Iako se kroz javnu raspravu o izmjenama Zakona o strancima više puta istaknuto da Hrvatska neće kriminalizirati humanitarno pomaganje izbjeglicama, u Konačnom prijedlogu Zakona o strancima humanitarno pomaganje nije dekriminalizirano. Umjesto toga i sam pokušaj pomaganja izbjeglicama uveden je u prekršajne odredbe!
Uoči sutrašnje rasprave o Zakonu o strancima na saborskom Odboru za zakonodavstvo, Odboru za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo te Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Centar za mirovne studije (CMS), uputivši amandmane na Konačni prijedlog Zakona, upozorava kako pomaganje iz humanitarnih razloga ljudima koji zbog nepoznavanja jezika ili pravnog sustava nisu zatražili međunarodnu zaštitu, predstavlja protupravni temelj za kažnjavanje te se u tim slučajevima građane/ke treba osloboditi prekršajne i druge odgovornosti. Dodatno, iz CMS – a poručuju da je postupak donošenja ovog Zakona apsolutno neprihvatljiv jer ne poštuje načela transparentnosti i dosljednosti te se postavlja pitanje je li utjecaj sudionika/ica u javnom savjetovanju samo iluzoran.
Iako je u Izvješću o provedenom savjetovanju Zakona o strancima razvidno da su upravo na taj sporan institut kriminalizacije solidarnosti reagirale mnoge organizacije, od CMS – a, Hrvatskog Crvenog križa, Isusovačke službe za izbjeglice, Zelene akcije, Hrvatskog pravnog centra te Ureda Pučke pravobraniteljice, Ministarstvo unutarnjih poslova ističe potpuno suprotne, kontradiktorne i zbunjujuće odgovore na komentare spomenutih organizacija. “Očito je da se ovdje radi o političkoj igri, a ne stvarnoj volji da se strancima/injama koji/e dolaze u Hrvatsku pruži dobrodošlica, a građane/ke ohrabri na solidarnost prema svakome neovisno o statusu.” ,naglašavaju iz CMS – a.
Člankom 43. Zakona o strancima Hrvatska kriminalizira pomaganje strancima/injama u nezakonitom ulasku, tranzitu i boravku u Hrvatskoj. Time se krši niz međunarodno pravnih akata, poput Palermo Protokola koji traži da kriminalizacijom trebaju biti pogođeni samo oni/e koji/e imaju za cilj financijsku dobit u krijumčarskim aktivnostima, zatim Direktiva 2002/90/EZ koja predviđa kažnjavanje samo u cilju “borbe protiv nezakonite imigracije, nezakonitog zapošljavanja, trgovine ljudima i spolnog izrabljivanja djece”, te Okvirna odluka Vijeća 2002/946/PUP koja navodi da kriminalizacija mora biti “bez utjecaja na zaštitu izbjeglica i tražitelja azila u skladu s međunarodnim pravom koje se odnosi na izbjeglice ili drugim međunarodnim instrumentima na području zaštite ljudskih prava”.
