U fokusu

Irska i dalje represivna po pitanju reproduktivnih prava

Kada će Irkinje dobiti kontrolu nad vlastitim tijelom?

Kada će Irkinje dobiti kontrolu nad vlastitim tijelom?

Kada će žene u Irskoj moći reći “ne”? Odgovor je očito nikada, kada muškarci imaju druge namjere, a država odluči upotrijebiti silu na ženskim tijelima. Radi se o ženi koja je zatrudnjela kao rezultat silovanja, nakon čega su joj liječnici/e mjesecima onemogućavali da napravi pobačaj, sve dok se fetus nije razvio, prenosi The Sunday Times. Iako mnoge Irkinje putuju u Veliku Britaniju u ovakvim situacijama, ova žena nije mogla budući da je bila strankinja s nesigurnim statusom imigrantkinje, a njeno ograničeno znanje engleskog nije pomagalo u već dovoljno stresnoj situaciji.

Očajna u situaciji u kojoj se našla, žena je pokrenula štrajk glađu, nakon čega je Health Service Executive (HSE) tražio sudski nalog preko Protection of Life During Pregnancy Acta iz 2013. godine, kojim su liječnici/e mogli/e prisilno hidratizirati ženu. Ranije ovog mjeseca, nalog je omogućio i porod carskim rezom protiv njene volje.

Borba za kontrolu nad vlastitim tijelima je borba koju Irkinje vode iz dana u dan, u čemu im država svakodnevno odmaže. Najgori primjer toga jest priča Savite Halappanavar iz 2012. godine, kada su liječnici/e odbili/e prekinuti trudnoću, iako je trudnoća vodila do spontanog pobačaja koji je rezultirao fatalnom infekcijom za trudnicu.

Iako je Protection of Life During Pregnancy Act uveden upravo kao odgovor na ovaj slučaj, čini se da ženama ipak ne donosi previše dobroga: ako uzmemo u obzir osmi amandman Ustava iz 1983. godine, život fetusa se smatra ljudskim životom, zbog čega je u pravima u potpunosti izjednačen sa životom žene. U dijelu koji govori o prekidu trudnoće kod suicidalnih žena, navodi kako je opravdano u takvim slučajevima izvesti medicinski zahvat, odnosno – poroditi ženu. Drugim riječima, što žena želi i kakvu će traumu prisilni porord za nju predstavljati je apsolutno nebitno jer fetus i dalje ima veća prava.

Upravo se u tome ogleda nasilje koje Irska provodi nad ženskim tijelima, nasilje koje ne može biti opravdano ni na koji način i koje što prije treba zaustaviti. Iz tog su razloga Irkinje započele kampanju “Repeal the Eight” kojim žele ukinuti osmi amandman koji im, osim reproduktivnih prava, negira ono osnovno – pravo na dostojanstvo.