U fokusu

DUGOROČNA RJEŠENJA, A NE VATROGASNE MJERE

Kakva je budućnost mladih: Strahuju da se nikada neće moći osamostaliti, naći posao i zasnovati obitelj

Kakva je budućnost mladih: Strahuju da se nikada neće moći osamostaliti, naći posao i zasnovati obitelj

S.K.

Tribina Zapošljavanje i radna prava mladih te rodna ravnopravnost održana je u okviru Sajma udruga u Pregradi prošlu subotu. Na tribini su sudjelovale predstojnica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Područnog ureda Krapina Mirjana Jurman, koordinatorica Mreže udruga Zagor Ivana Radanović te članica inicijative Za rad spremne Martina Polenus.

Mirjana Jurman je uvodno prezentirala strukturu nezaposlenosti u Krapinsko-zagorskoj županiji. Naime, ona se pohvalila kako je stopa smanjena za 3,8 postu u odnosu na isto razdoblje lani te sada u Krapinsko-zagorskoj županiji iznosi 16,2 posto. Međutim, mlade osobe i dalje čine gotovo trećinu nezaposlenih (30 posto od ukupnog broja nezaposlenih). Od ukupnog broja nezaposlenih mladi u toj županiji, 30 posti uopće nema radnog iskustva. Kao jedno od rješenja za ovaj golemi društveni problem predložila je i predstavila Garanciju za mlade.

“Novi pristup u rješavanju pitanja nezaposlenosti mladih osoba, kojim se sve osobe mlađe od 25 godina, a u RH mlađe od 30 godina, nastoji što brže aktivirati na tržištu rada. Brza aktivacija podrazumijeva dobivanje kvalitetne ponude u roku od četiri mjeseca od trenutka napuštanja ili završetka obrazovanja ili ulaska u nezaposlenost, bez obzira je li osoba prijavljena na Zavodu za zapošljavanje ili ne”, obrazložila je Jurman.

Također je navela kakve su sve mogućnosti korištenja mjera aktivne politike zapošljavanja.

Jurman tvrdi kako se obrazovni sustav već reformira te da se radi na usklađivanju obrazovanja i svijeta rada.

“Hrvatska će na raspolaganju imati više od 132,54 milijuna eura sredstava iz strukturnih fondova EU za razdoblje od 2014. do 2020 – 66,36 milijuna iz ESF-a za uspostavu strukturnih reformi i sustava podrške razvoju GzM te 66,18 milijuna iz YEI-a za razdoblje 2014.-2015. za samu mladu osobu (obrazovanja, doprinosi za zapošljavanje, naknade za vrijeme obrazovanja ili osposobljavanja, putne troškove”, navela je.

Zaključila je kako su mladi specifična skupina na tržištu rada koju karakterizira nedostatak radnog iskustva, praktičnih vještina i to ih čini ranjivima u svijetu rada, što prijeti dugotrajnom nezaposlenošću.

“Potrebno je zajednički raditi na promoviranju i poticanju zapošljavanja mladih osoba na regionalnoj razini, uvažavajući partnerski pristup, kroz razvoj i provedbu aktivne politike tržišta rada” naglasila je.

Koordinatorica Mreže udruga Zagor Ivana Radanović predstavila je istraživanje Radnička prava osoba zaposlenih u udrugama. Riječ je o istraživanju provedenom putem fokus grupa na uzorku od 31 osobu zaposlenu na ugovor o radu u nekoj civilnoj udruzi na području sjeverozapodne hrvatske s ciljem da se dozna kako je raditi u takvim organizacijama.

Kao prednosti ispitanici i ispitanice su naveli/e fleksibilno radno vrijeme, dobru atmosferu, vidljive rezultate u lokalnoj zajednici i boljitak iste te brzo napredovanje. Kao negative strane rada u udrugama navode što su dostupni/e 24 sata dnevno sedam dana u tjednu, tek rijetki/e dobiju kompenzaciju za prekovremene sate, a svi i sve ispitani/e ih odrađuju. Osim toga, regrese i božićnice ne primaju, a kao veliku manu navode i nesigurnost u smislu da se odgađaju osamostaliti i/ili zasnovati obitelj.

“Iako se često priča o tim plaćama osoba u udrugama da su jako visoke, u našem uzorku 20 osoba je imalo plaće ispod hrvatskog prosjeka”, naglasila je.

No, prema odgovorima ispitanih, ipak bi većina i dalje izabrala raditi u udrugama.

Kao pomoć razvoju civilnog društva, ispitanici/e su istaknuli/e da bi trebalo biti više institucionalnih potpora, ali i onih sufinanciranih s lokalne razine.

Članica neformalne inicijative Za rad spremne Martina Polenus predstavila je rezultate istraživanja Mladi na tržištu rada, čije su autorice Anja Repalust i Irena Velimirović.

“Nezaposlenost mladih je problem svjetskih razmjera, koji je svoju ekspanziju doživio osobito nakon svjetske ekonomske krize 2008. Kao izravna posljedica krize, stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj je narasla. U posebno teškom položaju su mlade žene zbog dvostruke diskriminacije – temeljene na spolu i dobi”, podsjetila je.

“Istraživanje je provedeno putem online ankete pomoću google docs alata za izradu upitnika,a podaci su prikupljani u periodu od 13. siječnja do 8. veljače 2015. Populaciju koja je obuhvaćena istraživanje čine svi mladi između 18 i 30 godina koji su završili neki oblik školovanja te se trenutno nalaze na tržištu rada u bilo kojem statusu. Dakle, uzorak nije reprezentativan”, pojasnila je.

Polenus je rekla kako u ispitanom uzorku većina sudionika i sudionica, njih 67 posto, više je ili visoko obrazovano. Što se tiče nižeg obrazovanja, prevladavaju tehnička zanimanja, a kod višeg i visokog obrazovanja društveno-humanističko usmjerenje.

“Dobivena je rodna razlika koja nam je poznata i na razini cijele populacije Hrvatske, a to je da žene dominiraju u višim stupnjevima obrazovanja. Međutim, kada iziđu u svijet rada, iako obrazovanije, prednost se daje muškarcima”, upozorila je.

Dodala je kako se više od polovice ispitanih školovalo izvan mjesta stanovanja.

“Osim vlastitog truda, mladi, a i njihove obitelji, morale su uložili i poprilična financijska sredstva u školovanje, pogotovo znajući kako su kapaciteti domova premali, a stipendiju je primilo samo 12 posto ispitanih”, kazala je.

“Čak 65 posto ispitanih je nezaposleno, a oni koji rade u više od 60 posto slučajeva imaju plaću ispod hrvatskog prosjeka – manju od 4.500 kuna. Gotovo polovica ispitanika kaže da im plaća uopće ili većinom nije dovoljna za zadovoljavanje životnih potreba. Prema tome, čak 65,7 posto ispitanih mladih odgovara da im netko financijski pomaže. U najvećoj mjeri to su roditelji (67,5%) te partner ili partnerica (44,2%). Samo 35 posto zaposlenih mladih radi na ugovor na neodređeno, dok su preostali zaposleni preko nestalnih i nesigurnih oblika rada”, prepričala je kakvo su stanje zatekle članice Za rad spremne ispitivajući stavove mladih iz cijele Hrvatske.

Uz permanentnu nesigurnost i potplaćenost u svijetu rada, ispitanici i ispitanice su priznali kako su doživjeli/e i/ili doživljavaju niz negativnih iskustava na radnom mjestu. 35 posto ispitanih je jednom ili više puta doživjelo vrijeđanje od strane nadređenih, 58 posto ogovaranje od strane kolega/ica 34 posto je doživjelo komentare, dobacivanja i šale seksualne prirode od strane kolega/ica i 18 posto od strane nadređenih. Čak 20 posto njih ima iza sebe iskustvo prijetnje otkazom.

Nezaposleni ispitanici/e su otkrili/e su kako ne primaju naknadu s burze te da im financijski pomažu obitelj i/ili partner/ica. Kažu da povremeno rade honorarne poslove, a jedna četvrtina priznaje kako radi na crno.

Ovo istraživanje došlo je do zaključka kako su zaposleni ispitanici zadovoljniji kvalitetom života, što je i razumljivo ukoliko pogledamo svjetska istraživanja koja kažu kako se kod mladih počinju pokazivati simptomi depresije ukoliko su više od šest mjeseci nezaposleni.

“Mjerile smo ukupno zadovoljstvo životom, prosječni rezultat je negdje na sredini – dakle, mladi nisu ni nezadovoljni, ni zadovoljni. Ispitanici/e često osjećaju: zabrinutost (75.4%), napetost (65.8%), nesigurnost (60.2%) uznemirenost (58.2%), razdražljivost (52%)”, kazala je.

“Kada je riječ o strahovima vezanim za budućnost, 42 posto ispitanih boji se gubitka posla, a 39,9 posto strahuje kako se neće zaposliti. Također, prisutne su bojazni i od nemogućnosti financijskog osamostaljenja, kao i nemogućnost osnivanja obitelji zbog nedostatka financijskih mogućnosti i preopterećenosti poslom”, istaknula je.

Na kraju tribine je zaključeno kako mladi ne smiju biti ostavljeni isključivo na mjerama iz Garancije za mlade, nego treba razmišljati o dugoročnijem i sigurnijem zapošljavanju koje bi mladima osiguralo svjetliju budućnost. Osim samog zapošljavanja, društvo kao takvo trebalo bi se zamisliti na cijelim nizom problema koje mladi proživljavaju ulaskom u svijet rada – od strahovanja za budućnost, preko simptoma depresije do toga da često ne mogu samostalno preživjeti.