Ranije ove godine, žena u pedesetima koja je radila kao menadžerica za francusku poštansku službu, nađena je obješena u svojoj uredskoj zgradi, sjeveroistočno od Pariza. Iako nije pronađena oproštajna poruka, smrt je bila povezana s objavom kompanije, dva dana ranije, o planovima restrukturiranja koja bi trebala promijeniti status radnica i radnika u kompaniji.
Ovo je daleko od izoliranog incidenta, tragedija je dio epidemije samoubojstava s kojim se suočava niz velikih francuskih kompanija. Jedna takva kompanija je francuski telekomunikacijski div, France Télécom (rebrandiran u Orange 2013. godine), čiji se ‘valovi samoubojstava’ podudaraju s periodom privatizacije i restrukturiranja kompanije.
Dvanaest zaposlenika France Télécoma si je oduzelo život 2008., devetnaest 2009., dvadeset sedam 2010. i šest 2011. godine. Unatoč uspješnim pregovorima sindikata i uprave o promjeni i poboljšanju uvjeta rada, došlo je do ponovnih incidenata, jedanaest samoubojstava u 2013. i deset početkom 2014. godine.
Samoubojstva povezana s problemima na radnom mjestom su međunarodni fenomen, kao što su 2010. pokazala brojna samoubojstva na Foxconnovim proizvodnim pogonima u južnoj Kini ili fenomen karoshi u Japanu, odnosno smrt prekovremenim radom. No, Francuska se i dalje ističe zbog velikog broja smrtnih slučajeva, medijskog pokrivanja i intenzivne pravne i političke debate koju su uslijedile nakon ‘prvog vala’ (općenito stopa samoubojstava u Francuskoj iznosi 14.7 na 100,000 stanovnika, što ju stavlja pri vrh u Europi).
Povezanost čina samoubojstva i uvjeta rada je vrlo teško utvrditi i često je rezultat dugotrajnih sudskih postupaka koje poduzima obitelj žrtve protiv kompanije. No, u France Télécomu, pojedinci su ostavili oproštajna pisma, objavljena i u francuskom tisku, koja izričito navode posao kao razlog samoubojstva. Šefovi tih ljudi su reagirali tako da su pokušali individualizirati uzroke samoubojstava, pripisujući ih mentalnom ili emotivnom nedostatku osobe koji nemaju veze s radnim mjestom. Trenutak kad su se samoubojstava zbog radnih uvjeta počela prepoznavati kao društveni fenomen u Francuskoj, zasluga je nove sindikalističke strukture stvorene 2007. godine, nazvane Opservatorij stresa i prisilne mobilnosti (L’Observatoire du stress et des mobilités forcées).
Sarah Waters je razgovarala s Patrickom Ackermannom, jednim od osnivača Opservatorija, koji je radio za France Télécom preko trideset godina i koji je doživio prvi val privatizacije 1996.g. i iskusio psihološke manipulacije koje je tvrtka koristila kako bi natjerala zaposlenike na otkaz, s obzirom na to da je država osigurala zakonskim regulativama njihova radna mjesta. Nakon prvih samoubojstava 2008.g., shvatili su da nitko ne želi javno reagirati na taj problem te su odlučili osnovati Opservatorij. Željeli su naći same uzroke samoubojstava koji su se događali unutar kompanije pa su stvorili upitnik o stresu na poslu koji su dali zaposlenicima France Télécoma, no uprava je taj upitnik, koji je potvrdio sve sumnje o količini stresa koji su zaposlenici doživljavali na svakodnevnoj bazi, nazvao neznanstvenim i netočnim. Tek 2010.g. su sindikati, uz potporu vlade, uspjeli postići dogovor s upravom koji se odnosio na poboljšanje uvjeta rada u kompaniji. Iako je taj dogovor pokrio sve bitne točke, u praksi nikad nije proveden. Važan pomak je nastanak Državnog opservatorija za samoubojstva, koji je vlada pomogla osnovati 2013., a koji prati stope samoubojstava na državnoj razini i pruža prijedloge za izmjene zakona.
Početkom 2014.g. dogodio se novi val samoubojstava u kompaniji FT. Iako uprava više ne koristi psihološke taktike kako bi natjerala zaposlenike na otkaz ili primjenu novih pravila nastalih novim restrukturiranjem, i dalje ima politiku masovnih otkaza koji unose nemir i očaj među radnike.
Ekonomski ciljevi se i dalje provode po cijenu ljudskih života.
Prevela i prilagodila: Iva Butorac
