Vijesti

18.11.2013. 10:12:25 - Nataša Vajagić

aktivistički porečdox

Kultura iz naših cipela

OKUP (Obojimo kulturu u Poreču)

OKUP (Obojimo kulturu u Poreču)

Skupina građanki i građana grada Poreča okupljenih u OKUP (Obojimo kulturu u Poreču) proteklih nekoliko dana odlučila je konstruktivnim aktivnostima odgovoriti na probleme vezane uz kulturu u gradu.

Prije mjesec dana iz Pučkog otvorenog učilišta Poreč (POUP) stigla je obavijest kako je PorečDox, međunarodni festival dokumentarnog filma, otkazan. Posebno nas je zasmetala lakoća kojom je direktorica POUP-a, Sanja Radetić Fatorić, prešla preko činjenice da je festival otkazan nakon što su pripreme već bile prilično odmakle, odnosno sve je bilo spremno i trebalo je krenuti s marketingom. Zasmetalo nas je kako u puno riječi nije bilo rečeno gotovo ništa, odnosno nismo saznali/e zašto je program skinut s dnevnog reda. Apsolutna neprofesionalnost, netransparentnost, nedostupnost odgovornih te nerealni navodni razlozi otkazivanja festivala, izazvali su pobunu među građanima i građankama.

Iz POUP-a su poručili kako je festival otkazan radi nedostatka financijskih sredstava, a do istih je došlo prilikom digitalizacije kina. Kakav nonsens, nabavimo kvalitetnu opremu, pa otkažemo filmski festival. Ono što je OKUPovce i OKUPovke mučilo je i netransparentnost donošenja odluke o otkazivanju PorečDoxa. Ako je nedostajalo novaca, zašto se prvo nije pokušalo do sredstava doći, moglo se pitati Grad, moglo se javiti na natječaje, na kraju krajeva moglo se pitati građane i građanke, no ništa od toga se nije napravilo. Također, festival je otkazan nakon što su već izašli pozivi za edukaciju koja se trebala održati u sklopu PorečDoxa, što je neodgovorno i ispod svake razine neprofesionalnosti.

PorečDox, festival koji je u tri godine postojanja izrastao u svojevrsnu instituciju, ugostio je više od 2.300 posjetitelja/ica, što govori koliko je važan bio građanima/kama Poreča, a ukazuje i koliko je utjecao na ugled Poreča kao kulturne sredine.

Spontano je došlo do formiranja OKUPa, koji sad broji 20-ak članova i članica. Zaključili/e smo kako PorečDox postoji radi nas i krenuli/e u akciju. Dvjema gerilskim akcijama: postavljenjem šarenih cipela na stubištu kazališta i filmskih platna s natpisom A gdje su dokumentarci? na oglasnim pločama POUP-a željeli smo prvenstveno pridobiti pažnju naših sugrađanki i sugrađana za ono što slijedi. Simbolično smo festival nazvali/e Četvrti Dox i dokazali/e da se sve može organizirati uz puno volje i truda, a sasvim malo novca.

Foto: Ivo Punis

Foto: Ivo Punis

Odlučili/e smo prikazati aktivističke dokumentarne filmove, ljudskopravaške:

11. lipnja, Prvi splitski Pride

Film Tomislav Ladišića dokumentira zbivanja u Splitu 'iznutra'; što kroz intervjue s organizatorima splitskog Pridea, Edom Bulićem iz Iskoraka, Sanjom Juras iz udruge Kontra, i Mirjanom Kučer iz Domina Split, što dokumentirajući različite akcije uoči prosvjeda, pa tako i performans sa štandarcem i duginom zastavom dviju studentica UMAS-a, izradu transparenata u udruzi Domine, pa i svoju osobnu akciju izrade poruka koje je noć uoči povorke polijepio po kantama za otpatke. Film ne govori sam o LGBTIQ osobama, već o svim ljudima koji podržavaju općenito sva ljudska prava sa željom da svi živimo jednaki pred zakonom i uz toleranciju prema svim oblicima različitosti. Upravo je različitost ta koja nas čini ljudima.

Bosanoga, sasvim slučajna smrt

Morana Komljenović u svom filmu govori o nizu događaja koji su 1981. godine obilježili generaciju mladih u Rijeci i koji su ostali nerazjašnjeni, ali i dalje žive u društvenom tkivu grada. Ishodište filma je pogibelj Nenada Vižina koji je posljedicom brutalnosti tadašnjeg sistema izgubio život. Nakon njegove smrti pokrenuta je peticija kojom se tražilo provođenje istrage u SUP-u, što je jedinstven slučaj u povijesti bivše Jugoslavije. Film odaje počast univerzalnoj žrtvi vremena i ksenofobičnog društva bez obzira na društveni sistem i političku ideologiju. Namjera filma je, kroz slučaj Nenada Vižina, ukazati na besmislenost smrti u sistemu koji ne trpi različitost, nekad ali i danas.

Taksim Commune: Gezi Park & the Uprising in Turkey

Tvorci ovog 33-minutnog dokumentarca, Brandon Jourdan i Marianne Maeckelbergh iz Global Uprisinga, donose nam priču o turskim prosvjedima započetim okupacijom Gezi Parka u samome centru Istanbula. Dokumentarac predstavlja priču kroz intervjue s lokalnim stanovništvom, prosvjednicima/cama i novinarima/kama te te prikazuje stvarnu sliku Turske za vrijeme prosvjeda koji je ujedinio gotovo cijeli narod.

Vragovi crveni, žuti, zeleni…

Fade In predstavlja film Martine Globočnik koji prati razvoj društvenih pokreta u Hrvatskoj od kraja 70-ih godina 20. stoljeća preko zelenog i ljudsko-pravaškog pokreta u 80-ima do prvih godina 21. stoljeća. Film je subjektivno intoniran pričama sudionika/ca tih pokreta koji su vodili, organizirali i sudjelovali u brojnim akcijama te nastanku i razvoju društvenih pokreta u Hrvatskoj.

Foto: Bernard Ritosa

Foto: Bernard Ritosa

Održali/e smo i tribinu pod nazivom Zašto Pride?, sukladno aktualnim događajima u državi i predstojećem referendumu. Ana Brakus iz Zagreb Pridea, Danijela Almesberger iz udruge LORI, Dino Topčagić iz LGBTIQ inicijative Filozofskog fakulteta AUT-a, Lea Jurišić iz LeZbora, Sara Lalić iz Centra za mirovne studije te Tamara Opačić, novinarka portala H-alter porečkoj su publici približili/e tematiku, odnosno pojmove diskriminacije, prava manjina, potrebe održavanja povorki ponosa, a dotakli/e su se i kampanje banaliziranja i izvrtanja činjenica koju vodi inicijativa U ime obitelji.

Odličnim koncertom počastio nas je LeZbor, prvi mješoviti ženski, lezbijsko feministički zbor u regiji i uopće u ovom dijelu Europe, koji je na noge dignuo čitavu dvoranu, a usudila bih se reći i dobar dio Poreča na afterpartyju.

Program festivala vodila je poznata komičarka Marina Orsag, koja je oduševila porečku publiku odličnim stand up-om te održavala veselu atmosferu u dvorani, unatoč teškim temama kojima smo se bavili/e.

Za kraj smo ostavili okrugli stol Kultura iz naših cipela kojim smo željeli/e otvoriti dijalog s osobama i ustanovama zaduženim za kulturu u gradu Poreču. Krenuli/e smo od činjenice da je kultura našeg grada oblikovana kroz njegovu više od dvije tisuće godina dugu povijest postojanja, da je posljednjih sedam desetljeća povezana s turizmom, kulturna politika Poreča bila važan dio javne politike i da bi bez te dimenzije naša lokalna sredina sigurno bila siromašnija te ne bi danas ovako izgledala.

Foto: Ivo Punis

Foto: Ivo Punis

A gdje smo danas? Postoji li kulturna politika grada, kakav je njen sadržaj, tko je sudjelovao u njenoj izradi, kako su građani i građanke uključeni u stvaranje kulture svoje zajednice? Jesu li uopće uključeni? Tko odlučuje o programima financiranima javnim novcem i na temelju kojih kriterija? Koji su izvori financiranja kulture u Poreču i bi li ih moglo biti više i izdašnijih? Ovo su samo neka od pitanja koja smo postavili/e na okruglom stolu Kultura iz naših cipela.

Kao osnovni zaključak okruglog stola nametnula se loša komunikacija vodstva Pučkog otvorenog učilišta s kreativnim pojedincima/kama i udrugama, pa i Gradom, nedostatak kulturne strategije koju su, za razliku od Poreča, izradili svi drugi veći istarski gradovi, kao i uplitanje politike, odnosno politički umreženih pojedinaca/ki u kreiranje kulturne slike grada, što kao posljedicu ima netransparentnu podjelu financijskih sredstava za kulturne programe odnosno odlučivanje o tome koji kulturni projekti trebaju dobiti 'zeleno svjetlo', a koji ne.

Kao zaključak čitave akcije OKUPljenih nameće se pozitivna energija, volja, snaga i želja za kulturom koja dolazi od samih građanki i građana. Čuvajte se cipelica!

Tagovi: aktivizam, hrvatska, kultura, obojimo kulturu u poreču, okup, organizacija, poreč, porečdox, umjetnost

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (1)

Stari komentari

marta:
prvi splitski pride režirao je TOMISLAV ladišić :)
19.11.2013. 09:37

Stup srama

Iz drugih medija

AEM