Vijesti

26.10.2011. 13:19:17 - Silvia Milić

Tko glača, a tko popravlja sudoper u Sinju?

(Foto: Branko Čović)

Budući da dolazim iz jedne male sredine gdje se poprilično njeguje subordinirana uloga i viđenje žene prvenstveno kao majke kućanice i odgajateljice te dominacija muškarca nad ženom i djecom, što me jako frustrira, odlučila sam tome posvetiti svoj završni rad u okviru studija na Filozofskom fakultetu u Splitu. Kao logičan odabir mjesta istraživanja položaja žena u obitelji nametnuo se Sinj, kao mali grad u jednoj tradicionalnoj i konzervativnoj sredini koja se teže modernizira za razliku od velikih gradova, u smislu da teže ili sporije ili, štoviše, uopće ne prihvaća neke od potpuno uobičajenih promjena za vrijeme u kojemu živimo kao što su segregirana podjela kućanskih poslova, emancipacija žena, puno i plaćeno radno vrijeme žene i brojne druge suvremene društvene promjene. Za neke i dalje vrijedi uvriježeno mišljenje žene isključivo kao majke i kućanice, ali ne i zaposlene osobe jer bi to značilo da se ne može ostvariti kako uzorna majka i vrijedna kućanica. Brojna istraživanja provedena na ovu temu daju više-manje slične rezultate koji, kao što to poznati španjolski sociolog Manuel Castells u svom djelu Moć identiteta (2002) naziva, govore o "četverostrukoj smjeni" žene (plaćeni posao, vođenje kućanstva, odgoj djece i famozna noćna smjena za muža). Očekivano rezultati istraživanja pokazali su neravnopravnu, odnosno tradicionalnu podjelu kućanskih poslova (kuhanje, čišćenje, pranje rublja, glačanje, sitni popravci, briga oko djece, usisavanje, pranje suđa i praje sanitarija). Žene gotovo u potpunosti samostalno (pranje rublja i glačanje, 100%) ili uz minimalnu asistenciju muževa obavljaju sve kućanske poslove (iznad 80% za sve navedene kućanske poslove), izuzevši sitne popravke koje muškarci obavljaju u 83,3% slučajeva. Pohvalno, zar ne? To je zasigurno njihovo područje, očito i jedino, glede kućanskih poslova koje nikako ne pripada ženi jer je to naravno, 'muški' posao i prema tome područje gdje oni mogu iskazati svu svoju snagu i moć. Nadmoć s čekićom u ruci ili zavučeni ispod sudopera, ne valjda pospremajući i mijenjajući pelene.

No, s druge strane tračak nade daje činjenica da se u većini slučajeva u domaćinstvima odluke donose zajedničkim snagama bilo o raspodjeli novca, odgoju djece, o izlascima ili planovima za budućnost. Napokon i neko područje gdje vlada egalitarizam, pomislila sam pomalo i iznenađena ovakvim zaključkom. Područje donošenja odluka u obitelji ipak se znatno udaljava od tradicionalnosti, tj. muškarci više nisu jedini i glavni autoritet koji donosi većinu odluka.

Žene i same prepoznaju svoj neravnopravni položaj u obitelji jer samostalno obavljaju gotovo sve kućanske poslove za koje nisu plaćene . Većina ispitanica vjeruje kako žene teže biti dominantne i glavne u društvu (44,7 posto) no unatoč tome, i dalje je vidljiva izrazito neegalitarna podjela kućanskih poslova i tek kada žene budu ravnopravne sa svojim muževima u podjeli poslova, tada će i one napustiti svoju subordiniranu ulogu te će s vremenom postajati ravnopravne u društvu i obitelji.

Znamo da su se žene izborile za pravo glasa, ali što je sa pravom žene u obitelji? Dokad će se muževi smatrati dominantnima i glavnim autoritetom u kućanstvima, ne samo u Sinju nego i u drugim manjim sredinama? Ova, ali i brojna druga pitanja za sobom povlače beskonačne diskusije koje nužno traže odgovore. Stoga, potrebna je temeljita promjena koja će ženi u obitelji priskrbiti prava koja ona i zaslužuje. Svjesna sam trenutačnog položaja žena u Sinju i činjenice da ovo istraživanje neće učiniti velike promjene, ali mene bi veselio i najmanji pomak u smislu zalaganja žena za svoja prava kao ravnopravnih i zaposlenih osoba. Krajnje je vrijeme za promjene u tom pravcu!

Tagovi: hrvatska, istraživanje, rodna ravnopravnost, sinj

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (2)

Stari komentari

branka:
rješenje se nameće samo po sebi, umjesto četvrte smjene, naučite rješavati kućne popravke
26.10.2011. 14:38
:
Diskriminacija koja se događa na poslu, u politici, kulturi i td., neće prestati sve dok se ne iskorijeni diskriminacija u vlastitom domu.

Govorim iz iskustva kao trećerazredna osoba u vlastitom domu u kome je otac zakraljio sina isključivo zato jer je sin, davši mu sva prava nad zajedničkom imovinom dok mene neudatu ženu proganjaju jedan i drugi samo zato jer jer me imaju u šaci zbog materijalne ovisnosti o njihovoj milostinji.

Predlažem da se borite za novi zakon u kojem očevi neće imati mogućnost da po vlastitom hiru odabiru koje je dijete vrijedno života, a koje ne. Do tada će diskriminacija, napose ona u ruralnim područjima, cvjetati kao i do sada, a mi, diskriminirani, nećemo imati načina da se zaštitimo, ma koliko osvješteni, obrazovani i načitani.

Štoviše, te odlike su mane u očima primitivaca i zato povećavaju diskriminaciju.

Pozdrav
01.12.2011. 15:31

Stup srama

Iz drugih medija

AEM