Ovih je dana više od 25 tisuća izbjeglica zarobljeno na granci između Grčke i Makedonije. Najteže je u tranzitnom centru Idomeni koji je prepun – tamo više od 4 tisuće izbjeglica čeka da se granice otvore. Građani i građanke na ulicama gradova traže od Europe da odmah omogući siguran prolaz svima. O čemu se tu radi, zašto se europski političari/ke poigravaju s ljudskim životima? O tome građani i građanske svakodnevno raspravljaju, tema je to koja se našla u svakom domu, u svakom mediju.
Jedan od odgovora na ta pitanja pokušale su svojim raspravama i inicijativama dati ženske organizacije u Italiji i Španjolskoj. “Zidovi i ograde – to nije Europa u kojoj želimo živjeti!” naslov je apela upućenog europskim institucijama i građanima/građankama, kojeg je inicirala organizacija Casa delle donne iz Milana, a kojeg je dosada potpisalo oko 40 organizacija, uglavnom iz Italije i Španjolske.
“Glavni razlog pokretanja ove inicijative jest uviđanje, do koga smo došle dugogodišnjim iskustvom rada u ženskim grupama, unutar feminizma, te promišljanjem aktualne situacije – da je nužan zaokret politike prema migrantima-izbjeglicama. Ta nova politika traži potpuno suprotan smjer od onoga do sada i potpuno nove vizije i zadaće. To bi prije svega trebala biti politika sigurnog i slobodnog kretanja za te ljude, te politika njihovog humanog i adekvatnog prihvata, odnosno uključivanja u naša, europska društva”, kaže Floriana Lipparini, jedna od pokretačica ideje.
Osim ovoga, među zahtjevima apela je i onaj da prihvat u Europi trebaju dobiti svi migranti/kinje, u što su ubrojeni/e takozvani “ekonomski/e” koji/e riskiraju život bježeći od neizdrživih, po život opasnih uvjeta (koji su takvima postali zbog klimatskih i drugih promjena, za što su odgovorne zapadne sile i neokolonijalizam).
“Također, mi kao građanke EU ne prihvaćamo izraz ‘clandestini’ (prikriveni, op. prev.) za one izbjeglice i migrante koji nemaju dozvole boravka, dozvole za život. Sloboda kretanja treba biti zajamčena svima i ovaj izraz smatramo jednom ružnom jezičkom mistifikacijom, kojom se prikriva stvarni problem ovih ljudi”, dodaje Lipparini.
Apel je rezultat višemjesečnih susreta i rasprava održanih u Italiji i Španjolskoj. S tih su susreta potekli mnogi zaključci i inicijative, analize, napisani su brojni tekstovi. Možda bi trebalo izdvojiti ideju španjolske aktivistkinje Ade Colau (Cataluna) koja je skovala riječ “grad-dom” kao onu sredinu koju treba kreirati da bi se izbjeglicama osigurao prihvat njihovim potpunim uključivanjem u naše gradove, umjesto izdvajanja u kampove, u kojima zauvijek ostaju “stranci/kinje”.
Također je važno uviđanje o mogućem utjecaju koje masovan dolazak izbjeglica na područje Europe izaziva po naša društva. Evo tog dijela briljantne analize talijanskih i španjolskih žena:
“Dobro znamo da u pozadini neprihvaćanja izbjeglica stoji odbijanje različitosti, utemeljeno na patrijarhalnoj ideologiji koja stvara hijerarhiju među ljudskim bićima, koja deklarira superiornost jednih nad drugima: bijelci-crnci, sjever-jug, a prije svega muškarac-žena… U politički neutralnom svijetu malo njih zna što je ovdje u igri, koje duboke i nepovratne promjene migranti/kinje mogu proizvesti, kao što je epohalna ona promjena koja će mutirati sve naše načine razmišljanja, naše prakse i naša pravila suživota”.
Upravo u tome leži strah europskih i američkih konzervativnih političara/ki zbog kojih sve ove vlasti pokušavaju održati na životu stari sistem dominacije, jačajući i obnavljajući patrijarhalne metode – oružje, ratove, granice – nasuprot narastajućem “kontinentu” bjegunaca (skoro 60 milijuna osoba u svijetu). Postavljaju se bodljikave žice, podižu zidovi, šalje policija i vojska na granice.
Najzad, ovaj apel ukazuje na nužnost da se prevaziđu ograničenja i pravila postavljena od strane patrijarhalnog sustava koji i dan-danas stoji na konceptu građanstva kao isključivanja drugih, drugačijeg porijekla i identiteta, isključivanje koje je zaprijetilo i raspadom same Europe.
I možda najvažnije – apel je inicijativa oko koje se unutar jedne zemlje i unutar Europe, i šire, mogu formirati koalicije podrške i pridruživanja, lobiranja kod zastupnika u Europskom parlamentu i u domaćoj javnosti.
Cjeloviti tekst apela na talijanskom možete vidjeti ovdje.
