U Puli je 22. rujna obilježen Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Taj značajan datum obilježen je mimohodom na kojem su se puštali crni baloni. Organizirala ga je Sigurna kuća Istre i Udruga žena, a održava se devetu godinu zaredom. Mimohodu je nazočilo više od 200 građana i građanki Pule i okolice te su svojim transparentima poručili/e “Za nasilje nema opravdanja”, “Život bez nasilja vrijedan je truda”, “Stop nasilju nad ženama” i sl.
“Da institucije i građani Pule nisu zatvarali oči i uši, vjerojatno bi mali Denis danas bio živ. Da nismo zatvarali oči i uši , vjerojatno bi neka od devet ubijenih žena ove godine u Hrvatskoj i 18 njih ubijeno lani bilo živo. Još uvijek su u toj crnoj statistici nasilnici najčešće supruzi ili partneri, ali lani je šest sinova ubilo svoje majke, a ove godine dvoje njih. Raste i broj pokušaja ubojstava žena u njihovim domovima, ove godine je bilo 14 takvih pokušaja, a lani 10. Među ubojicama žena u Hrvatskoj imamo i kćeri, sinove, unuka i zeta. Od 2006. godine do danas, u Hrvatskoj je ubijeno 250 žena. Stoga, Sigurna kuća Istra i svi mi ovim mimohodom danas upozoravamo da nasilje u obitelji nije “nečija privatna stvar”. To se tiče svih nas, jer smo inače sudionici u takvim događanjima”,rekla je glasnogovornica Sigurne kuće Istra Branka Žužić na pulskoj tržnici gdje je bila završna točka mimohoda.
Upravo tamo je u znak sućuti na sve žrtve obiteljskog nasilja pušteno 250 crnih balona u zrak. Uz puštanje balona, naglašeno je da je važno raditi na prevenciji od najranije dobi.
{slika}
Koordinatorica Sigurne kuće Jadranka Černjul istaknula je da bez obzira na to što svake godine upozoravaju na porast nasilja ne samo u obitelji, nego i u društvu, nasilni činovi i dalje rastu, kao i broj žrtava, od djece do staraca. Černjul je istaknula da bi trebalo raditi na prevenciji u svim segmentima društva, od obitelji, vrtića, škola, pa nadalje, da bi se zakoni koji nisu toliko loši trebali provoditi, te da pravosuđe treba biti učinkovitije i brže.
Mimohodu su se pridružili i srednjoškolci i srednjoškolke. “Šamarima se ništa ne rješava a kamoli ubojstvom. Kada tako nešto vidim na vijestima ili pročitam, baš mi dođe neka mučnina, ne mogu uopće shvatiti da netko može, ne znam, ubiti svoje dijete ili ženu ili majku. Ali to se, nažalost, događa. Mislim da takvi ljudi valjda pokazuju nekakve znakove nenormalnog ponašanja i prije nego što to naprave i da bi trebalo na vrijeme reagirati i da netko radi s njima da se ne dogodi ono najgore”, rekla je jedna učenica.
