Članica Platforme za reproduktivna prava Paula Zore gostovala je jučer u Otvorenom. Ukazala je da prevladavajući broj onih koji odbijaju raditi pobačaje “pokazuje da postoji pritisak”. Takozvani priziv savjesti smatra neetičnim i neprofesionalnim postupkom kojem nema mjesta u medicini te navodi da je ispravnije koristiti termin ‘uskrata skrbi’ nego ‘priziv savjesti’.
“U Hrvatskoj je velik problem nedostupnost pobačaja iz barem dva razloga – jedan je takozvani priziv savjesti, a drugi je cijena pobačaja”, istaknula je
Osvrnula se na izjavu Ante Ćorušića, ravnatelja KBC-a Zagreb i nesuđenog ministra zdravstva u Karamarkovoj vladi, koji je izjavio da ne treba koristiti izraz ‘pacijentica’ nego ‘korisnica’. I to zato što, pojasnio je, “pobačaj nije liječenje, već medicinska usluga na zahtjev”. Dodao je i sljedeće: “By the way, usput, to je jedna od najvećih operacija u medicini, gdje vi ne vidite što radite”.
Zore je navela da je izraz ‘korisnica’ indikativan za odnos prema ženama koje traže pobačaj na zahtjev.
“Cijenu određuje bolnica, a bolnice se ponašaju kao da su tržišni subjekti. Cijene pobačaja u Hrvatskoj idu do 3.000 kuna, to je skoro minimalna plaća. Što se događa u situacijama tzv. kolektivnog priziva savjesti, kada nije moguće obaviti pobačaj u nekoj bolnici? Recimo živite u malom gradu, pa u susjednom gradu ili tri susjedna grada (Vinkovci, Našice, Požega) nitko ne obavlja pobačaj – postavlja se pitanje gdje ta žena ide? Možda ide u drugu državu, a onda se postavlja pitanje kako se zdravstveni sustav odnosi prema ženi koja ga financira, a ne može dobiti zahvat koji traži i na koji prema zakonu ima pravo. Dakle, vi ste ženi uskratili skrb, poslali ste je možda 150 km dalje gdje će obaviti zahvat, pa će se vraćati autobusom 150 km. To je izazivanje patnje i boli koja je nepotrebna. To se protivi onome što bi trebao biti temelj u medicini, a to je skrb”, pojasnila je.
Što se tiče priziva savjesti, odnosno uskrate skrbi, Zore je istaknula da za liječnike/ce koji/e imaju priziv savjesti postoji opcija da ne rade u javnoj bolnici, budući da je u Hrvatskoj pobačaj dostupan samo u javnim bolnicama, odnosno ne smije se izvoditi u privatnim ordinacijama. Opcija je i preusmjeravanje prizivača u specijalizacije u kojima njihova vjerska uvjerenja neće dokidati prava pacijentica.
“Medicina je profesija, nije obaveza, u tom smislu ne smije postojati priziv savjesti”, kazala je.
Na to je Ćorušić odgovorio dogmatski i patronizirajući, kako najbolje zna – “Medicina je poziv, mlada damo!”. K tome, šef zagrebačkog Rebra je dodao kako “Hrvatska nema problema u dostupnosti izvođenja pobačaja”
U Otvorenom su, osim Paule Zore iz Platforme za reproduktivna prava, gostovale Vesna Stepanić, ginekologinja i članica Europskog društva za kontracepciju i reprodukcijsko zdravlje, Jasna Karačić, predsjednica Udruge za promicanje prava pacijenata, Lada Zibar, predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku Hrvatske liječničke komore te Ante Ćorušić, ravnatelj Kliničkog bolničkog centra Zagreb.
