U fokusu

#ženeujavnomprostoru

Hrabre su žene putem Twittera podijelile svoje priče o uznemiravanju

Hrabre su žene putem Twittera podijelile svoje priče o uznemiravanju

Kotač se zakotrljao kada je riječka aktivistica i novinarka Marinella Matejčić iz Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter na Twitteru reagirala na neugodno iskustvo uznemiravanja prijateljice Marije Trcol i pozvala druge žene da podijele svoja iskustva okupljena pod hashtagom #ženeujavnomprostoru kako bi podigle svijest o problemima uznemiravanja i nasilja nad ženama.

Nakon objave Marije Trcol, koja je na Twitteru je podijelila kako je grupa starijih muškaraca degutantnim dobacivanjem komentirala njezin izgled jer ima tetovaže: “Pogledaj ju, ali pogledaj ju od naprijed, na ovu se više nikome ne može ni dignuti!” i poziva Marinelle Matejčić na okupljanje sličnih iskustava pod hashtagom #ženeujavnomprostoru sve se veći broj žena odvažilo javno podijeliti situacije u kojima su ih muškarci u javnom prostoru uznemiravali.

Primjeri sežu u najranije doba djetinjstva u kojima se opravdava ponašanje dječaka i uči djevojčice prihvaćanju takvog ponašanja ili prepušta na volju starijim muškarcima, bilo onima iz neposredne okoline ili neznancima s kojima se sreću u ulici ili tramvaju.

Imala sam 12 godina. Muškarac koji mi može biti djed me odmjerio i kazao: ‘Imaš cice. Tebe se može pojebati’. Nitko nije reagirao. Izašla sam iz tog tramvaja u suzama. #ženeujavnomprostoru

https://twitter.com/AntonijaPetko/status/1286770867846950912?s=20tvit

#ženeujavnomprostoru

elitna zagrebačka gimnazija, sat etike:

Profesor se obraća pretežito ženskom razredu, s pitanjem: “Oduzimaju li djevojke slobodu dečkima kada u školu dolaze u suknjama?”. Na kraju zaključuje da je odgovor “da” jer im odvlače pozornost dok se oni obrazuju.

https://twitter.com/BrajdicIvana/status/1286730686137864196?s=20

A nastavljaju se u odrasloj dobi, neovisno o tome kako žena izgleda, je li tetovirana, dotjerana, trudna…

Ja sam trudna,imam 7 dana do termina poroda. Prije tjedan dana sam išla u Pepco, hodam dućanom, gledam spavaćicu, jer će mi trebati za dojenje. Zaštitar hoda za mnom i govori mi kako imam super liniju u trudnoći i da će mi ta spavaćica baš super pristajati. #ženeujavnomprostoru

https://twitter.com/MrsMM_/status/1286568781335138306?s=20

#ženeujavnomprostoru

Imam 21, na prvom sam razgovoru za posao. Covjek je PRIJATELJ mog oca.

Razgovor protice opusteno, friendly, on je duhovit i britak. Do zadnjeg pitanja. Koje je glasilo “Imas decka? Ah imas, nego jel jebes sta sa strane?”

https://twitter.com/zrile_cricket/status/1286575194937667584?s=20

Neki dan nepoznat muškarac me nasred ulice grabi za ruku i podiže mi haljinu. Kaže mi da više pazim što nosim jer bi me ovako lako mogao silovati. Kaže da neće jer on nije takav, ali drugi jesu. Kako bolje zaštititi žene od seksualnog uznemiravanja nego seksualnim uznemiravanjem?

https://twitter.com/IveljaPavicic/status/1286399694185410567?s=20

Matejčić prepoznaje da smo uronjeni u kulturu nasilja u kojoj žena “opravdava” samu sebe jer je internalizirala da je njezino tijelo u javnom prostoru javno vlasništvo koje se smije dirati, vući, gurati i vrijeđati, zbog čega je važno javno progovarati iskustvima nasilja i otvoriti dijalog o tretiranju žena u hrvatskom društvu.

Problem je što takvo napasno ponašanje prolazi nekažnjeno. “Hitno se treba implementirati Istanbulska konvencija kako bi se nasilje propisno kažnjavalo i time prevenirao recidiv.” ističe Matejčić. “Trenutne prakse pravosuđa više opominju nasilnike nego ih propisno kazne, ako uopće dođe do te situacije, jer se često radi o “nevidljivom” nasilju, odnosno nasilju koje se ne prepoznaje kao nasilje, čak i od samih žena koje su ga doživjele, već one to spoznaju u zrelim godinama”.

Osim implementacije Istanbulske konvencije Matejčić i Trcol rješenje vide u edukaciji i korjenitoj promjeni nasilničke kulture: “smatramo da je nužno u školski kurikulum uvesti znanstveno utemeljenu seksualnu edukaciju, koja uči o odgovornom seksualnom ponašanju i partnerskim odnosima, poštovanju i rodnoj ravnopravnosti. Jedino ćemo tako početi odgajati dječake da shvate da su djevojčice inherentno ravnopravne njima, da imaju pravo na autonomiju odlučivanja nad vlastitim tijelom, da zaslužuju slobodu kretanja i život bez straha”.