Novi kurikulum Zdravstvenog odgoja svodi seksualnost na reprodukciju

Komentar CESI na sadržaj novog kurikuluma Zdravstvenog odgoja prenosimo u cijelosti. 

Ministarstvo znanosti i obrazovanja na čelu s Blaženkom Divjak donijelo je odluku o uvođenju novog kurikuluma međupredmetne teme Zdravlje za osnovne i srednje škole od šk. godine 2019/20.

Sadržajno novi kurikulum na neadekvatan, i krajnje zastarjeli način obrađuje temu seksualnosti i reproduktivnog zdravlja. Izostavljene, odnosno uklonjene, su sve one teme koje su bile “sporne” u kurikulumu Zdravstvenog odgoja uvedenom šk. god. 2012/13. (tzv. Jovanovićevom zdravstvenom odgoju).

U novom prijedlogu niti jednom riječju ne spominju se rodni stereotipi, rodna ravnopravnost, LGBTIQ teme, pitanja uvažavanja različitosti i tolerancije prema seksualnim manjinama, promocija  pozitivnih stavova prema seksualnosti. Ono što prevladava jest medikalizacija seksualnosti i konzervativan pristup u obradi teme pa su tako ključni sadržaji novog kurikuluma: briga o reproduktivnom zdravlju, odgovorno spolno ponašanje i upotreba zaštite, planiranje obitelji, neplanirana trudnoća, maloljetnička trudnoća, kontracepcija, rizici spolno prenosivih bolesti, odgovorno roditeljstvo, vođenje menstrualnog kalendara i određivanje plodnih dana, važnost higijene za vrijeme menstruacije, važnost razgovora o reproduktivnom zdravlju sa bliskim osobama, itd.).

S aspekta pružanja mladima točnih i znanstveno-utemeljenih informacija o kontracepciji potpuno je nevjerojatan prijedlog da se tema vezana uz važnost odgovornog spolnog ponašanja i upotrebe zaštite integrira, između ostaloga, i u poučavanje vjeronauka kada je općepoznat crkveni stav o mehaničkim i kemijskim metodama kontracepcije.

Ovaj prijedlog kurikuluma u potpunosti zanemaruje sve međunarodno relevantne smjernice, dokumente kao i evaluacijske studije([1]) učinkovitih programa seksualne edukacije kao što su programi cjelovite seksualne edukacije (tj. comprehensive sexuality education). UNESCO([2]), IPPF([3]), WHO([4]), UNFPA([5]) u dokumentima i smjernicama vezanim uz seksualnu edukaciju  ističu sveobuhvatan pristup seksualnosti koji će adresirati, ne samo kontracepciju i odgovorno seksualno ponašanje, već i ostale važne aspekte seksualnosti (npr. komponentu roda-njezin utjecaj na seksualne veze i rizično seksualno ponašanje; emocije; veze; komunikaciju; seksualna prava; užitak; društvene i kulturne odrednice seksualnosti; različitost; toleranciju; diskriminaciju; rodna ravnopravnost; rodno-uvjetovano nasilje, itd.) i staviti seksualnost u širu perspektivu osobnog i seksualnog rasta i razvoja.

Seksualna edukacija treba uključiti različite dimenzije seksualnosti: biološku, sociokulturnu, psihološku i to na kognitivnoj razini učenja (informacije), afektivnoj razini (osjećaji, vrijednosti, i stavovi) i bihevioralnoj razini (komunikacija, donošenje odluka, i druge vještine). Cjelovitom seksualnom edukacijom označavaju se multimodularni programi koji promiču informiranost, usvajanje pozitivnih stavova i vrijednosti, usvajanje interpersonalnih vještina i odgovorno ponašanje. Cjelovita seksualna edukacija uključuje tri komponente: pouzdane i znanstveno provjerene informacije, usvajanje vještina potrebnih za smanjivanje rizika u seksualnom ponašanju i promicanje pozitivnih stavova prema seksualnosti te promociju rodne ravnopravnosti i tolerancije prema seksualnim manjinama. Ona treba pružiti mladima znanja, vještine, stavove i vrijednosti potrebne kako bi mogli uživati u vlastitoj seksualnosti – fizički i emocionalno, individualno ili u vezi. Seksualnost se promatra holistički i u kontekstu emocionalnog i socijalnog razvoja. Sama informacija nije dovoljna jer mladima treba biti pružena mogućnost da usvoje ključne životne vještine i razviju pozitivne stavove i vrijednosti.

Ovaj prijedlog kurikuluma zanemaruje velik dio ranije navedenih komponenti vezanih uz seksualnost i reproduktivno zdravlje. Umjesto toga, sporedne teme se tretiraju kao važne pa tako važnim postaje “opisati usluge e-zdravstva” i “obrazložiti pravo na izdavanje zdravstvene iskaznice EU” nego naučiti više o nekim drugim (ne-medicinskim) aspektima seksualnosti ili različitim seksualnim orijentacijama.

Stupanjem na snagu ovog kurikuluma stavlja se izvan snage Zdravstveni odgoj (ZO) uveden 2012. Ostaje nejasno na temelju kojih argumenata se dosadašnji Zdravstveni odgoj ukida. Ne postoje javno dostupne informacije o provedbi i praćenju provedbe ZO u školama u posljednjih šest godina.

Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja izradio je evaluaciju provedbe zdravstvenog odgoja 2014. godine (rezultati objavljeni u “Izvještaj o vanjskom vrednovanju provedbe zdravstvenog odgoja šk. godine 2012./2013. i 2013./2014.”) u kojem se ističu nedostaci i donose preporuke za poboljšanje provedbe. Međutim, čitavo ovo vrijeme informacije o unapređenju i poboljšanju provedbe ZO, Ministarstvo znanosti i obrazovanja skriva od javnosti.

S obzirom da je modul Spolno-rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje pri donošenju Zdravstvenog odgoja, bio meta žestokih napada i agresivne kampanje fundamentalističkih i klerikalnih institucija i organizacija koje su se u opstrukciji uvođenja i provedbe ZO služile svakojakim metodama, za pretpostaviti je da se u školama Zdravstveni odgoj nije niti provodio u punom opsegu stoga je ova nova “proćišćena” verzija kurikuluma očigledno prikladnija za provedbu.