Povodom obilježavanja Međunarodnog tjedna borbe protiv uličnog uznemiravanja koji je ove godine od 2. do 8. travnja inicijativa Hollaback! Hrvatska u subotu 08.travnja je održala flash-mob “Dobacio mi je: Siđi s bicikla da te nasjednem!” Njime se ukazalo na situacije uličnog uznemiravanja koje doživljavaju žene i LGBTIQ osobe svakodnevno na ulicama u Hrvatskoj! Akcija je organizirana u okviru projekta “Lokalne priče: Put prema ljudskim pravima” kojeg provodi Mreža mladih Hrvatske s partnerima uz potporu Europske unije.
Ulično uznemiravanje je svako ponašanje na javnim mjestima između neznanaca koje je neželjeno, uznemiravajuće ili zastrašujuće, a motivirano je pripadnošću osobe određenoj društvenoj skupini. Ono se najčešće događa ženama i pripadnicima_ama LGBTIQ zajednice. Iako ga se najčešće smatra benignim i zanemarivim problemom u najboljem slučaju, a “tipičnim” ponašanjem ili komplimentom u najgorem, ono ostavlja značajne posljedice na psihičko zdravlje i kvalitetu života osobe koja ga je doživjela ili ga često doživljava.
Povodom osvještavanja problema na akciji je Inicijativa Hollaback! Hrvatska pročitala proglas koji prenosimo u cijelosti:
Žene i LGBT osobe u cijelom svijetu svakodnevno doživljavaju ulično uznemiravanje. Komentari poput ovih koje smo imali/e priliku vidjeti na natpisima naših “modela” primjeri su navedenog ponašanja. Žene se stavlja u poziciju seksualnog objekta koji je tu kako bi drugi mogli uživati u njezinom izgledu ili uslugama. Društvo nas uči da prihvaćamo ulično uznemiravanje kao kompliment! Stavlja nas se u poziciju “drugotne” i submisivne koja postoji kako bi bila nečiji trofej! Poručuje nam se da smo uvijek nečije, da smo “javno dobro” pa si i prolaznici uzimaju pravo komentirati i osuđivati naš izgled, ponašanje, stil odijevanja.
LGBTIQ osobe se uličnim uznemiravanjem želi otjerati u “njihova četiri zida” gdje mogu biti što žele dok ih se ne mora gledati ili tolerirati. Želi im se poručiti da su građanke i građani drugog reda koji/e nemaju ista prava kao ostali/e. Poručuje im se da ne smiju biti to što jesu ili da to ne bi smjeli/e javno iskazivati. Želi ih se zastrašiti i otjerati u još veću nevidljivost! Ovom akcijom htjele smo poručiti da osobe koje su doživjele ulično uznemiravanje nisu krive! Ovom akcijom potičemo druge da razmisle sljedeći put kada na ulici žele nekome nešto dobaciti! Želimo da se društvo zapita zašto se žrtve okrivljuje, a nasilnike opravdava! Javni prostori trebali bi biti sigurni za sve, a ne samo za neke!
Zajedno možemo ljudima kojima se ono događa ili se dogodilo dati do znanja da to nije njihova krivnja i da nisu sami/e. Želimo upoznati zajednicu s tim problemom, adresirati ga i osvijestiti da je borba protiv uličnog uznemiravanja zadaća svih nas. Možemo glasno zahtijevati promjene kako bi društvo bilo ravnopravnije!
