Bili su to magazini za muškarce izloženi na kiosku u razini njezinih očiju – s polugolim ženama u sugestivnim pozama na svojim naslovnicama – koji su pokrenuli cijelu stvar.
“Jednostavno mislim da ja ne bih trebala gledati u to – ponižavajuće je.”, rekla je Isabella Woolford Diaz, 17-godišnjakinja koja stoji iza svega. “Ako to ljudi žele kupiti, u redu, ali ne mislim da bi 11-godišnji učenici/ce u to trebali gledati”, dodala je.
Odlučivši uzeti stvar u svoje ruke, ova je učenica osnovala feminističku grupu u školi Camden school for girls u čijem radu je, ubrzo potom, sudjelovalo čak 15 tinejdžera/ica – dječaka i djevojčica – koji čine temelj ove grupe. “Postala sam toliko frustrirana načinom na koji su žene prikazane i pitala sam se jesam li ja to ipak samo sitničava. No, ubrzo sam shvatila da nisam sama.”, pojasnila je.
Pokret UK Feminista naglašava da je ova grupa samo jedna od desetak novih feminističkih organizacija koje niču diljem Velike Britanije. Istraživanje provedeno povodom obilježavanja drugog rođendana UK Feminista otkrilo je da se broj aktivnih grass-roots organizacija udvostručio u protekle dvije godine.
Ovo su feministkinje i feministi koje se ne uklapaju u stereotipe tako lako: stari i mladi, muškarci i žene, građanstvo i žitelji sela – nova se vrsta počinje uzdizati.
“Ovo je uzbudljivo vrijeme. Svjedoci smo pravog preporoda feminističkog aktivizma koji se kreće od margina do mainstreama”, rekla je Kat Banyard, osnivačica UK Feminista i autorica knjige “The Equality Illusion” (Iluzija ravnopravnosti: Istina o ženama i muškarcima danas). “Ljudi su voljni svima dati do znanja da su feministi/ce bez straha da budu ismijani. Posebno u zadnjih 12 mjeseci, vidljivo je da su ljudi zauzeli stav i da žele da se i na njih računa”, nadodala je. Mnogi od ovih ljudi su mladi, strastveni i ne boje se poduzeti izravnu akciju, baš kao i članice grupe Camden school for girls.
Anna van Heeswijk, iz organizacije za ljudska prava Object, ispričala nam je o grupi 10-godišnjih učenika/ica iz škole u centru grada s kojima je pričala o seksualnoj objektivizaciji žena. Naime, učenici/ce su otišli do lokalnog supermarketa kako bi protestirali protiv prodaje magazina za muškarce, posloženih u razini očiju. Bili su naoružani transparentima, trubama i parolama te je prije kraja dana poslovođa pristao naručiti modesty covers (tvz. čedne navlake za naslovnice magazina, op.prev.) kojima će pokriti seksualizirane slike žena.
“Novoj generaciji mladih žena diljem zemlje dosadilo je biti seksualiziranima, objektiviranima i trivijaliziranima. Postoji stvarna moć u glasovima ovih mladih žena. Ovo je dobro vrijeme za feministički aktivizam. Vjetar se okreće”, rekla je Anna van Heeswijk. Aktivisti/ce se već desetljećima pitaju mogu li muškarci biti feministi, ali, prema onima koji provode kampanje – muškarci danas dobro popunjavaju redove.
Matt McCormack Evans, koji je kao student na sveučilištu Hull University osnovao web stranicu The Anti Porn Men Project, vjeruje da sve više muškaraca želi biti uključeno u u borbu za ravnopravnost spolova te ih je i sve više žena spremno prihvatiti.
“Stvari su se stvarno promijenile zadnjih nekoliko godina, i muškarcima postaje sve prihvatljivije uhvatiti se u koštac sa tradicionalnim idejama o muškosti. Mnogo mlađih feministica želi uključiti muškarce i nisu toliko zabrinute da bi oni mogli preuzeti vodstvo – nitko ne želi vidjeti feministički pokret predvođen muškarcima. To je pokret koji ima svoju svrhu i ciljeve, a ne klub redara.”, izjavio je.
Nove se grupe pojavljuju i u najudaljenijim mjestima. Aktivisti/ce se mogu naći u gotovo svakom području u Britaniji – čak i Orkney Feminist Network ima 40 sljedbenika/ca na Twitteru. Michael Moore, regionalni organizator UK Feminista u Sjevernoj Irskoj, pojasnio je da su društvene mreže kao što su Twitter i Facebook omogućile ljudima i iz najudaljenijih dijelova Ujedinjenog Kraljevstva da se uključe u raspravu. “Da bi se mobiliziralo ljude sada je dovoljno poslati mail. Nema isprika ni čekanja – ljudi se odmah mogu baviti problemima i rješavati ih. Moć komunikacije se zaista ubrzala”, istaknuo je.
Nedavna debata po pitanju prijedloga zakona konzervativne zastupnice Nadine Dorries koja predlaže – za tinejđerice – obvezne satove o seksualnoj apstinenciji u školama, te strah od rastuće anti-abortus klime u Britaniji, vratili su feminizam u program vijesti.
I nedavni značajni događaji diljem svijeta, poput niza SlutWalks prosvjeda protiv seksualnog nasilja i načina na koji se za to krivi žrtve, vratili su feministice natrag na ulicu.
Kao što je 17-godišnja Nina Mega iz Edinburgha sumirala: “Ponekad ti se čini da je svijet jedno prilično mizogino mjesto gdje je feminista/ica malo i daleko su; ali kada vidiš zajedno sve te ljude koji jednako misle – muškarce i žene – samo pomisliš: Sjajno!”
Svaka osoba je potrebna, a aktivisti/ce tvrde da se žene suočavaju sa brdom izazova koje se nije moglo vidjeti cijelu jednu generaciju.
Očekuje se da će dvostruko više žena nego muškaraca izgubiti radna mjesta u javnom sektoru. Žene su, također, najteže pogođene rezovima na području usluga i socijalnih naknada. Raste zabrinutost da će sada, kada se poslovi u državnim službama smanjuju, žene služiti samo za popunjavanje rupa. Žene možda otkriju da su dobici teško osvojene spolne jednakosti nestali, navodi Fawcett Society.
“Ovo je prijelazni trenutak za ženska prava. Žene osjećaju teret rezova i gubitka radnih mjesta. Umjesto da vidimo napredak u ženskim pravima mi vidimo sve veću razliku između muških i ženskih plaća. Mi ne možemo biti zadovoljne i mislim da je sve veći broj žena svjestan toga.”, rekla je Anna Bird, izvršna direktorica Fawcett Societya.
Pitanja i odgovori – Kat Banyard, osnivačica UK Feminista
Zašto je feminizam “nedovršena revolucija”?
Iako je napredak za žene bio znatan, mnoga prava – poput jednake plaće – tek trebaju postati stvarnost. Žene su brojčano nadjačane 1 : 4 u parlamentu, žene koje rade puno radno vrijeme plaćene su u prosjeku 15% manje nego muškarci, i dvije-trećine nisko plaćenih radnika su žene. Pod napadom su teško stečena prava – poput prava na siguran, legalan pobačaj. A nove pojavnosti seksizma – poput globalne sex industrije – unazadile su napredak.
Kako se današnji protesti razlikuju od prvog vala feminizma?
Jasno je da su se neki aspekti promijenili. Primjerice tehnologija: napredak u komunikacijama označava socijalne mreže kao ključno mobilizacijsko oruđe i feministi/ce mogu odmah prijaviti i podijeliti slike svojih protesta. Ili, uzmimo ekonomiju: tri desetljeća neoliberalizma usmjerilo je proteste na promjenu moći od vlade prema privatnom sektoru. Ali, osnove feminističke akcije ostaju iste: borba protiv privilegija i profita, koja se proteže os spavaonice do upravnog odbora. I, kao i uvijek, obećanje feminizma jest da će svijet biti bolji za sve.
Kako okupljanje feminista/ica može pokrenuti njihovu vlastitu “revoluciju”?
Bez obzira radi li se o toksičnom brandu seksizma Hugha Hefnera, lažnim rješenjima za nedostatak ženskog tjelesnog samopoštovanja što ga propagira prvak plastične kirurgije Mel Braham, ili rezovima koji pogađaju žensku financijsku samostalnost, imamo im se moć suprotstaviti. Tkogod da ste, gdjegod da ste, nešto možete učiniti. Zato izaberite svoju metu, organizirajte se, i poduzmite nešto.
prevela i prilagodila: Veronika Matijačić
