Vijesti

16.01.2015. 07:41:09 - Civilnodruštvo.hr (Libela)

b.a.b.e. i odvjetnice podržale odluku ustavnog suda

'Dobro da je Obiteljski zakon suspendiran jer je ugrožavao prava djece i bračnih partnera/ica'

Sanja Sarnavka

Sanja Sarnavka (Foto: Screenshot: YouTube)

Članice udruge B.a.b.e. i osam odvjetnica koje su uputile prijedlog za ocjenu ustavnosti Obiteljskog zakona pozdravile su odluku Ustavnog suda. 

Podsjetile su da su već prije godinu i pol dana, nakon prvog zakonskog nacrta, upozoravale da su predložena rješenja nekvalitetna, nejasna, proturječna, protustavna i neprovediva.

"Upozoravale smo da se u zakonu ista materija rješava različitim člancima koji su međusobno proturječni, te da se ugrožavaju prava djece i bračnih drugova", izjavila je predsjednica udruge B.a.b.e. Sanja Sarnavka izrazivši zadovoljstvo što je Ustavni sud u svom obrazloženju o suspenziji zakona uvažio i njihove primjedbe, prenosi Civilnodruštvo.hr.

Podsjetila je na prošlogodišnju raspravu o tom zakonskom prijedlogu u saborskom Odboru za obitelj, na kojem je ministrica Milanka Opačić nakon trosatne rasprave, u kojoj su sudjelovali/e stručnjaci/kinje i zastupnici/e, izjavila kako se osjeća 'kao da je u školi u kojoj učenici/e do kraja nisu pročitali/e lektiru'.

"Predlagali smo izmjene dotadašnjeg zakona koji je 2003. donijela tadašnja SDP-ova Vlada, no argument predlagatelja bio je da nas na donošenje sasvim novog zakonskog rješenja obvezuju i presude Europskog suda za ljudska prava, po kojima je stari zakon loš pa zbog njega Hrvatska mora isplaćivati odštete. To nije točno jer se od svih presuda samo u jednoj tražila promjena zakona, dok se u ostalima navodi da nije kriv zakon već to što institucije nisu radile svoj posao", rekla je Sarnavka.

Odvjetnica Ines Bojić podsjetila je da su već u srpnju prošle godine, nakon što je novi Obiteljski zakon objavljen u Narodnim novinama, uputile prijedlog za ocjenom ustavnosti, te da se Ustavni sud vrlo žurno obratio Saboru, tada u vezi završnih i prijelaznih odredaba, jer je novi Zakon stupao na snagu 1. rujna 2014.

"Sada je ocijenio da se radi o strukturnoj manjkavosti zakona i zato ga je suspendirao, što obrazlaže na 338 stranica, gotovo više negoli što ih zakon ima", rekla je Bojić.

Odvjetnice su osudile izjavu voditeljice radne skupine za izradu novog zakona, profesorice obiteljskog prava s osječkog Pravnog fakulteta Branke Rešetar, da u novom zakonu ima dijelova koji su možda protuustavni i nedorečeni i treba ih promijeniti, ali je zakon u cjelini dobar jer slijedi regulativu skandinavskih zemalja.

"Kakve veze ima hrvatska svakodnevica s, primjerice, norveškom. Hrvatskoj nedostaju infrastruktura i kadrovi za provedbu zakona", istaknule su odvjetnice.

Odvjetnica Ljubica Matijević Vrsaljko upitala je tko će platiti štetu koja je nastala ukidanjem obiteljskih centara, te što će raditi djelatnici/e novoosnovanog Centra za posebno skrbništvo koji zbog suspenzije prestaje s radom.

Kao bivša pravobraniteljica za djecu skandaloznom je ocijenila istup aktualne pravobraniteljice Ivane Milas Klarić koja se, kaže Vrsaljko: "Solidarizirala s vlašću, što u okviru svoje funkcije da stalno propituje rad vlasti nikako ne smije činiti".

Podsjetila je da je njezina prethodnica Mila Jelavić uputila 85 primjedaba na novi zakon, od kojih je Milas Klarić odustala nakon što je preuzela dužnost pravobraniteljice.

Do imenovanja na tu funkciju Milas Klarić bila je u radnoj skupini za izradu novog Obiteljskog zakona, pa se već i zbog toga trebala suzdržati od komentara o odluci Ustavnog suda, suglasne su odvjetnice.

Tagovi: b a b e, branka rešetar, hrvatska, ines bojić, javne politike, ljubica matijević vrsaljko, mila jelavić, obiteljski zakon, sanja sarnavka, suspendiran obiteljski zakon, ustavni sud, vlada

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (22)

Stari komentari

Bocko:
ORGANIZIRANI KRIMINAL U CENTRIMA ZA SOCIJALNU SKRB


Krajnje je vrijeme da se počne rasprava o organiziranom kriminalu koji se sustavno provodi na centrima za socijalnu skrb nad svim očevima koji se usude zatražiti da dijete živi s njima. I to zato je se tamo provodi program diskriminacije i mržnje prema očevima inspiriran idejama radikalnog feminizma.
U doslovno svakom takvom slučaju djelatnice centra su u postupku napravile bar jedno kazneno djelo - krivotvorenje službene isprave, čl 279. KZ.
To se radi tako rutinski da očevi tek na sudu spoznaju da u preporuci CZSS piše da su alkoholičari, nasilnici ili psihički rastrojeni. Ne znači da baš u svakoj prepotuci piše tako, ali u SVIM preporukama piše da dijete ide majci !
Jedino ako je majka mrtva ili nestala otac može dobiti preporuku CZSS! Ili ako mu sestra radi CZSS a majka na sudu.

Za one koji tada ne odustanu, nego se nastave boriti za svoju djecu (to čine u pravilu oni čije bivše žene su potencijalno opasne za djecu) tek tada slijedi pakao - lažne prijave za obiteljsko nasilje i za silovanje. Kad ni to ne upali, onda se žena sjeti i da je muž pedofil!
Da, doslovno se često dogodi da takve optužbe padnu tek nakon mjesec ili dva postupka! A instrukcije za lažne prijave maliciozne majke najčešće dobivaju upravo od tih djelatnica CZSS ili u raznim feminističkim udrugama.
I nikom to nije 'sumnjivo' da istraži tu lažnu prijavu, nego se svi prave blesavi i postupaju kao da je to istinita prijava. Ženi se vjeruje.
Kad otac traži poligraf, to mu se odbija i nudi mu se psihološko vještačenje - vrlo vjerojatno kod još jedne psihologice radikalne feministice. (prva je bila na CZSS).
I oca se drži između pritvora i zabrane prilaska djetetu godinama, dok ta loša majka ne dobije stalno skrbništvo.
Otac ostaje psihički, emocionalno i materijalno uništen (većina ih zbog pritvora izgubi i posao!

I tko god misli da ja fantaziram, ali to se događa SVIM očevima koji ne odustanu od zahtjeva da djeca žive s njima u SVIM centrima !
Samo je pitanje koliko su uporni i koliko daleko će ustrajati u borbi za djecu. U ovom trenutku sam u kontaktu sa nekoliko očeva koji prolaze lažne optužbe, a razgovarao sam sa desetinama koji svi imaju takva iskustva. Neki su bili i u pritvoru.

Donedavno sve to nije bilo poznato, jer je većina očeva mislila da se nepravda dogodila samo njemu, da se namjerio na izuzetno neprijateljski ZSS. Ali zahvaljujući mreži svih mreža, sada svi znaju da se to događa ne samo svugdje u RH nego je slično i svugdje u svijetu.


I da sve ovdje poštedim pričama o kleveti, spremam dopis od 50 stranica u Wordu koji će ići saborskim zastpnicima, jer ni ministarstvo uglavnom uopće ne reagira na prijave očeva za ovaj kriminal.
16.01.2015. 08:46
Bocko:
KKORUMPIRANI CZSS

Centri za socijalnu skrb su institucije koje su potpuno infiltrirane feminističkom ideologijom. Muškarac tamo nema nikakva prava. Možda je najbolja usporedba je da se muškarce i očeve u postupku razvoda na CZSS tretira onako kako se prije 90 godina tretiralo Crnce u južnjačkin državama SAD u doba segregacije. Kao što je 'crnjo' imao deklarativno ljudska prava, tako slična prava na CZSS imaju očevi – dok šute i znaju što im je činiti.
Ako mislite da nije tako, trebali bi čuti što o svom tretmanu imaju reći brojni očevi koji su tamo bili šikanirani, vrijeđani, ponižavani, lažno prijavljivani za nasilje nad ženom i seksualno nasilje nad vlastitom djecom. Sve se to sustavno zataškava. Čak i kad neki takav slučaj izbije u javnost, svi misle da je to neki izolirani slučaj, neka greška ili nesporazum, ili se radi o kakvom ocu nasilniku koji eto lažne priče priča (čega isto ima, ali zapravo vrlo rijetko).


Statistika nam govori da otprilike 85% djece živi s majkama, 11% s očevima, a preostala djeca kod rođaka ili u domovima.
Ali sama ta brojka uopće ne znači da je takva 'podjela' nastala na bazi nekakvog određivanja tipa „tko je bolji roditelj“.
Jer u slučajevima kada su oba roditelja dobri roditelji koji žele brinuti o djetetu, CZSS piše preporuku a sud odlučuje – više od 99% djece bude dodjeljeno majkama. Manje od 1 % djece bude dodjeljeno očevima.

Kako onda ipak 11% djece bude dodjeljeno očevima?

Zato jer u 2-3% slučajeva imamo da je majka umrla uslijed bolesti ili nesreće.
U jednom zanemarivom postotku majke uslijed vrlo teškog mentalnog oboljenja budu institucionalizirane.
U nekih 5-6 % slučajeva majke jednostavno napuste i muža i djecu i odu, uglavnom sa novim partnerom. I unatoč vrlo upornom angažmanu djelatnica CZSS da majka ipak zatraži skrbništvo da bi njoj mogle napisati preporuku, majka to odbija. Čak i takvu majku u pravilu se smatra boljom od oca s kojim su djeca ostala!
U jednom postotku slučajeva radi se o djeci iznad neke dobi (12 do 14 godina ili starija) koja jasno izraze želju da ostanu sa ocem, pa sud jednostavno ne može zanemariti želju djeteta. Iako se čak i u takvim slučajevima CZSS nerijetko ne obazire na želje djece nego daje preporuke majci. Ponekad djeca koja su u mlađoj dobi dodjeljena majci samostalno odu živjeti kod oca kad navrše 15 ili 16 godina, a otac je još godinama prisiljen zbog sporosti sustava plaćati alimentaiju majci iako djeca žive sa njim.

I onda ovdje dodamo onih možda 1% djece koja su dodjeljena očevima koji u postupku razvoda nisu posustali pred terorom sustava.
I tako dobijemo 11% djece kod očeva.

Ali, ono što je žalosno je da niti u tom malom postotku, dijete nikada nije dodjeljeno ocu po preporuci Centra, nego često nakon mučnog i dugotrajnog postupka na sudu u kojem se otac branio od lažnih optužbi, a majka je nakon nekoliko mjeseci ili čak i godina konačno prepoznata kao tako loša osoba da nije podobna da odgaja djecu.


Zapravo se na CZSS uopće ne odlučuje. Vrijedi samo jedno pravilo – dijete ide majci i točka.
U stvarnosti, CZSS nikada ne napiše preporuku da djeca idu ocu. Nikada!
Osim ako je majka mrtva, ili kategorički odbije imati bilo što s djecom - čak i kad je uporno nagovaraju. Čak i majke koje su alkoholičarke i narkomanke, teži psihički slučajevi i one koje se vrate iz zatvora - sve uredno dobiju preporuku da dijete živi s njima. Sve što one trebaju je reći da žele dijete.
Jeste li razumjeli ovo što sam napisao – Centri za socijalnu skrb nikada nisu napisali niti jednu preporuku da je otac bolji roditelj!
U stvari, kad neka loša majka napusti djecu jer je otišla s ljubavnikom, ili je ovisnica ili psihički nestabilna, djelatnice CZSS u pravilu je traže i nastoje privoliti da preda zahtjev da djeca žive sa njom - iako imaju opciju da daju preporuku da djeca žive s ocem koji je mnogo pouzdaniji roditelj i želi brinuti o djeci!
To nije izolirani slučaj! Toliko takvih slučajeva ima da je to mnogo više pravilo nego iznimka. Dobrim očevima CZSS zagorčava život da bi djecu dali lošim majkama.


Za CZSS, sve žene su po defaultu dobre majke, i mora se dokazivati da su loše. Muškarci su svi loši po defaultu, i moraju dokazivati da su dobri. To se proteže i na bake i djedove - oni po majci su svi dobri, a baka i djed očevi roditelji ništa ne valjaju i moraju dokazati da su dobri.

U većini slučajeva ova teška diskriminacija očeva i nije toliko vidljiva.
Danas se u sve većem broju djeca rađaju izvan braka ili ozbiljnih veza, pa u takvim slučajevima u startu nema borbe oko skrbništva. Dijete automatizmom ide majci a službe ganjaju oca za alimentaciju. Mnogi od njih i nisu željeli biti očevi, ali ih se ne pita nego ih se ganja zbog alimentacije. Većinom su to nepouzdani ljudi, često i alkoholičari i ovisnici koje majke opravdano i ne žele u blizini svog djeteta.
U slučajevima braka ili ozbiljne veze, kad dođe do rastave, ima puno očeva koji su svjesni da je majka iz raznih razloga bolji izbor. Takvi samo žele imati normalan odnos sa djecom i sa bivšom, plaćati alimentaciju i provoditi vrijeme sa djecom prema dogovoru. Ima i onih koji bi se borili za djecu, ali kad vide koliko je sustav neprijateljski i pokvaren (čuli su kakvo šikaniranje i teror su doživjeli njihovi poznanici), zaključe da je ipak bolje ne upuštati se u bitku koju će gotovo sigurno izgubiti, a koja je traumatična i za djecu i za roditelje. Ali ako je majka koliko toliko normalna osoba, nekako se s tim i pomire. Ali naglasak je da su roditelji koliko – toliko normalne osobe.
U svim tim slučajevima dogovor da djeca ostaju kod majke je unaprijed postignut, i djelatnice CZSS nemaju potrebu krivotvoriti preporuke sudu i raditi druga kaznena djela. Cilj je postignut – dijete ide majci.
Ali ima slučajeva rastave braka kad je majka definitivno i na prvi pogled lošiji izbor – u otprilike 15 do 20 % slučajeva. Najčešće su to slučajevi kada majka ima ozbiljne psihičke probleme i nestabilna je osoba, ili ovisnica, i štošta drugo. Vrlo često je takvo ponašanje i razlog rastave. Kao što je zorno vidljivo iz znanstvene (ne feminističke!) statistike obiteljskog nasilja, žene su jednako ili češće nego muškarci nasilne unutar obitelji, a naročito prema djeci.
U takvim slučajevima, radi se gotovo isključivo o konfliktnim i visokokonfliktnim razvodima. U takvim okolnostima mnogi očevi zaključe da nemaju izbora jer ne mogu dijete ostaviti sa takvom majkom. I tu gdje bi CZSS trebao odmah uvidjeti da nešto ne valja i dati ocu prednost - oni sustavno opstruiraju najbolje rješenje i ulažu silan napor da zagorčaju život svima.


Teror očeva na CZSS

Otac koji se upusti u bitku oko skrbništva odmah će osjetiti neprijateljstvo službenica CZSS. Od trenutka kada izjavi da želi skrbništvo uglavnom nigdje na CZSS ili na policiji nikad neće čuti ništa drugo nego „Što vi hoćete? Pa jasno je da dijete ide majci!“ Interesantno je kako se uza sve zagovaranje 'ravnopravnosti' ovakve rečenice izgovaraju, često i prijetećim tonom prema očevima.

Evo djela jednog e-maila koji je od jednog oca:
" Moram ti reći kako se policajci ponašaju prema meni kad dođem k njima. Svi, ama baš svi mi govore da odustanem, da dijete pripada uz majku, da nemam šanse. Načelnik mi je rekao da je nevažno da li ona pije tablete, da svi piju tablete, da nije važno što manipulira djetetom, da nije važno što prijeti, da nije važno što mi uskraćuje pristup, da nije važno što nema novaca, da ništa nije važno, to je malo dijete, a ona je majka. Istu stvar mi pričaju rastavljene žene, ma svi. Kako može biti u redu korištenje djeteta kao oružje. "

Osnovni problem je što je to općeraširena kriminalna praksa, a o tome se šuti.

Kako izgleda rutinski postupak:

Na CZSS se prvo rutinski uzimaju izjave od oca i majke.
I tu već počinje krivotvorenje zapisnika. Izjave majke i oca sustavno se „friziraju“ , izmjenjuju na način da majka ispadne u što boljem svjetlu, a otac što gori. Djelatnice sustavno postavljaju pitanja koja omogućavaju takvu manipulaciju i onda to iskrivljeno unose u zapisnik iz kojeg se radi preporuka sudu.
Tako se primjerice oca pita da li se majka brine o djeci, pije li alkohol i je li se ikada liječio zbog psihičkih problema. Otac će reći da popije tu i tamo pivu ili gemišt, i da dvaput godišnje „zaruži“ s društvom u nekoj prigodi ali se nikad nije stvarno napio. Reći će da je nakon rata ili zbog briga na poslu osjećao traume ali to nije bilo ozbiljno pa se nije liječio. Reći će i da majka brine o djeci, ali je zabrinut jer stalno gubi živce, više je puta vrištala na dijete pa ga čak i pljusnula, da se liječila i da ima povijest bolesti na kartonu psihijatra, kad izgubi živce baca stvari po stanu. Nekad se svađaju i naguravaju, ali nije bilo stvarnog fizičkog nasilja. Brine o djeci, vozi ih u vrtić/školu i na slobodne aktivnosti, kad su djeca bila mala redovito ih je kupao i uspavljivao. Vezana su uz njega jednako kao i uz majku.
Majku se pita je li suprug agresivan, je li ikada vikao ili ju udario ili odgurnuo. Ne pita se nikad je li ona bila agresivna ili vikala na muža ili djecu. Pita se majku da li je kad bio neodgovoran prema djeci. Je li sklon alkoholu. I majka kaže da je muž par puta jako vikao i bio bijesan kad je napravila minus na kartici ,da su se svađali oko odgoja djece, da je jednom dijete palo u parkiću i raskrvarilo koljeno kad je bilo s ocem, da on dva puta godišnje ode sa društvom kad je utakmica i popije par piva ali nikad nije bio pijan.
I onda u preporuci CZSS sudu piše otprilike :
„Otac kaže da je majka brižna i skrbi o djeci, priznaje da je sklon alkoholu, i priznaje da ima psihičkih problema i da je bio nasilan prema ženi. Majka izjavljuje da je muž sklon alkoholu, da je neodgovoran prema djeci, da povremeno viče na nju i da je bilo fizičkog nasilja.“
U izjavi se ni ne spomene da majka ima povijest psihičkih problema, da je vrištala i udarala djecu,da je neodgovorna u trošenju novca, da je otac dobar i brižan.

I onda kad takva krivotvorena preporuka ode na sud, jasno je da otac više nema nikakve šanse.

ALI TO JE SAMO NAJBLAŽI PRIMJER KRIVOTVOTENJA PREPORUKE SUDU.

OČEVE KOJI NE ODUSTANU TEK TADA ČEKA KALVARIJA!
16.01.2015. 08:53
Bocko:

Medijska blokada i utjecaj Interneta


Prije 10 ili više godina , očevi koji su upali u ovakav kafkijanski proces mislili su da se radi o nekom nesporazumu i nerazumijevanju od strane tih djelatnica u CZSS. Očekuju da će one ipak u jednom trenutku uvidjeti da griješe i postupiti ispravno – jer radi se u pravilu o slučajevima kad majke pokazuju očite znake psihičkih problema ili zlobe. S vremenom shvate da se to neće dogoditi, ali misle da je to izolirani slučaj, da su se namjerili na nekoliko neprijateljski nastrojenih žena na CZSS koje mrze muškarce. Kad shvate da je sve to posve uobičajena praksa i da nitko ne trza, za mnoge od njih i njihovu djecu već je kasno.
Čak i kada im se sve to dogodilo, njihova priča prije nije gotovo nikada dolazila do medija. Rijetki su uopće i pokušavali obznaniti svoju priču, a kad bi i pokušali ne bi im nitko htio objaviti priču. Velika većina novinarki koje prate i vode teme vezane uz obitelj i djecu su indoktrinirane feminizmom, ili su u strahu za svoj posao zbog gotovo sigurne osvete feminističkog lobija. Znam za nekoliko primjera kada su novinarke u novije vrijeme znale objaviti pojedinu dramatičnu priču nekog oca kojeg je sustav teško šikanirao. Kada bi se iz udruge očeva ponovo javili istoj novinarki, ispričala bi se i rekla da ju više ne zovemo – jer je bila na razgovoru kod urednika i rečeno joj je da nikad više ne pokuša napraviti sličnu priču. Sasvim je jasno da je uredništvo dobilo 'prijateljski poziv' feminističkog lobbyja. Bilo onoga iz institucija, bilo onog u udrugama.

Ali unatrag nekoliko godina, zahvaljujući društvenim mrežama, blogovima, forumima i mogućnosti komunikacije online, sve se to promijenilo. Medijska blokada popušta. Sada već dobar dio očeva na društvenim mrežama i forumima traži savjete , podatke i emocionalnu podršku u vezi razvoda i interesiraju se kako sve to funkcionira.
Ovdje treba upozoriti očeve da su i na nekim forumima radikalne feministice u potpunosti preuzele moderaturu ili cijelog foruma, ili djela foruma koji se odnosi na segment obitelji, braka , rastava i skrbi o djeci, obiteljskog nasilja , alimentacije i psihološke podrške. Na tim forumima očeve koji su došli potražiti pomoć često se sustavno omalovažava i ponižava, a one forumaše koji takvima pomažu konstruktivnim savjetima se u tome sustavno spriječava ili im se čak onemogućuje pristup forumu. Ova pojava u zadnje vrijeme se širi iz feminističkih krukova pod lažnom predstavom da se tobože 'spriječava bulling i mizoginija' na društvenim mrežama. U svakom slučaju, očevi bi se trebali ili kloniti takvih foruma čim osjete da ih se bez osnove vrijeđa. Ili se barem koncentrirati na one koji im pomažu, te ih pokušati kontaktirati privatnim porukama.
Iako je ovakva moderatura foruma stvar vlasnika foruma, radi se zapravo o sustavnoj diskriminaciji na bazi spola, i vlasti ne bi trebale biti slijepe na takve pojave.

U svakom slučaju, sve je više očeva koji sada već imaju saznanja u kojoj mjeri je cijeli sustav korumpiran i kakve sve nevolje i lažne optužbe ih očekuju pokušaju li se upustiti u borbu za skrbništvo. Takvo saznanje onda zapravo ima učinak da još manje očeva uopće pokušava izboriti se za skrbništvo nad djecom , jer znaju da će biti lažno optuživani, privođeni na policiju ili čak i pritvarani samo zato jer je žena izrekla potpno besmislene i u stvari očito lažne optužbe.


Kako izgleda visoko konfliktan razvod


U visokokonfliktnim razvodima u kojima se vodi ogorčena borba oko skrbništva nad djecom u ogromnoj većini slučajeva radi se o majkama koje imaju ozbiljnih psihičkih problema ili poblema sa ovisnošću o alkoholu i narkoticima. Radi se zapravo o slučajevima kada se očevi unatoč saznanju u kojoj je mjeri sustav korumpiran odlučuju na rizik borbe sa sustavom jer su istinski zabrinuti za dobro svoje djece, koje često uključuje i istinski strah za život i zdravlje djece. Z takvim slučajevima te majke zapravo nisu sigurne da bi unatoč sveopćoj pristranosti sustava koji radi u korist majki u imalo korektnim oostupku dobile skrb, pa od samog početka nastupaju sa teškim lažnim optužbama protiv muževa. To što mnoge od tih majki imaju lijepo dokumentiranu povijest psihijatrijskih tretmana ili ovisnosti, potpuno se ignorira čak i kada otac predoči kakvu vjerodostojnu dokumentaciju. Ali se majci vjeruje na svaku optužbu koju izrekne!
Ponekad su i očevi manipulatori, ali pravi teški slučajevi u kojima bi očevi istinski pokušavali manipulacijama i lažima stvarno ishoditi skrbništvo u pravilu su rijetki, i uključuju i veze ili korupciju u sustav CZSS ili čak i na sudu. Ćešće u takvim slučajevima mnogi neodgovorni očevi formalnim traženjem da djeca žive sa njima pokušavaju ucijeniti i uplašiti majku da ne traži alimentaciju. Radi se u većem broju takvih slučajeva zapravo o očevima koji i nisu bili u braku, pa upotrebljavaju retoriku – „ako ti tražiš alimentaciju, kja ću tražiti da dijete pripadne meni“. Svatko tko poznaje stvarnost znade koliko su takve prijetnje neosnovane i zapravo glupave, kad niti najbolji očevi ne mogu dobiti skrbništvo.
Prvo što u postupku konfliktnog razvoda otac izgubi je kontakt sa djecom. Djelatnice CZSS i odvjetnice uvijek savjetuju majkama da uzmu djecu i odu, ili da muža izbace iz stana lažnom prijavom. I da mužu/ocu sustavno uskraćuju kontakt sa djecom da bi osigurale skrbništvo na način da se djeca otuđe od oca. Ocu se onda formalno određuju 'susreti' sa djecom. Paradoksalno, za vrijeme procesa razvoda i odlučivanja oo skrbništvu, po zakonu oba roditelja imaju jednaka prava biti sa djecom. Ali ako bi se otac kojim slučajem odlučio odvesti djecu sebi, tada se odmah zove policija , djeca se 'vraćaju' majci a otac vodi u pritvor ili bar na 'obavjesni razgovor'. Odmah ga se etiketira kao nasilnika, iako zapravo nije učinio baš ništa protivno zakonu.
Evo što je na sudu rekla jedna maliciozna baka, majčina majka kada je otac odveo dijete iz doma gdje je djed bio optužen za fizičko nasilje:
“Htjela sam natrag malu, pa sam nazvala policiju i prijavila ovoga iza (oca) i onda mi je socijalna skrb vratila malu, kak su obećali. “
Dakle, ne samo majka, nego i bilo koji član njene obitelji samo kaže nešto protiv oca i već se represivni aparat pokreće – oca odvede policija, a djelatnice CZSS 'vrate' dijete u majčinu obitelj gdje je evidentirano zlostavljanje!
Sada molim da zamislite obrnutu hipotetsku situaciju – da djed (očev otac) prijavi tako majku djeteta da je odvela dijete, policija odmah privede majku a djelatnice CZSS 'vrate dijete u obitelj kod djeda. Khmmm , dobro, prestanite se smijati....
A sada razmislite – zar to nije najbolji primjer teške spolne diskriminacije?!

Cilj ovakvog postupka je da se očevi otuđe od djece.

To nije nimalo slučajno, nego je dio procedure.Protiv očeva se sustavno podnose prijave. Prve prijave su u pravilu za obiteljsko nasilje, ekonomsko nasilje, emocionalno nasilje i seksualno nasilje (prisiljavanje na seks = „silovanje u braku“). Ako to nije dovoljno, onda slijede u pravilu neke nedefinirane optužbe za seksualno napastovanje ili zlostavljanje djece. Te optužbe su otprilike da diraju djecu po intimnim djelovima kad ih previjaju i kupaju. Njuše guzu i guraju prste u pelene, i slične stvari.
Kako neka normalna, educirana osoba može takve radnje povezati sa pedofilijom?
Jer ti očevi rade točno isto ono što rade i majke – prilikom kupanja, brisanja i previjanja malenog djeteta ne moše se uzbjeći dodirivanje intimnih djelova tijela, Svi roditelji mirišu pelenu na djetetu i zavuku prst u pelenu da bi provjerili je li se beba pokakala ili je pelena mokra. Želi se postići da se više očeva bavi djecom, čak i da idu na rodiljni dopust. To se propagira na sve strane. Čini li se to samo zato da ih onda maliciozne majke u postupku rastave mogu optuživati očeve da su pedofili ?
Bi li tko itko ikad prihvatio takvu optužbu da ju netko izrekne protiv majke? Naravno da ne bi.
Sve te optužbe isprva se tretiraju gotovo rutinski, kao neka zafrkancija, jer zapravo sve te djelatnice moraju znati da su te optužbe ili potpuno lažne ili prenapuhane do besmisla. One moraju vidjeti da se u takvim slučajevima radi o majkama sa ozbiljnim psihičkim problemima, pa i psihičkim poremećajima. Moraju, ali jednostavno ne žele vidjeti. Provode agendu, plan, preporuke koje imaju kako postupati. Zato u pravilu isprva nitko na CZSS takve optužbe i ne proslijeđuje na policiju, nego ih samo pišu u svoje zapisnike i od toga rade preporuku za sud. Što god da otac kaže, to se ili ignorira i ne spomene, ili se njegova izjava izvitoperi na način da se u zapisniku ta izjava potpuno izmjeni. Dokumenti i drugi dokazi koje otac priloži također se u potpunosti ignoriraju.
Prvi savjet očevima koji se odluče boriti protiv uhodanog sustava krivotvorenja zapisnika na CZSS i krivotvorene preporuke sudu s kojim roditeljem će dijete živjeti je da sa CZSS komuniciraju isključivo urudžbiranjem pisanih podnesaka. Tako imaju dokaz što su stvarno izjavili na CZSS i koje su druge dokumente dostavili. Ako na CZSS obave kakav razgovor, slijedeći dan bi o sadržaju tog razgovora trebali sastaviti dopis i urudžbirati ga na CZSS. Isto tako, očevima se preporučuje da traže uvid ili kopiju preporuke koja ide sudu. Da se ne šokiraju na sudu kakve su sve gnjusne laži u tom spisu napisane o njima, nego da za sud pripreme dokaze kojima će pobijati sve te laži. Isprva su na CZSS izričito odbijali dati kopiju preporuke ocu (iako su ju uvijek dale bar na uvid majci ako je tražila), ali nakon što su očevi i njihovi odvjetnici počeli tražiti nalog od suda da se taj uvid omogući, sada se uvid u pravilu rijeđe uskraćuje.

Psihološka vještačenja

Psihološka vještačenja koja se provode na CZSS su posebno kriminalno poglavlje. Uvjeren sam da nikada niti jedan otac tamo nije dobio vjerodostojno vještačenje.
Evo , opisat ću jedan stvaran primjer :
Majka i otac prolazili su postupak na CZSS , ali kada je otac na sudu predao zahtjev za skrb nad djetetom radi lošeg postupanja od strane majke i bake majka je oca počela lažno optuživati. Prvo ga je optuživala i lažno prijavljivala za nasilje, a kasnije je tome dodala i seksualno napastovanje djeteta. Sve te optužbe policija je odbacila, ali su na CZSS oca i dalje tretirali kao zlostavljača i sumnjivog pedofila. Nije socijalnim radnicama bilo nimalo čudno i sumnjivo što se majka toga dosjetila tek nakon mjesec dana. Pisali su psihotest. Otac je test napisao za dva sata, majka jedva za osam sati.
Psihologinja je prva trebala posumnjati da se radi o sindromu SAID (lažnoj optužbi protiv oca za seksualno zlostavljanje kćeri). Uz činjenicu da se radi o pojavi koja se događa u čak 89% slučajeva u postupku razvoda i dobro je poznata u struci, tu su i činjenica da majka te optužbe nije iznijela odmah pri prvom kontaktu sa Centrom, nego tek nakon što je otac od suda zatražio privremenu skrb. K tome je morala uzeti u obzir i dokumentiranu povijest psihičkih poremećaja kod majke. Iz liječničke dokumentacije vidljivo je da je majka bila pacijent dva različita stručnjaka spec psihijatrije koji su konstatirali anksioznost, depresiju i panične napade od kojih se liječi unatrag deset godina uz terapiju te i danas koristi 5 lijekova istodobno? Ali nasuprot ovim nalazima, psihologinja 'stručnog' tima zaključila je da je majka „ topla ,ugodna i otvoreno pokazuje osjećaje“ , „direktna i otvorena“ te da je „orijentirana na iniciranje kontakata, izravnost“ ...
Je li moguće da su ti liječnici liječili godinama potpuno zdravu osobu?
Istovremeno dok je majka opisana u tonu patetičnih hvalospjeva, otac (koji je test riješio za dva sata) prezentiran je kao „defanzivan“ i „hoće surađivati, ali ne želi puno reći o sebi“ te ima „visok rezultat na ljestvici histerije“.
Treba li ovdje spomenuti da je par dana prije toga lažno optužen za najodvratniji zločin koji neki otac može počiniti – za pedofiliju prema vlastitom djetetu! I to u istoj ustanovi u kojoj se provodilo testiranje! Posve je razumljivo da takve lažne optužbe izazovu defanzivan stav sa naznakom histerije! To je sasvim normalna ljudska reakcija, samo psihopat bi na to ostao miran.U nastavku se navodi „sklonost visokoj anksioznosti“ i da je obzirom na dobivene rezultate „potrebna dalja klinička obrada“!
Ista stručnjakinja koja nije prepoznala kod majke teške simptome anksioznosti i depresije od kojih se liječi medikamentima već desetak godina , iste je prepoznala kod oca te ga procjenila osobom kojoj je potrebna dalja klinička obrada.
Ovdje treba spomenuti da otac radi kao stručnjak za informatiku i sigurnosne sustave, te se u njegovoj tvrtki svake godine provodi opsežno psihološko testiranje. Kako to da je na tim testovima „prošao“, a na ovome je ocjenjen kao „slučaj za dalju kliničku obradu“ ?! Dakle, opasan za okolinu!
Ovaj otac je cijeli slučaj prijavio nadležnom ministarstvu. Odgovor koji je dobio od zamjenice ministrice bio je otprilike da „oni sada tu ne mogu ništa učiniti, nego da neka on osporava to vještačenje na sudu“.
Razumijete li apsurdnost ovakvog odgovora?
Služba za nadzor dobila je crno na bijelo dokaze po kojima može ( i mora! ) ne samo pokrenuri istragu, nego su to praktično dokazi sa kojima se odmah može podnijeti optužni prijedlog na DORH za kazneno djelo krivotvorenje službene isprave!
18.01.2015. 17:36
još jedno muško:
Iako nemam informacije iz prve ruke poput Bocka i ja bih dao svoj skromni doprinos osvještavanju ljudi vezano za probleme očeva i maćehinski odnos institucija prema njima. Npr. na stranicama pravobraniteljice za ravnopravnost spolova imamo članak naslovljen "Zatvorenice majke: perspektiva" www.prs.hr/index.php/suradnja/ocd/1493-okrugli-stol-zatvorenice-majke-perspektiva
Iako se u članku spominju i očevi-zatvorenici jasno je zbog koga "laje pas". Sam članak jasno daje na znanje kako majka i otac nisu ni izbliza ravnopravni roditelji.
I nije to sve. Na stranicama pravobraniteljice ovo nije prvi članak koji pokazuje brigu za zatvorenice. Uopće neću ulaziti u moralno i filozofske aspekte roditeljstva osoba koje su prekršile zakon i to ponekad u obliku koji ih treba diskvalificira kao pogodne osobe za odgoj djeteta. Ali neka se govori i o tome. Mene ovdje nešto drugo smeta-to što se pravobraniteljica ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA bavi ovakvim slučajevima dok u isto vrijeme ne postoji niti jedan članak ili inicijativa da se pomogne obespravljenim očevima. Zar je moguće da ne postoji nikakav interes za ovu tematiku osobe kojoj je to u opisu posla ni nakon što su joj se obratili očevi pojedinačno, udruge očeva, a i mediji sve češće zabavljaju pučanstvo sa pričama poput one pokojnog Darka Biljanovića? Ti problemi se uopće ne spominju. Pravobraniteljica je potpuno slijepa i nijema kada su problemi muškaraca u pitanju. Eventualno se može naći pokoji članak koji govori o očinstvu, ali samo kao dio rješavanja problema žena.
21.01.2015. 08:36
mama :):
Definitivno se slažem da je novi obiteljski zakon bio u više djelova protuustavan i na štetu svima, mada ni prethodni nije puno bolji....

Što se tiče komentarora očeva...želim Vam samo reći da nije sve u praksi baš kako navodite te je svaki je slučaj i više nego individualan. Trebate imati na umu da je majka nezamjenjiva uloga za dijete od samog začeća i to nije diskriminacija. Naime, uz pretpostavku da poznajete kako funkcioniraju mitohondriji, valja podsjetiti da je za oplođenu jajnu stanicu, potrebna glavna energija za davanje života embriju, budućem djetetu, koju jedino može dati žena, buduća majka i to je jednostavno nezamjenjiva biološka uloga. Na isti način majka je i dalje ključni faktor i nadasve nezamjenjiva uloga za ispravan psihofizički rast i razvoj djeteta.

Istina, slažem se da postoje žene koje nisu baš adekvatne majke, ali njih svakako treba potaknuti da se usmjere prema djetetu zato jer ni 100 "adekvatnih očeva" ne može nikada zamijeniti majčinsku ulogu. Dakle, nije riječ o diskriminaciji već o unaprijed predodređenim biološkim ulogama.
23.01.2015. 02:30
:
@mama

Na poticaj forumaša Još jedno muško, ja sam ovdje dao prijedlog o "radikalnoj" promjeni "obiteljskih odnosa". A to je:

1. ukidanje dobivanja skrbništva samo za jednog roditelja; umjesto toga uvesti zajedničko skrbništvo jer rastava partnera nema veze s njihovim djetetom.

2. ukidanje alimentacije jer je to višestruko diskriminatorna mjera: roditelj se treba brinuti o djetetu, a ne o drugoj obitelji.

Libela je rekla da će obraditi tu tematika, pa čekam...

Što se tiče psihofizičkoga razvoja djeteta, majka je "nezamjenjiva" u prve tri godine života, otprilike. Tu se slažem i to je nešto što u psihologijskoj struci nije nikakva tajna ili ne znam kakva opskurna teorija nego nešto što je do prije prodora političke korektnosti i silovanja s raznim liberalnim i rodnim glupostima bila najnormalnija stručna stvar.

No isto tako uloga oca postaje "nezamjenjiva" nakon toga. Sve osobe za koje znam da su odrasle bez oca (ili im nije bio dovoljno "blizu") pokazuju određene karakteristike.

Zato bih ja npr. uveo još jednu stvar, koja se možda čini radikalna, ali u biti nije: do 5. godine života djeteta zabranio bih rastavu. Nakon toga, rastava je moguća i to uz podijeljeno skrbništvo.
23.01.2015. 12:02
Bocko:
@Provokator
Jako je dvojbena teza da je majka nezamjenjiva do navršene treće godine djeteta. Mnogi stručnjaci iz tog područja kažu da bi ta granica mogla biti i znatno niža, već iznad navršenih 12 ili 15 mjeseci. Mislim da je mnogo radova na tu temu pod snažnim uplivom feminističke ideologije koja favorizira majke.

Kad vidim kakvi su sve feministički stručnjaci pedofili autoriteti u toj domeni, moram u sve sumnjati. (Jorge Corsi)
čitaj ovu temu:
www.libela.org/vijesti/5879-bolja-zastita-zrtava-nasilja-u-eu-u/#comments
25.01.2015. 20:51
:
@Bocko

Ja svakako nisam pod uplivom rodne teorije, feminističke ideologije i političke korektnosti. ;-)

Nezamjenjiva nisam slučajno stavio pod navodnike. U suvremenim istraživanjima zapravo nećeš o tome čitati. Tu će upravo stajati politički korektno, nešto tipa "pod utjecajem skrbnika" i sl. Ali namjerno tako sročeno da se izbjegne određenje spola, da se ne bi "diskriminiralo" homoseksualne skrbnike muškog spola, npr. Ali to ne mijenja činjenicu da je teorija privrženosti jako dobro proučena i eksperimentalno dokazana. I da se uglavnom do 3. godine života dijete veže uz jednu osobu. Da se politički korektno izrazim, tradicionalno je to bila majka.

Ja sam tu konzervativan. A takva je bila sve do unatrag zadnjih dvadesetak godina i struka. Naravno da ulogu majke može odigrati i netko drugi. Ali to je po meni ipak surogatni odnos. Postoji niz pokazatelja (pa i očitih etoloških) da je ta uloga majke puno više biološka nego kulturna (društvena) činjenica. A naravno da će u nedostatku primarnog objekta (koji je u ovom slučaju majka) dijete (ili mladunče) prihvatiti bilo koju surogatnu majku (pa čak i druge vrste) drugog spola.

Kasnije, ne samo da do izražaja dolazi uloga oca, NEGO POSTAJE VAŽNIJA OD MAJČINE.

P.S. Nemoj nasjedati na antipedofilsku histeriju. To je dobrim dijelom umjetno iskonstruiran problem. (Nasilnih) pedofila nemamo ništa više od serijskih ubojica, pa nemamo svaki dan 5 članaka u novinama o serijskim ubojstvima.

Stavio sam ti ispod članka o odgoju djevojčica hrpu poveznica na žensko nasilje i agresiju od najranije dobi.

25.01.2015. 21:39
:
Što se Corsija tiče, o kriminalizaciji... pa gotovo i muškog disanja... i ja sam puno pisao. A je li on osobno pedofil ili pederast hebefil za tu temu po meni i nije važno. Ako je prekršio zakon, neka odgovara.

Što se tiče razvojne psihologije o ulozi majke možeš naći na tone literature i to dok rodna teorija nije bila niti u povojima.
25.01.2015. 21:50
Bocko:
@Provokator
Prvo da kažem nešto o ovim tvojim prijedlozima koji su u vezi skrbništva, alimentacije i posredno s novim/srušenim obiteljskim zakonom.

Glavni problem sa svim tim prijedlozima o zajedničkom skrbništvu i dogovoru roditelja je u tome da je u tom zakonu jednim člankom sve to odbačeno.
Zakon kaže da se sve to odbacuje ako ima obiteljskog nasilja.
Problem je u tome da se svaka lažna prijava "nasilja" smatra dovoljnom.

Prva stvar koju treba zakonski definirati je da je svaka lažna prijava za obiteljsko nasilje kazneno djelo koje se ganja po službenoj dužnosti čim se ustanovi, a lažna prijava za obiteljsko nasilje izvavljena za trajanja razvoda automatizmom diskreditira roditelja koji ju je prijavio kao boljeg roditelja.
Jedino tako moženo imati normalan proces na CZSS.

Nitko te i ne optužuje da si pod utjecajem 'modernih ' ideologija, a moraš biti svjestan da je prije drugog vala feminizma od davnina društvo bilo još mnogo više ginocentrično kad su u pitanju bila djeca. Ja jednostavno ne vidim vjerodostojan argument da je majka 'važnija' do tri godine. Do godinu da, to mogu prihvatiti.
Uopće više ne vjerujem raznm 'znanstvenim' radovima sa 'društvenih znanosti bez da se ne uvjerim u načine i metode istraživanja. Ako se 'znanstvenik' deklarira kao 'feminist' ili 'liberal' onda apriori ne vjerujem takvom istraživanju, i to je sasvim opravdani pristup.

Što se tiče pedofila , već sam bezbroj puta objašnjavao da su nasilni pedofili rijetki. Ali kada imaš pedofilsku grupu, kao ovu u kojoj je sudjelovao feministički ideolog Corsi, onda je sigurno bar netko u toj grupi nasilni pedofil, a drugi su u najboljem slučaju članovi zločinačke skupine i suradnici u zločinu.

Pedofilska histerija je zapravo organizirani 'projekt' feminističke kontrole muške populacije. Jednako kao i 'rape histerija'.
Svakog muškarca se može ušutkati lažnom optužbom.

Zato zagovornici prava muškaraca trebaju bezuvjetno zahtjevati da se svaka dokazana lažna prijava za pedofiliju ili silovanje progoni po službenoj dužnosti i dapostoje zapriječene minimalne kazne.

Isto tako, trebalo bi više istraživati žensku pedofiliju. To je potpuno 'nevidljivo' područje. Vjerojatno žena pedofila ima daleko više nego to predstavljaju službene brojke.


No kod te pedofilije mene upravo fascinira kako je ljevičarska propaganda uspjela nametnuti mit o sveprisutnoj pedofiliji među svećenstvom, a istovremeno ostaje slijepa na stvarnu i dokazanu prisutnost pedofilije u ljevičarskim i profeminističkim krugovima.


Meni je
26.01.2015. 06:57
:
@Bocko

Naravno da sama promjena u odnosu na skrbništvo poslije razvoda ne znači ništa dok god vlada mit: muškarci su nasilnici i silovatelji, žene su svetice i žrtve. Uz to bi svakako morala ići radikalna promjena prosječnoga pogleda na (među)spolno nasilje. Žensko nasilje danas nije ništa manji problem od muškog, dapače, veći je. I to sam potkrijepio mnogim stručnim i znanstvenim radovima, primjerima iz svakodnevice, svjedočanstvima, statistikama itd.

...da bi mi jedna učiteljica ovdje rekla: Ma kaj oni znaju, svi ti psiholozi, pedagozi, kriminalisti... ja znam više jer sam svaki dan s djecom i dječaci su mali divljaci. Znam ja... A curice su princezice.

Dok god vlada gore spomenuti mit i razglašuje se, razgovora nema. Tu se slažem.

Sve one koji kažu da je svaka peta, treća ili koja već žena žrtva nasilja automatski treba uzeti ne samo kao nevjerodostojne sugovornike, nego kao neprijateljsku stranu s kojom razgovora ne može biti.


P.S. Ne trebaš sumnjati u istraživanja koja sam naveo. Prouči teoriju privrženosti i separacijsku anksioznost. Već sam napisao da ne mora nužno žena (majka) biti ta uz koju će se dijete vezati, ali da to obično jest jedna osoba. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako funkcionira taj mehanizam u istospolnim zajednicama koje odgajaju dijete. Veže li se i tu dijete više u početku za jednog skrbitelja ili je njegova vezanost uz oba jednaka i ovisi li to o vremenu koje skrbitelji provedu s njim. Te ima li kakve razlike između vezanosti u ženskim istospolnim zajednicama u odnosu na muške. Evo, to bi recimo bila zanimljiva i prava istraživanja. Možda ih i ima, ali svakako ne dolaze baš u prvi plan.

26.01.2015. 10:26
:
*umjesto prosječnoga pogleda na nasilje treba stajati dominantnoga pogleda na nasilje
26.01.2015. 10:27
mama :):
Definitivno se slažem da je novi obiteljski zakon bio u više djelova protuustavan i na štetu svima, mada ni prethodni nije puno bolji....

Što se tiče komentarora očeva...želim Vam samo reći da nije sve u praksi baš kako navodite te je svaki je slučaj i više nego individualan. Trebate imati na umu da je majka nezamjenjiva uloga za dijete od samog začeća i to nije diskriminacija. Naime, uz pretpostavku da poznajete kako funkcioniraju mitohondriji, valja podsjetiti da je za oplođenu jajnu stanicu, potrebna glavna energija za davanje života embriju, budućem djetetu, koju jedino može dati žena, buduća majka i to je jednostavno nezamjenjiva biološka uloga. Na isti način majka je i dalje ključni faktor i nadasve nezamjenjiva uloga za ispravan psihofizički rast i razvoj djeteta.

Istina, slažem se da postoje žene koje nisu baš adekvatne majke, ali njih svakako treba potaknuti da se usmjere prema djetetu zato jer ni 100 "adekvatnih očeva" ne može nikada zamijeniti majčinsku ulogu. Dakle, nije riječ o diskriminaciji već o unaprijed predodređenim biološkim ulogama.
28.01.2015. 22:45
mama:):
Everyone has joyful childhood memories of holding their mother’s hands and learning words from their mothers before entering school. A child cannot grow without his mother's love and concern, so when he is about to enter school, the thing he needs the most is, the hippocampus which is located in the brain. The hippocampus is located in the medial temporal lobe of the brain (a part of the limbic system) and is responsible for learning, memory, response to stress, and also spatial navigation.1)2) We can say the hippocampus is the "memory manufacturer," and if it is damaged, the person cannot learn new things or even remember things that had happened recently. An easy example is, when a person is diagnosed with Alzheimer's disease, the very first part of the brain that is destroyed is the hippocampus.3)

The researchers of Washington University in St. Louis ran an experiment with 7 to 10 year old children. They put a mother and her child in a room with an attractive gift, and made the child wait for 5 minutes or until the mother finished filling out the survey. Then, the amount of support the mother gave the child to complete the task was examined and rated. A very supportive mother would console her child that there were only a few minutes left to wait, making sure the child was not frustrated. The 92 children and their mothers were assessed four to six times, and after four years, they scanned the children's brains, who underwent the experiment of ‘waiting,’ with MRI’s. As a result, the non-depressed children without maternal support had 9.2 percent smaller hippocampal volumes than the non-depressed children with high maternal support, and the depressed children with high and low support had 6.0 and 10.6 percent smaller volumes respectively. This means the children who received love from their mothers had larger hippocampal volumes. The hippocampus is the main brain structure that helps to release hormones to cope with stress, and larger volumes suggest a better performance in school. Not only in humans, but also animals have shown the importance of this maternal nurturance which increased the size of the hippocampus.4)5)6)7)

Not only the hippocampus, but also the size of the brain is controlled by a mother's love and affection. The neurologists said that children with smaller brains are more likely to become addicted to drugs, be involved in violent crimes, unemployed and dependent on government benefits in the future. According to the research data released in 2012, showed that children brought up by mothers who provided love and affection early on in their life, were smarter and had a greater capacity to learn. Professor Allan Schore from the University of California, Los Angeles (UCLA) said that babies rely on a strong bond with their mothers during the first two years for developing healthy brains. Since 80 percent of brain cells grow during those two years, any problems that arose in those years can affect them for the rest of their lives. Children neglected by their mothers had more pronounced brain damage, and the children who were neglected by their parents had brains that were not fully developed.8)

References:
1. About.com, Hippocampus
2. The Clinical Neurobiology of the Hippocampus: An Integrative View, Thorsten Bartsch, Oxford University Press, 2012, pg. 14
3. NEWS Medical, What is the Hippocampus?
4. Washington University in St. Louis, Mom’s love good for child’s brain
5. Washington University School of Medicine in St. Louis, Love and the hippocampus
6. Livescience, How a Mother's Love Changes a Child's Brain
7. CBC News, Mom's love helps kids brain grow
8. Medical Daily, Chilling Brain Scans Show the Impact of a Mother's Love on a Child's Brain Size
28.01.2015. 23:26
još jedno muško:
Da bi ovakvo istraživanje imalo znanstvenu težinu, a ne ideološku nedostaje samo jedna sitnica-isti eksperiment sa očevima.
29.01.2015. 01:49
:
@JJM

Već sam naveo da se danas uglavnom (iz politički korektnih razloga) niti ne piše o majci, nego o skrbniku, staratelju, osobi uz koju je dijete vezano i sl.

Također sam napisao da bi bilo jako zanimljivo vidjeti - u nekom istraživanju do 3. godine - razliku između djece koju su odgojili muški homoseksualni parovi i ženski homoseksualni parovi.

Zatim razliku između djece koja su dojena ili nisu, dojena kraće ili duže i sl, a da ne bude samo na razini fenomenološkoj nego biokemijskoj i molekularnoj. Za sada se govori samo o oksitocinu, kao važnijem faktoru, koliko znam.

Kada otvaramo ovo pitanje oko dobivanja skrbi, neizbježno otvaramo i pitanje same rastave.

Siguran sam da su sve ovo pitanje koja neće naići na plodno tlo - posljedica će biti katastrofalne: pad nataliteta na Zapadu - u sljedećih pedestak godina ne bih se čudio da se manje-više svugdje spusti na stopu od 1.

Bocko je u pravu. Većina današnjih, feministički odgojenih žena nije svjesna da su se muškarci jako, jako promijenili, da jako dobro znaju što žele i što ne žele i da život u ginekocentričnom društvu nije nešto što žele pa će posljedica biti radikalno odustajanje od svih vrsta emocionalnih i seksualnih veza sa ženama.

Nego, Bocko, kako bi ti riješio taj problem kad je riječ o "normalnim" ljudima. Recimo da nitko nije tu patološki , ali da su jednostavno shvatili da nisu jedno za drugo i da je bolje da se rastanu. Što tad?

Ja jednostavno ne vidim drugog rješenja od podijeljenoga skrbništva.
29.01.2015. 17:14
Bocko:
@mama:):
Kao prvo, vidim da ni tebi baš nije jasno što su mitohondriji. ili bolje reći, iz tvojeg posta se vidi da misliš da oni postoje samo u jajnoj stanici.

Sva istraživanja koja ne usporešuju oba spola na adekvatan način u bilo kojem istraživanju smatram feminističkim istraživanjima (a time automatizmom i šovinističkim, jer zapravo potiču dskriminaciju).

U istraživanjima koje si navela zapravo i nije sigurno da su sama istraživanja bila šovinistička - možda su uključivala i očeve. Ali su očevi nestali u procesu od obrade podataka do objave u medijima.

To je uticaj svemoćnog feminističkog lobija, kao što vidimo i sa podatcima o obiteljskom nasilju.

Dobar razlog za 'nestanak' takvih rezultata mogao bi biti i taj da djeca koju u najmlađoj dobi odgajaju očevi u prosjeku imaju bolje rezultate. Majke se prema djeci ponašaju više "zaštitnički" a očevi su skloniji djeci postavljati razne izazove.
30.01.2015. 07:45
još jedno muško:
Na žalost ne mogu pronaći link, ali sam nekako uvjeren da ga Bocko ima. Radi se o kratkom youtube video gdje se istražuje nasilje kod mlađih generacija. Inicijalna studija pokazuje kako je ono jednako zastupljeno kod oba spola i kao takva je ona izvorno objavljena. Ugledni znanstveni časopisi već imaju "malo doteranu vijest" koja u naslovu naglašava sveprisutno nasilje prema ženama iako se u tekstu još uvijek da pročitati kako je ono obostrano. Na kraju imamo članke o prvotnom istraživanju u mainstream medijima gdje su podaci o razmjerima ženskog nasilja potpuno uklonjeni i samo se mogu pročitati podaci o nasilju počinjenom od strane muškaraca. Naravno, naslov je vrišteći i sugerira dobro poznatu tezu o ženama žrtvama i muškarcima nasilnicima.
Bocko?
30.01.2015. 09:03
Bocko:
Misliš na ovaj klasik:
www.youtube.com/watch?v=NKXVcUSBKH4

Odlično prikazano kako radikalni feminizam proizvodi laži i manipulacje u medijima tipa 'svaka treća' !!!.

30.01.2015. 10:03
:
@JJM

Ja sam na temi o odgoju djevojčica stavio dio iz udžbenika za psihologiju upravo o dječjem i mladenačkom nasilju gdje ima nekoliko desetaka referenci na statistike i znanstvena istraživanja, zatim sam uputio na još nekoliko znanstvenih i stručnih radova ili osvrta na njih.

APSOLUTNO U NITI JEDNOM ISTRAŽIVANJU NEĆEŠ NAĆI DA SU MUŠKARCI U CJELINI AGRESIVNIJI.

Ili su podaci jednaki ili žene pokazuju veću agresivnost.

No da se vratim malo na rastavu - čitao sam jučer jednu temu na jednom forumu i tolika količinu bijesa i mržnje kod žena jednostavno me je zapanjila. Uz istodobnu ogromnu količinu licemjerja i dvostrukih kriterija gdje se za žene uvijek ima razumijevanja a za muškarce nema.

Zato moram reći da je moja ideja o podijeljenom skrbništvu vjerojatno utopija. I može vrijediti za manji dio ljudi oba spola koji su sposobni i voljni nadići svoje frustracije i povrede nanesene u procesu rastavljanja i pucanja veze.

U ostalim slučajevima siguran sam da će žene koristiti svaku priliku da razno-raznim manipulacijama "osvete se" bivšem mužu. Pa ako ništa drugo za to što ju je "zapostavljao".

Evo jedan klasičan primjer - ako muškarac vara - onda je on odvratna i šovinistička muška svinja kojoj treba odrezati jajca i objesiti ga za pimpek.

A ako žena vara, e - onda je sigurno ona bila zapostavljena i to je samo "poziv u pomoć da se muškarac više potrudi".

Hahahaha...

No da zaključim: muško-ženski odnosi nepovratno su potpuno upropašteni i tu nema ni povratka ni popravka dok ne dotaknemo samo dno.
30.01.2015. 11:31
:
Krivo prenošenje podataka i manipulacija njima iz objavljenih znanstvenih istraživanja pri prezentaciji u medijima, trebala bi biti zakonski kažnjiva.
30.01.2015. 11:36
:
Zašto Libela ne objavi niti jedan članak o višestrukom povećanju agresivnosti kod žena?

Zašto ne objavljuje ovakve stvari?

www.youtube.com/watch?v=NEao02xkXKk
30.01.2015. 11:48

Stup srama

Iz drugih medija

AEM