U srednjoj školi, razgovor o seksu nije mi predstavljao problem: većina mojih bliskih prijatelj(ic)a još uvijek nije imala previše iskustva na tom polju, pa spomenuta tema nije često bila ‘na tapeti’. Uz to, imao/la sam dovoljno znanja i iskustva da mogu sudjelovati u bilo kojem razgovoru ili igrama tipa ‘Nikad nisam’.
No s upisom na fakultet sve se promijenilo: odjednom se činilo da i najobičniji razgovori tipa ‘hajmo se upoznati’ uključuju rasprave o tome tko se spetljao s kime, na koji način, i sl. Ne da mi je nedostajalo iskustava koje sam mogao/la spomenuti; stvar je bila u tome da sam u razdoblju između srednje škole i spomenutih razgovora s novim koleg(ic)ama shvatio/la nešto o sebi: nitko me seksualno ne privlači.
Nisam promatrao/la ljude i potom maštao/la o njima, niti je seksualnost bila važan faktor u mojim vezama ili susretima s drugim osobama (izuzmemo li neprestanu blagu paniku koju je izazivala pomisao na to što bi sve, u seksualnom smislu, druga osoba mogla očekivati od mene). Sto posto podržavam slobodu govora o seksualnosti i seksualnim iskustvima (bilo da se radi o njihovim ‘najblažim’ varijantama ili raznoraznim perverzijama), jer vjerujem da ljudima treba omogućiti da otvoreno govore o vlastitim izborima i postupcima. Isto tako je važno da pritom ne pravimo probleme za one koji/e pokazuju slab ili nikakav interes za seks ili druge oblike seksualnih aktivnosti.
Aseksualnost je prilično slabo istražena. Statistike navedene u često citiranoj studiji iz 2004. godine, objavljenoj u časopisu The Journal of Sex Research, govore o otprilike 1 posto aseksualnih osoba. Jasno da je stvarna brojka mnogo veća, budući da (iz ovoga ili onog razloga) većina ljudi odbija javno priznati vlastitu aseksualnost.
Aseksualna osoba ne osjeća seksualnu privlačnost. Međutim, to ne mora značiti da ne osjeća seksualno uzbuđenje, ili romantičnu i/ili estetsku privlačnost, ili da u svojim vezama ne traži intimnost. Netko može biti aseksualan, a ipak masturbirati ili se upuštati u spolne odnose. Seksualnost je širok spektar koji među ostalim uključuje i aseksualnost; ipak, valja imati na umu da je svaka osoba koja se očituje kao aseksualna prije svega individua. Možete biti aseksualni/e i heteroromantični/e, ili aseksualni/e i homoromantični/e, ili aseksualni/e i aromantični/e, ili bilo što između. Spektar aseksualnosti često uključuje i osobe koje osjećaju seksualnu privlačnost tek nakon što formiraju snažne emotivne veze (tzv. demiseksualci), kao i osobe koje rijetko osjećaju seksualnu privlačnost (tzv. aseksualnost ‘sive zone’). Aseksualnost je strogo odvojena od celibata i apstinencije, budući da su ponašanje i privlačnost dvije bitno različite stvari. Također, neke aseksualne osobe iz raznih će se razloga upustiti u seksualne aktivnosti.
U našem hiper-seksualiziranom društvu aseksualne osobe izložene su diskriminaciji i osudama, ne samo od strane heteroseksualnih osoba, već i osoba s raznih dijelova rodnog i seksualnog spektra. Aseksualne osobe koje se identificiraju kao muškarci, primjerice, ne sudjeluju u tradicionalnim ‘muškim razgovorima’ u svlačionici, niti drugima čestitaju na njihovim seksualnim pothvatima. Uglavnom izbjegavaju tračeve o atraktivnim osobama u njihovoj okolini i razgovore o tome što bi im sve radili. Aseksualne osobe koje se identificiraju kao žene često se optužuje da su ‘čistunke’ ili da se prave nedostupnima.
Sve aseksualne osobe u opasnosti su od društvene osude i isključivanja, pogotovo u adolescentskoj dobi kada se velik dio razgovora vrti oko seksa i veza. Aseksualne osobe uglavnom se ne mogu poistovjetiti s tim i takvim temama, niti razumjeti zašto je seks tako omiljena tema razgovora. Često su izložene komentarima o tome da ‘propuštaju’ sav taj ‘odličan seks na svijetu’, ili da se samo trebaju strpjeti dok ne pronađu ‘pravu osobu’.
Iako sam se nedavno očitovao/la kao aseksualna osoba, u prošlosti sam bio/la seksualno vrlo aktivan/na. Seks mi se nije sviđao, nisam ga tražio/la, niti sam s ljudima osjećao/la seksualnu vezu. Za mene, seks je bio pokušaj ostvarivanja intimnosti u vezi; nažalost, ta bi me metoda uvijek iznevjerila jer su drugi ljudi imali sasvim drugačije poglede na seks. Bio/la sam uvjeren/a da nešto ne valja sa mnom. Dugo vremena mi uopće nije palo na pamet da možda postoji seksualna orijentacija koja me opisuje, da postoje i drugi ljudi poput mene koji veze ne promatraju kroz prizmu seksa. Prošao/la sam kroz brojne štetne veze jer sam vjerovao/la da je seks nešto što se očekuje od mene, nešto što sam dužan/na dati u vezi.
Razumijevanje ovoga novog svijeta aseksualnosti bio je važan korak u prihvaćanju i shvaćanju tih neželjenih seksualnih iskustava. Za mnoge aseksualne osobe, mogućnost da same sebe opišu kao aseksualne velika je stvar, a ‘autanje‘ predstavlja jednako važan korak kao i za osobe koje same sebe ne definiraju kao heteroseksualne. Dakako da ovdje ne govorim u ime svih aseksualnih osoba: spektar aseksualnosti raznolik je kao i spektar aktivne seksualnosti.
Mreža za vidljivost i obrazovanje aseksualnih osoba (Asexuality Visibility and Education Network, skrać. AVEN) nudi detaljne informacije, kao i online forum za pitanja i rasprave. Tu su i odlične informacije o vezama s aseksualnim osobama (uključujući i sjajne savjete o tome kako imati 100 posto konsenzualni seks, čak i kada su svi/e partneri(ce) aseksualni/e!). Najbolje što možemo učiniti jest biti informirani/e, kako o vlastitoj seksualnosti tako i o onoj drugih osoba, te biti pripravni/e na to da drugi ljudi imaju drugačije poglede na seks od nas. Čak i među seksualnim osobama postoji širok spektar činova, ljudi i situacija koje djeluju uzbuđujuće ili odbijajuće. Je li činjenica da neki/e od nas egzistiraju izvan granica te palete odabira toliko zapanjujuća?
Ponekad nam se može učiniti da se na svakom koraku susrećemo s nekim novim orijentacijama koje moramo uzeti u obzir. Važno je imati na umu da ne samo da nema ništa loše u seksu ili suzdržavanju od seksa, seksu s jednom ili više različitih osoba, seksu s osobama istog ili suprotnog spola, isto tako nema ništa loše u tome da ga neke osobe jednostavno – ne žele.
Prevela i prilagodila Nada Kujundžić
