FEMEN su neformalna grupa mladih djevojaka koje prosvjedima i akcijama upozoravaju na loš položaj žena u ukrajinskom društvu, bore se protiv patrijarhalnog sustava i socijalnih nepravdi u društvu. Što ih izdvaja iz gomile sličnih organizacija i što pokreće rasprave oko njihovog djelovanja? Zašto ih ukrajinske vlasti doživljavaju većom prijetnjom od ostalih feminističkih organizacija i zašto im je Facebook nekoliko puta ukinuo profil?
Razlog tome nisu poruke koje prenose svojim akcijama nego to što su te poruke ispisane na golim tijelima. Članice FEMEN-a za svoj su prosvjedni styling odabrale topless i tradicionalne ukrajinske vjenčiće od cvijeća koji se nose na glavi. Odjeću mijenjaju ovisno o cilju akcije ili prosvjeda, ali uvijek je oskudna i provokativna. Primjerice na prosvjedu protiv Gazproma bile su odjevene kao građevinski radnici, u sklopu akcija protiv Eura 2012. nosile su svojevrsnu inačicu nogometnih dresova, a u akcijama protiv prostitucije nose haltere, čipkaste gaćice i izazovnu odjeću.
{slika}
Organizaciju je 2008. godine osnovala Ana Gutsol i danas okuplja nekoliko stotina članica, od kojih je ipak samo nekoliko desetaka aktivnih topless aktivistkinja. Ana Gutsol jedna je od najstarijih članica FEMEN-a, rođena 1984. godine, ostale su članice mlade studentice prosječne dobi od 22 godine. One su se prvotno počele baviti problemima prostitucije, seks turizma i trafficing u Ukrajini, a te teme su ostale i danas glavna motivacija njihovih akcija. Projekt su nazvale Ukrajina nije bordel, a zadnje u nizu akcija su prosvjedi protiv Europskog nogometnog prvenstva koje će se ove godine održati u Ukrajini i Poljskoj. FEMEN smatraju kako će održavanje nogometnog prvenstva u državi koja je duboko zaglibila u probleme eksploatacije žena u prostituciji dodatno pogoršati situaciju. Osim što upozoravaju na položaj žena uvučenih u seks-industriju, FEMEN su ogorčene ponašanjem muških turista koji u zemlju dolaze po ‘jeftine i lake žene’. Prema svim se ženama ponašaju kao prema prostitutkama, a neukusno dobacivanje na ulici često prerasta u ulično uznemiravanje.
{slika}
Kako vlasti uporno u medije plasiraju informacije o navodnom prosperitetu i gospodarskom razvoju za vrijeme i nakon Eura 2012., FEMEN inzistiraju da u medije uguraju i drugu, mračniju stranu priče koja govori o tome kako će se žene osjećati za vrijeme Eura. Svoje su djelovanje proširile i na Poljsku gdje su performansom u kojem su simulirale nasilan seks i ispijale pivo pokazale što će se događati u Ukrajini kada se ugase svjetla na stadionima. Pitanje prostitucije htjele su osvijestiti i u Švicarskoj, u kojoj je prostitucija, za razliku od Ukrajine gdje je prostitucija ilegalna i vlasti ignoriraju taj problem, regulirana 1942. godine. Akcijom u Zurichu FEMEN su željele podići svijest o tome kako većina prostitutki u razvijenim zemljama Europe dolazi iz istočnih zemalja tog kontinenta, a na prostituciju su primorane zbog siromaštva ili nasiljem. Ili su pak u prostituciji završile nakon prijevare nekog tko im je obećao posao i bolji život u inozemstvu.
{slika}
Na svojoj europskoj turneji FEMEN su se zaustavile u Parizu gdje su prosvjedovale ispred stana Dominiquea Straussa-Kahna, bivšeg predsjednika MMF-a i nekadašnjeg predsjedničkog kandidata. Ukrajinke su posebno bile zgrožene odbacivanjem optužbi protiv Strauss-Kahna i provokativno odjevene poput sobarica noseći natpise poput Fuck me in Porsche Carrera željele su pokazati kako se utjecajni muškarci s debelim novčanikom mogu provući bez kazne nakon silovanje, odnosno da država i njezine institucije ne staju na stranu slabijih i ugroženih nego štite moćne i bogate.
Osim prostitucije, nasilja nad ženama i borbe za bolji položaj žena u ukrajinskom društvu, FEMEN svojim akcijama dotiču i pitanja socijalne nejednakosti i siromaštva. Jedna od takvih akcija je njihovo godišnje kupanje u kijevskoj fontani kojim žele upozoriti na nedostatak i skupoću tople vode.
Svojim su pogledom i načinom borbe za ženska prava pokrenule brojne rasprave i izazvala oprečna mišljenja. S jedne strane, stekle su mnogo simpatizera i simpatizerke, ali su dobile i mnoge kritike koje često dolaze iz feminističkih krugova. Zamjeraju im da se prema ženskom tijelu odnose onako kako se prema njemu odnosi i patrijarhalni sustav, kao prema seksualnom objektu te da takvim pojavljivanjem u javnosti ne mogu postići veću ravnopravnost žena. Članice FEMENA puno su puta morale objašnjavati svoj stil aktivističkog djelovanja, a uvijek ističu kako one na golotinju i žensko tijelo gledaju kao na sredstvo političke akcije.
Zbog nedostatka financijskih sredstava smatraju kako je potrebna provokacija da bi dospjele u medije, a golotinju vide kao najučinkovitiji način provokacije. Jedini prihodi ovih aktivistica su prihodi robe poput majica s njihovim logom i donacija. Na prigovore kako samo stvaraju atraktivan sadržaj za seksom opsjednute medije, FEMEN odgovaraju da za razliku od obnaženih žena u šoubiznisu one imaju potpunu kontrolu nad svojim tijelima i odlučile su svojim grudima dati drugačiju simboliku te ih upotrijebiti kako bi njihova riječ dospjela do šire javnosti. Jesu li uspjele isprovocirati javnost i kakve reakcije okoline izazivaju pogledajte u videu snimljenom na ceremoniji povodom nogometnog prvenstva u kojem se jedna aktivistkinja uspjela ugurati pored trofeja i skinuti majicu. Reakcija pripadnika osiguranja bila bi primjerena da se radilo o terorističkom napadu, a ne o ženi goloj od struka na gore.
