fatalna”, kaže studija koju je izdao AIDS- Free World, međunarodna oranizacija za zagovaranje i promociju efikasnoga globalnog odgovora na HIV/AIDS. “Robert Mugabe spada među svjetske dijaboličke veleumove seksualnoga terora”, izjavljuje studija. “On razumije rod; on razumije silovanje. On razumije nekažnjivost. Vrijeme je da nauči razumjeti pravdu.”
Upitan zašto međunarodna zajednica ne drži Mugabea odgovornim za navodna zlodjela, Stephen Lewis, supredsjedatelj AIDS-Free Worlda, rekao je IPS-u da je to, u najvećoj mjeri, stoga što petnaestočlana zajednica Southern African Development Community (SADC) ili pedesetdvočlana Afrička unija (AU) ne drže predsjednika Zimbabwea odgovornim.
Ujedinjeni narodi očito nisu odlučni krenuti u akciju protiv člana regionalne grupe, ako je ta regija pasivna ili na mrtvoj točki.
Ako bi, primjerice [Južnoafrički predsjednik Jacob] Zuma poveo regionalnu ili podregionalnu osudu Mugabea, sve bi se preokrenulo na međunarodnome planu, kaže Lewis, nekadašnji stalni predstavnik Canade u Ujednjenim narodima. ” Stoga mi usmjeravamo svoju pažnju tako snažno na podregionalna rješenja, i naglašavamo potrebu i mogućnost da Južna Afrika djeluje.”
Lewis je izjavio kako zločini protiv čovječnosti, ukorijenjeni u silovanju, jesu zvjerstva koja ne mogu proći bez odgovora.
“Naše izvješće jednostavno dodaje snagu jačanju pritiska na Mugabea. Ali izvješće je tek prvi korak”, rekao je Lewis, bivši zamjenik predsjednika UN-ove dječje agencije UNICEF.
U suradnji s grupama aktivista na terenu, odvjetnicima i drugima, “namjeravamo iscrpiti svaku postojeću mogućnost kako bismo počinitelje doveli na sud i završili s kulturom nekažnjivosti”, dodao je.
U tjednima odmah nakon predsjedničkih izbora u lipnju 2008, AIDS- Free World tvrdi da je primio hitni poziv od organizacije u Harareu koja je bila “preplavljena” izvješćima od žena vezanih za opozicijski Pokret za demokratske promjene (MDC) koje su bile silovane od članova u Zimbabweu vladajuće Afričke nacionalne unije-patriotske fronte (ZANU-PF).
Odgovarajući na poziv, AIDS-Free World preuzeo je cijeli niz istražnih putovanja u regije s timom odvjetnika kako bi intervjuirali one koji su nasilje preživjeli.
“Ono što je isplivalo u svjedočenjima bila je brutalna, orkestrirana kampanja silovanja i mučenja počinjena od Mugabeove ZANU-PF paravojske mladih, agenata Središnje obavještajne organizacije (CIO) Zimbabwea, i ljudi koji se identificiraju kao veterani oslobodilačkog rata [vezanog uz vladajuću stranku].”
Strava preživjelih produžena je strahovima da njihovi napadači pripadaju nekima od petnaest posto odraslih zaraženih HIV-om u Zimbabweu, izvješće dodaje.
Studija također ističe da su sljedeći izbori u Zimbabweu iza ugla, i da ZANU-PF “već priprema sljedeću kampanju seksualnog terora”.
Urgirajući da Mugabe i njegovi sljedbenici budu dovedeni pred lice pravde, izvješće govori kako će nastavljanje s nekažnjivošću biti zeleno svjetlo za sljedeću kampanju silovanja, i da će “žene u Zimbabweu, i ostale u južnoafričkoj regiji, platiti cijenu.”
Od 1998., međunarodna zajednica se složila kako silovanje, kada je počinjeno kao raširen i sustavan napad na civilno stanovništvo, može biti suđeno pod optužnicom zločina protiv ljudskosti.
“No ta je optužba rijetko i realizirana”, dodaje izvješće, prvenstveno jer većina vođa i društava nije uzela vremena da razumije silovanje. I tako, oni su ga pogrešno smjestili zajedno u kontinuum sa normalnim seksualnim uzbuđenjem.
Izvješće kaže kako malobrojni prepoznaju silovanje kao odvojeni, nasilni čin terora i kontrole, nesrodan konsenzualnome seksu kao što je prisilno uzimanje otrova nesrodno hranjenju.
U Ujednjenim narodima, Kina i Rusija, dvije zemlje koje imaju pravo veta u Vijeću sigurnosti, pružile su zaštitničku ruku Zimbabweu, prvenstveno zbog političkih, ekonomskih i vojnih razloga. Ostale tri članice s vetima su : SAD, Francuska i Britanija- zajedno čine stalnu petorku (P5).
U srpnju 2008. rezloucija Vijeća sigurnosti, inspirirana Zapadom i s ciljem da nametne sankcije Mugabeu, naišla je na rijetki dvostruki veto: Rusije i Kine. Rezolucija koja je dobila potporu deset zemalja od petnaest u Vijeću, također je pozvala na embargo na oružje prema Zimbabweu, zabranu putovanja i zamrzavanje financijske pomoći Mugabeu. Iako je rezolucija imala većinu glasova u svoju korist, nije prošla zbog dva veta.
Upitan o nemoći Ujedinjenih naroda, Lewis je rekao IPS-u kako je situacija u UN-u i posebno u P5 prilično teška.
“Ali UN se stjerao u kut”, dodao je, ističući kako nije moguće “nastaviti izdavati rezoluciju za rezolucijom koja osuđuje seksualno nasilje nad ženama u najžešćim terminima i dopustiti Zimbabweu da to čini bez imalo miješanja. To je najsigurniji način da se uzrokuje da većina svijeta izgubi povjerenje u Ujednjene narode”, požalio se. Kao najgore, ističe Lewis, dodatni UN-ovi specijalni izaslanici imenovani su kako si se bavili seksualnim nasiljem.
“Kako je Zimbabwe iznenada izuzet od kritike ili sankcija? I kao da to nije dovoljno, generalni tajnik [Bang Ki-moon] drži zvučan za zvučnim govorom o seksualnome nasilju, sve dok promatra neaktivnost i paraliziranost oko sebe.”
U nekoj točki, generalni tajnik mora se staviti u izravnu poziciju: kako nastaviti predsjedati Ujednjenim narodima kada osnovni principi njihovih povelja leže u dronjcima? Lewis je zapitao. “I ti principi uključuju pedeset i dva posto svjetskoga stanovništva.”
“Vrijeme je da generalni tajnik pročita pobunjenički čin Kine i Rusije, i zaustavi izgovore za ozbiljan odgovor kada takav ne postoji,” dodao je Lewis.
“Moramo završiti s tim ludilom silovanja”, naglasio je. “To bi trebala biti najviša letvica na ljestvama UN-ovih prioriteta.”
