Vijesti

09.03.2015. 08:04:00 - T.S.

Pobuna korporacija

Otpor prema njemačkom izjednačavanju razlika u plaćama

Njemačka ministrica za ženska pitanja, Manuela Schwesig, predložila je zakon kojim bi se kompanije prisilile da dopuste ženama da usporede svoje plaće s plaćama muških kolega (i obratno). Schwesig navodi kako bi taj potez pomogao u obračunu s jazom u plaćama, no pritom je naišla na značajnu opoziciju od strane industrije.

Navodi kako je potrebna veća transparentnost u borbi protiv jaza u plaćama između žena i muškaraca na istim pozicijama. Pod novim zakonom, kompanije bi bile obvezne objaviti strukturu plaća.

"Ne bi bilo moguće vidjeti plaću individualnih osoba, ali bi zaposlenici/ce mogli/e usporediti svoju plaću s plaćama kolega i kolegica u istoj skupini", rekla je Schwesig.

Međutim, industrije tvrde kako bi uvođenje takvog zakona dovelo do "nemira" i "nezadovoljstva" unutar kompanija. Holger Schwannecke, iz njemačke tvrtke ZDH, rekao je kako je novi zakon nepotreban i stvara "klimu nepovjerenja" među kolegama/icama.

Umjesto toga, predlaže da bi žene trebale biti ohrabrene da ulaze u dominantno muške ili tehnološki orijentirane profesije gdje mogu zaraditi bolje plaće.

Schwesigin plan naišao je na otpor i među članovima vladajuće koalicije, pa je tako Christian von Stetten iz konzervativne Kršćanske demokratske zajednice (CDU) rekao: "Gospođa Schwesig bi trebala zaboraviti na takve ideje", dodajući da su tvrtke već dovoljno opterećene sa ženskim kvotama i minimalnim plaćama.

Unatoč kritikama, neki/e su i pozdravili ovaj prijedlog. Henrike von Platen, predsjednica Business and Professional Woman – Germany, navodi: "Ako poslodavci/ce mogu opravdati razlike u plaćama, to doprinosi transparentnoj korporativnoj kulturi i većem povjerenju, suradnji i poštovanju među kolegama/icama".

Schwesig je nedavno rekla kako je "jaz u plaćama nepošten" te da će zbog toga "ministarstvo ove godine pokrenuti pravne regulacije po tom pitanju".

Prema brojkama Ministarstva obitelji, umirovljenika, žena i mladih, muškarci u Njemačkoj zarađuju prosječano 22 posto više od žena, što Njemačku smješta na vrh u EU kada se radi o jazu u plaćama.

Tagovi: europa, izjednačavanje plaća, jednaka plaća za jednak rad, manuela schwesig, ministrica za ženska pitanja, muškarci, njemačka, pay gap, plaća, razlika u plaćama, rodna ravnopravnost, svijet, svijet rada, tržište rada, žene

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (10)

Stari komentari

mirela:
Baš me zanima što će na ovo reći oni koji još uvijek imaju obraza govorit da se za jednaki rad dobije jednaka plaća.
Evo im dokaza! Nevin se ne boji. Toliko o postojanju pravedne plaće.
09.03.2015. 19:19
još jedno muško:
Iako sam svjestan problema koji bi izazva ovakav prijedlog ja se apsolutno slažem sa njim. Nije samo stvar u tome što sam duboko uvjeren kako bi to riješilo neke mitove poput onog "manje plaćene za isti posao", već sam siguran kako bi na vidjelo izašle neke "mračne tajne" koje sa spolovima nema nikakve veze.
Danas je u novinama izašao članak o najvećim prosječnim neto plaćama u Zagrebu. Nikad neću zanemariti mogućnost da se radi o lošoj novinarskoj interpretaciji nekih statistika. Međutim neka moja saznanja slažu se sa njihovim podacima.
U popodnevnim satima susreo sam se na kavici sa svoja dva prijatelja zaposlenim u kompanijama koje pripadaju onim najbolje plaćenim. Radio se o najbolje plaćenim stručnjacima koji ne zauzimaju managerske pozicije. Ne postoji bolje plaćeno nemenagersko mjesto od njihovog. I sada dolazimo do onog najzanimljivijeg-njihove neto plaće čak su nešto sitno ispod prosjeka. Pazite, govorim o ljudima koji su najbolje plaćeni. Svi ostali plaćeni su lošije od njih i to već prva stepenica ispod ima preko tisuću kuna manju plaću. Takvi stručnjaci čine 1-2% ukupnog broja zaposlenih. Pa otkud tako visoki neto prosjek? Radi se o managerima koji su nekoliko puta više plaćeni od različitih experata koji nemaju unosne managerske ugovore. Sasvim slučajno imao sam prilike vidjeti neke od tih ugovora i čak oni nižeg managementa višestruko prelaze plaće najbolje plaćenih stručnjaka čiji posao nije upravljanje kompanijom.
Budući da neke od navedenih kompanija imaju i po nekoliko stotina managera nije čudo što ti prosjeci zvuče nestvarno i samim zaposlenicima tih kompanija. I nije to samo hrvatski specifikum. Tragovi izrabljivačkog kapitalizma samo su prikriveni, ali nikako nestali. Ime i porijeklo i dalje su osnovni kriterij po kojem se imenuje veliki dio managementa. Njihovu čestu nekompetentnost lako nadoknade druge instance. Zato slučajevi gdje se zapošljavaju "sinovi i kćeri" kao protuusluga za očekivani ili već sklopljen posao nisu rijetki. Sistem se premrežio korupcijom čije rupe krpaju oni sa dna neovisno o tome da li su muškog ili ženskog spola.
09.03.2015. 20:03
:
@JJM

Tema koju si otvorio jako je važna. I složena. I dotiče se strukture postindustrijskoga kapitalizma koji sada imamo u Europi. Ali, nažalost, o tome ne možeš racionalno raspravljati s feministicama. U srži suvremenoga feminizma radikalni je feminizam koji ima sve elemente kolektivne paranoidne psihoze. To jasno vidiš po komentaru iznad tvoga. Najtragičnije je da je većina feministica (pa i žena koje se možda ne bi ni deklarirale kao feministice) naprosto zarežena tim ludilom. One vide samo urotu protiv žena i misle da je u tome stvar.

Često se feminizam poistovjećuje s ljevicom, marksizom i sl. Ali, radikalni feminizam izopačio je Marxa na sličan način na koji su nacisti izopačili Nietzschea. Nejednakost plaća u samoj je biti kapitalizma i nema nikakve, ali apsolutno nikakve veze s nekim umišljenim patrijarhatom, mizoginijom i uopće ratom među spolovima - to je jednostavno paranoidna tlapnja bolesnih umova.

Evo što je Marx o tome pisao:

"Ako je u nekoj zemlji, na primjer, u Sjedinjenim Državama, nadnična stopa viša no u nekoj drugoj zemlji, na primjer u Engleskoj, onda tu razliku u nadničnim stopama morate objasniti razlikom između volje američkog i volje engleskog kapitalista; takav metod sigurno bi veoma uprostio ne samo proučavanje ekonomskih nego i svih drugih pojava. Ali čak i u tom slučaju mogli bismo zapitati: a zašto se volja američkog kapitalista razlikuje od volje engleskog kapitalista? A da biste na to pitanje odgovorili, morate prijeći granicu oblasti volje.

Neki pop još bi i mogao reći da je volja božja u Francuskoj jedno, a u Engleskoj nešto drugo. Kad bih od njega tražio da mi objasni to dvojstvo volje, on bi mogao da ima obraza i da mi odgovori kako bog hoće da u Francuskoj ima jednu volju a u Engleskoj neku drugu. Ali naš prijatelj VVeston sigurno je posljednji koji bi naveo takav argument, potpuno protivan svakom razumnom rasuđivanju. Nema sumnje da je volja kapitalista da uzme što više može. Ali nije naš zadatak da preklapamo o njegovoj volji, nego da ispitamo njegovu moć, granice te moči i karakter tih granica."

Što hoće Marx reći? Nadnice, tj. plaće nisu stvar dobre volje, simpatija ili antipatija, nego su određene dubinskim strukturnim odnosom između glavnih elemenata kapitalističke proizvodnje. Zato se meni kao marksistu kosa diže na glavi kad feministice počnu o ženskoj obespravljenosti i društvenoj mizoginiji i još se bezobrazno pozivaju na Marxa. Na to naprosto pobjesnim.

Tipičan primjer ovoga o čemu Marx piše neki dan mi je ispričao jedan poznanik koji radi u jednoj proizvodnoj stranoj firmi. Potpuno isto mjesto kao njegovo, ali u zemlji domaćinu te firme, deset je puta bolje plaćeno. Toliko o jednakoj plaći za jednaki posao. Ali feministice narcisoidno vide samo sebe. I zato velim: to je kolektivna psihoza. Nema tu pomoći.


10.03.2015. 00:10
kosee:
JJM, slažem se s tvojim postom, u mojoj firmi je slična situacija, vjerujem da je i u mnogim drugima tako. To nije pitanje spola nego mnogih drugih 'kombinacija' koje se svakodnevno vrte u poslovnom svijetu.

Što se izjednačavnja plaća tiče, evo npr u mojoj firmi. Postoji pozicija na kojoj radim, za koju postoji neki koeficijent propisan ugovorom. Imamo li svi na toj poziciji tu plaću? Ne. Neki imaju veću, a zašto i je li to zbog spola ili bilo kojeg drugog razloga, to je pitanje koje mi se ne čini tako transparentno. Ja imam dosta nisku plaću jer sam očekivala da će mi plaća rasti prema dostignućima (kolega koji dulje radi u firmi mi je tako rekao). U konačnici je ispalo da nije tako nego da povišicu treba tražiti. Kad ju tražiš, ona ide u određenim koracima i ne možeš dobiti ogromnu povišicu najednom zato jer ju nisi tražio 10 godina. I tako ja visim s nižom plaćom nego neki moji kolege trenutno. Je li to zato jer su oni bolji radnici (odgovorno tvrdim da neki sigurno nisu), zato jer su tražili povišicu ranije i u više navrata pa se skupilo, zato jer ih šef više voli, zato jer su nečija veza ili zato jer su muškarci, tko će to utvrditi?
Tako da svaka čast ako provedba ovog zakona uspije, ali za to je potrebna transparentnost i objektivnost kakve rijetko gdje postoje, sumnjam da postoje i u Njemačkoj.
10.03.2015. 10:04
Bocko:
U svakom slučaju podržao bih ovaj prijedlog da uposlenici mogu uspoređivati svoje plaće.

Načelno sam protiv toga, jer to ima strahovito loš učinak na uposlenike. Potiče svađe, razdor i inaćenje (ne samo među spolovima, nego i osobama istog spola), i uvelike smanjuje i produktivnost u kolektivu i korist za cijelo društvo.

Ali kada vidim razinu ideološke zaslijepljenosti u kojoj većina žena uistinu vjeruje kako su kao spol u cjelini za ISTI POSAO slabije plaćene, mislim da su gubitci koje će društvu donijeti jedan takav potez zanemarivi u usporedbi sa koristi koju će društvo imati kada feministički mitovi budu poraženi.

Jer, feministice u svojoj naivnosti vjeruju da muškarci neće jednako tako početi gledati kolike plaće dobivaju kolegice, ali i ODRADE LI ISTI POSAO.
Mislim da će prva poslijedica biti da će u raznim radnim grupama muškarci odbijati raditi sa ženama i zahtjevati da rade muškarci i žene odvojeno.

11.03.2015. 10:26
Bocko:
@kosee

U vezi onvog tvog komentara da nisi odabrana za voditelja projekta.

Žene koje dožive tako nešto, odmah su sklone vikati - DISKRMINCIJAAAA!
I uistinu, iz njihovog stanovišta to stvarno izgleda kao diskriminacija.

Ali, idemo to pogledati iz pozicije poslodavca, vlasnika tvrtke, onoga tko ima odgovornost za cijelu tvrtku.

Prvo, da nešto kažem o pojmu "diskriminacija".
Mi smo naučili da postoji 'pozitivna' diskriminacija i ona druga koju svi osuđujemo. To su naravno totalno licemjerne liberalnoljevičarske i feminističke gluposti po kojima je u redu nekoga diskriminirati iz potpuno ideoloških razloga.
Ali postoji jedna druga , racionalna podjela diskriminacije.
Postoji opravdana i neopravdana diskriminacija.

Diskriminacija je zapravo pojam koji možemo povezati sa procesom odlučivanja koji ljudima omogućuje preživljavanje i napredak. Ljudi su naučili 'diskriminirati' otrovnu hranu, naučili su 'diskriminirati' opasne životinje - ili opasne ljude. Naučili su izbjegavati i opasne radnje i situacije.
Nitko ne želi jesti otrovne gljive ili pokvareno meso. Takvu hranu 'diskriminiramo'. Nećemo dozvoliti svom djetetu da se igra sa opasnim vukom, nego sa pitomim retriverom. Nećemo dozvoliti da draga smrdljivog tvora, nego maznu mačku. Mi diskriminiramo vukove i tvorove - opravdano.
Takva je diskriminacija opravdana.
Razni ideološki zadojeni ljudi pokušavaju nam nametnuti opravdanu diskriminaciju kao nešto jako loše, a neopravdanu diskriminaciju kao nešto 'jako pozitivno'.

Da se vratimo primjeru mlade žene koja nije izabrana za voditelja projekta u tvrtki, nego njen muški kolega.
TAKVA ŽENA NIJE ŽRTVA PATRIJARHATA, NEGO - FEMINIZMA!
Da, to je istina!
Žene danas imaju takve povlastice da poslodavac ne može sankcionirati ženu za neuspjeh na isti način na koji može muškarca.
Ako vlasnik tvrtke neki važan projekt povjeri muškarcu, taj muškarac ima u osnovi samo dvije opcije - uspjeti ili propasti. Nema opciju da kaže naknadno - 'ipak mi se taj posao ne sviđa', ili 'nisam sposoban to obaviti' ili ' želim se posvetiti obitelji umjesto da radim 60 sati tjedno'...

Žena se od svih takvih obaveza može izvući trudnoćom ili 'obavezama prema djeci'. I sbi će nalaziti bezbroj opravdanja kao 'žrtvovala je karijeru radi djece'. Ali, ona je zapravo strahovito zeznula poslodavca ako je posao za koji je ona bila odgovorna krahirao. A žene su u takvim situacijama uistinu sklone zatrudnjeti i otići na poduži rodiljni dopust.
I kad se vrate tražiti svoje 'staro radno mjesto'.

I zato poslodavci čine 'opravdanu diskriminaciju'. Ponašaju se racionalno. Ne žele riskirati.
I što će feministički sustav više prisiljavati gospodarstvo i poduzetnike da se 'suglase' sa novim (feminističkim) normama, tim više će i gospodarstvo trpiti. Poduzetnici radije neće ulaziti u neizvjesne rizične projekte. Ili ako budu na to prisiljeni, više će projekata propadati.


ps

Vidim da se sada već bulazni i o raznim 'staklenim labirintima'?

Nisu više samo neki imaginarni stakleni stropovi u koje žene stalno lupaju glavom i imaju redovite glavobolje.
Sada su to već labirinti.
A čini mi se kako feminističke deluzije bivaju sve jače da će uskoro biti i stakleni dvorci.

Jedino što feministkinje nisu u stanju vidjeti je da u cijeloj priči postoji i 'stakleni podrum'.
Postoje kategorije slabo plaćenih, teških, opasnih i prljavih poslova na dnu u kojima nema žena :

i.ytimg.com/vi/XiJZ4ccp6M0/hqdefault.jpg


12.03.2015. 19:49
marin:
Ja već dugo nisam pročitao veću glupost.
Bocko zna napisati i pametne komentare, ali sa ovim je zaista oprostite na izrazu, zasrao.
12.03.2015. 20:13
Bocko:
@marin

Evo tebe da se javiš iz 'staklenig labitinta'. Ili to bješe stakleni dvorac?

Bilo bi lijepo kada bi malo i argumentirao/la to svoje mišljenje.
Tebi je sada strašna i sama pomisao da bi Bocko mogao biti u pravu.

Ali danas i same žene sve više spoznaju da ih je feminizam u stvari zahebao. I to na svim područjima - ne samo poslovnom, nego i društvenom , obiteljskom, i u seksu/vezama.
Previše radikalnog feminizma jednostavno uništava sve sfere ljudskih odnosa.

A za ovo u poslovnom okruženju.
Evo, imam prijedlog.
Ako feministice tvrde da su žene 'jednako sposobne, pa i sposobnije' nego muškarci, zašto ne osnuju svije tvrtke u kojima će raditi samo žene? Ili bar da žene budu na svim šefovskim mjestima i u upravnim odborima. Tako neće biti patrijarhalnih muških svinja da sputavaju njihove sposobnosti. Slobodno si uzmite i bijedne Mangine u upravne odbore.
Pa neka se te tvrtke onda dokažu na tržištu. Neka se probiju među najbolje kompanije. Građani i ulagači će se trgati da dođu do dionica tih tvrtki. Uspjeh zagarantiran.

Ili ipak ne:
www.dailymail.co.uk/femail/article-1168182/Catfights-handbags-tears-toilets-When-producer-launched-women-TV-company-thought-shed-kissed-goodbye-conflict-.html

Samantha Brick: Her business was ruined by the destructive jealousy and in-fighting of an all-female staff
Kao što vidimo iz linka, čak je i pokušaj da se napravi tv postaja sa samo ženskom postavom završila katastrofalno.


Eto - DOKAŽITE da nisam u pravu.
Praksom, a ne glupavom ideološkom propagandom , lažnim kvaziistraživanjima i nasilničkim ucjenama dobrih kompanija da moraju u upravne odbore postaviti žene po kvotama.
13.03.2015. 06:32
kosee:
Diskriminacija je zapravo situacija u kojoj na temelju svojih predodžbi i pretpostavki o određenoj grupaciji ljudi doneseš sud o pojedincu koji pripada toj grupi.

Zaista je žalosno ako je moja firma sklona razmišljati na način na koji ti, Bocko, voliš razmišljati, a to je trpanjem u pretince. Voljela bih vjerovati da su u mojim dosadašnjim godinama rada za njih imali priliku upoznati me kao osobu i kao radnika, prepoznali nekoga tko je savjestan, tko ne izbjegava obaveze i tko završava posao na vrijeme i korektno, tko ne odlazi na godišnji dok projekt nije gotov.
No oni su samo prepoznali tipičnu ženu koja unatoč trudu koji vide da je uložila u karijeru, zapravo sigurno samo želi rađati djecu i čeka prvu priliku da pobjegne na porodiljni.

E to ti je diskriminacija.
Jer da sam dobila taj projekt, sasvim bih sigurno odgodila trudnoću.

A možda je taj dečko samo nečija veza pa je dobio projekt i cijela priča nema veze ni sa čime.
Kao što rekoh, nikad se ne zna, a oni nek se slobodno gnjave s neiskusnim voditeljem projekta, kao vlasnici tako jedne uspješne firme uvjerena sam da su donijeli pametnu i informiranu odluku.
13.03.2015. 13:59
Bocko:
@kosee
Ovo u prvoj rečenici ti je deinicija riječi 'predrasuda' a ne 'diskriminacija'.

Da , slažem se da je to što si ti doživjela diskriminacija.
I imaš potpuno pravo biti ljuta i nezadovoljna zbog te nepravde.

Ali ne na svog poslodavca, nego na sustav koji ga je na to prisilio. Sustav je ženama dao jockera, kviska , 'zlatni padobran' - mogućnost da se izvuku od odgovornosti . I jako, jako puno žena to (zlo)upotrebljava. Toliko puno i tako bezobzirno da onda trpe one žene koje su odgovorne i sposobne.
Dakle, nemoj kriviti poslodavca, krivi feminizam i sve što s tim ide.

Da si ti u poziciji svog poslodavca, i ti bi postupila isto. Poslodavac danas može na bazi jedne jedine krive odluke krahirati. Zašto bi riskirao?
13.03.2015. 20:19

Stup srama

Iz drugih medija

AEM