Vijesti

08.11.2013. 10:58:41 - Gabrijela Galić (Novi list / Libela)

krojenje radnog zakonodavstva

Nastavak pregovora o novom Zakonu o radu

Poslodavci, sindikati i predstavnici/e ministarstva rada i mirovinskog sustava danas nastavljaju razgovore o novom Zakonu o radu (ZOR), koji će istovremeno biti pušten i u javnu raspravu, prenosi Novi list.

Pregovori se nastavljaju nakon što je resorno ministarstvo pristalo na gotovo sve zahtjeve sindikata pa je tako iz zakonskog prijedloga izbačen financijski uvjetovani otkaz, a plaća će se i dalje moći regulirati pravilnikom o radu.

Takvo rješenje odgovara i poslodavcima, dok na sindikalnoj strani jedino Hrvatska radnička udruga sindikata i dalje traži da se pravilnici o radu izbace iz ZOR-a.

Ograničio bi se rad u tjednu na najviše 48 sati, uz mogućnost i dužeg rada do maksimalno 56 sati.

Međutim, takva preraspodjela moći će se ugovoriti isključivo kolektivnim ugovorom s tim da u periodu od četiri uzastopna mjeseca prosječna tjedna satnica radnika ne prelazi maksimalnih 48 sati.

I dok je prema sadašnjem zakonskom rješenju maksimalan broj prekovremenih sati na godišnjoj razini 180, ubuduće bi trebao biti maksimalno 250 sati, ali bi se to povećanje moglo ugovoriti, također, samo kroz kolektivne ugovore.

Poslodavcima bi, dakako, bilo prihvatljivije da se prekovremeni sati ne moraju kolektivno ugovarati.

'Skratit će se rokovi u proceduri kolektivnog otpuštanja viška radnika/ca'

Otpremnine u slučaju otkaza i dalje ostaju u ZOR-u i za sada se odustaje od formiranja posebnog fonda za otpremnine, odnosno primjene austrijskog modela kapitalizirane štednje. Niti sindikatima, a niti poslodavcima takvo uređenje sustava otpremnina ne odgovara. Sindikatima jer bi radnici/e izgubili/e na 'vrijednosti' naknade za izgubljeno radno mjesto, a poslodavcima jer bi im novi sustav povećao izdvajanja na plaću. No, u resornom ministarstvu ne odustaje se trajno od novog modela otpremnina. Shvatilo se da takve promjene sada ne mogu proći, ali će se o njima vjerojatno nastaviti razgovarati.Jedini element zakonskih izmjena u kojem ministarstvo nije u potpunosti prihvatilo sindikalne zahtjeve je sudski iznos naknade štete u slučaju neopravdanog razloga za otkaz.

Ministarstvo je prijedlogom izmjena radnog zakonodavstva predložilo ograničavanje sudske naknade na šest plaća radnika, a sindikati su tražili da se odluka o naknadi ostavi sudu na odluku. No, resorno ministarstvo ne odustaje od zakonske regulative te naknade, ali predlaže njeno povećanje na osam plaća radnika, što zapravo i nnije neki kompromis jer je u principu isto šest ili osam plaća.

Zakonskim izmjenama skratit će se rokovi u proceduri kolektivnog otpuštanja viška radnika/ca, plan je ukinuti i obvezu izrade programa zbrinjavanja viška radnika/ca, otkazni rok tekao bi i za vrijeme bolovanja, odnosno godišnjeg odmora, čime se ide na rezanje sada zagarantiranih radnih prava.

U zakon se vraća mogućnost ugovaranja produžene primjene kolektivnog ugovora, a produžit će se i rok za zastaru novčanih potraživanja s tri na pet godina.

U slučaju neisplate plaće radinici će moći početi pripremati štrajk odmah, a ne tek istekom roka od 30 dana od dospjele i neisplaćene plaće. To je jedina i jako slaba utjeha za radništvo u novom ZOR-u, koji pod krinkom 'fleksibilizacije' tržišta srozava se nivo zakonske zaštite zaposlenja, jačaju se prekarni oblici rada, pogoduje se poslodavcima i kapitalu, snižava se cijena rada, a time se društvo vodi u fragmentaciju i neoliberalizaciju, a sve to po cijenu erozije radničkih prava.

Zahtjevi Ženske fronte za radna i socijalna prava

Podsjetimo, Ženska fronta za radna i socijalna prava istaknula je najopasnije promjena koje donosi novi Zakon o radu, a o kojima se očito ne(dovoljno) pregovara, odnosno nekako su 'ispale' iz kalukulacija tijekom pregovora.

Ženska fronta za radna i socijalna prava traži kodifikaciju radnog zakonodavstva u jedinstveni zakon te predlaže odbacivanje onih dijelova zakona koji direktno smanjuju i krše osnovna radnička prava – na zasluženi dnevni i godišnji odmor, sigurnost na radnom mjestu, plaću, pravo na zaštitu od diskriminacije, pravo na sindikalno organiziranje, zaštitu od prisilnih oblika rada itd. Izdvajamo najopasnije tendencije koje nam donose nove izmjene ZOR-a i Zakona o mirovinskom osiguranju:

1. Rad na određeno treba biti jasno reguliran i kontroliran posredstvom efikasnih inspekcija te adekvatno kažnjen ukoliko ga poslodavac zloupotrebljava. Ovaj tip rada, koji je posljednjih godina postao pravilo, novim legislativama čini radna mjesta nesigurnima, cijenu rada nižom te produbljuje rodnu diskriminaciju na tržištu rada. Njime se umanjuje mogućnost sindikalnog organiziranja i djelovanja te je, radi nesigurne prirode rada na određeno, radnicama i radnicima otežano planiranje obitelji, ugovaranje kredita i slično. Stoga, zahtijevamo da  ugovor o radu na određeno automatizmom, nakon dvije godine prelazi u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, da se ograniči broj ugovora na određeno vrijeme i po osobi te da se propišu maksimalne kvote radnika/ca zaposlenih na određeno vrijeme unutar jednog poduzeća (deset posto za rad na određeno i agencijski rad), pojačaju inspekcije rada i njihovi mandati, da se trudnicama zabrani istek ugovora na određeno, kao i ženama tijekom rodiljnog/roditeljskog dopusta, uključujući i istek godine dana po povratku s takvog dopusta.

 2. Jedan od nesigurnih oblika rada je i outsourcing (prijenos ugovora o radu). Zahtijevamo da se jasno definira u kojim se slučajevima outsourcing smatra opravdanim, s tim da se ograniči u djelatnostima od javnog interesa, te zajamči zadržavanje prenesenih prava radnika i radnica kolektivnim ugovorima. Takve poslove najčešće obavljaju žene koje mahom imaju niže nadnice te rade u nesigurnim uvjetima.

3. Agencijski rad dodatno osnažuje nesigurne oblike rada jer privremeno zapošljavanje nije zakonom pojmovno određeno ili ograničeno na izvanredne slučajeve povećanog opsega rada, određene sezonske poslove, slučajeve zamjene privremeno odsutnog radnika/ice, čime je otvoren prostor za privremeno zapošljavanje na uobičajenim redovnim radnim mjestima. Zakonodavac, također, nije predvidio nikakve mehanizme zaštite radnika/ica zaposlenih preko agencija pa su zlouporabe, ucjene i kršenja radničkih prava uglavnom pravilo. Slične posljedice mogu uslijediti i iz drugih oblika povremenog i privremenog rada, poput vaučer-rada.

 4. Izmjenama ZOR-a fleksibilizira se i radno vrijeme – pod krinkom preraspodjele radnog vremena na mala se vrata uvodi prekovremeni rad koji nije adekvatno plaćen, a kroz primjer sezonskog rada legalizira se i prekovremeni rad od 60 sati tjedno. Zahtijevamo da se zakonom utvrdi maksimalni četrdesetosatni radni tjedan, a da se prekovremeni rad ograniči na osam sati tjedno, uz poštovanje radnog dana od 0 do 24 sata.

5. Zakon o radu mora konkretno definirati što spada pod diskriminaciju i uznemiravanje na radnom mjestu i pripisati adekvatnu kaznu počiniteljima. Za poslodavca bi se ovaj prekršaj trebao klasificirati kao najteža vrsta prekršaja pa bi se zato i sankcije trebale pooštriti.

Tagovi: financijski uvjetovani otkaz, hrvatska, kolektivni ugovor, kolektivno otpuštanje viška radnika, ministarstvo rada i mirovinskog sustava, mrms, otpremnine u slučaju otkaza, pregovori, prekovremeni, radna i socijalna prava, radnice, radnici, sindikati, štrajk, zakon o radu, zor

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM