“Ne, nisam ništa radio dok sam živio s roditeljima”, priznaje mi čovjek s kojim sam dijelila životni prostor, “OK jesam usisavao.. ponekad”, dodaje. S obzirom na takvih četvrt i nešto stoljeća života, pravo je čudo kako se ovakva osoba nije libila kućanskih poslova u zajedničkom domu. Usisavanje, nošenje smeća, pospremanje, briga za ljubimca, povremeno kuhanje pa čak i peglanje – zaista hvale vrijedno. No, zašto se onda upravo kod žena ovakve vještine ne smatraju hvale vrijednim nego -normalnim? Zašto žene ta dostignuća ne stavljaju u plus, nego tek održavaju na pozitivnoj nuli? I zašto se žene toliko silno trude ostati u toj poziciji odnosno ne iznevjeriti očekivanja svoga muškoga sustanara?
Baš se povela rasprava o kućanskim poslovima u jednom zagorskom domu. Domaćica je imala sreću pa rodila dva sina, a od žena u kući pomaže samo svekrva. Kaže ona kako sinovi pomažu, hoće pospremiti tanjur za sobom i tako, ali ništa previše. Kroz šalu govorim kako bi trebala misliti na buduće snahe na što me domaćin ošnuo pogledom tako da mi je zastao zaista fini domaći kolač u grlu. Huh, mislila sam si, nemoj uzburkavati krv, ovdje se očito dobro zna što je muško, a što žensko zaduženje. Jedino, muško zaduženje je definirano granicama, dok za žene zapravo i nema posla koje one nikako, ni pod koju cijenu ne bi trebale obavljati. U pogledu domaćice čitam misao “A tko je na mene mislio?” i uvidjevši njezinu situaciju odustajem od teme jer nije lijepo tako vratiti gostoprimstvo.
Tu večer sam razmišljala, jesam li sretnica što mi je partner gradsko dijete? Je li u lezbijskim zajednicama segment kućanstva zaista lakši i ravnopravnije podijeljen? Što je to što muškarce spriječava da budu izvrsni u kućanskim obavezama kada su odlični u toliko težim stvarima? Na primjer, znaju zamijeniti gumu na autu, ali kad se potroši rola papira, ne sjete ju se zamijeniti iako su baš oni inzistirali da to bude troslojni Olala papir jer je hrvatski proizvod i dovoljno mekan za njihovu guzu? Gdje nestaje ta odlučnost? Ili pak znaju kupiti pivo kada nestane zaliha, ali potrošeno mlijeko se nekako uvijek provuče neprimjećeno? Baterije u daljincu instantno se mijenjaju novima kad počnu štekati?
Odbijam prihvatiti činjenicu da su muškarci u kućanskim poslovima i obavezama hendikepirani, vlastitim očima sam se uvjerila da nisu i da mogu, kada žele. A da bi željeli moramo im i dati priliku da se želja stvori. Želju stvara potreba. Stoga, možda ne bi trebale instantno zamijeniti rolu wc papira kad se potroši, sigurna sam da će se u potrebi i muški primjerak u kući to sjetiti učiniti.
