Jehan Bseiso palestinska je pjesnikinja koja je odrasla u Jordanu, u koji je njena obitelj izbjegla prije nekoliko desetljeća. O Bseiso i njenoj poeziji već smo pisale na Libeli, prije dvije godine. U posljednje dvije godine njenu su poeziju prenosili veliki svjetski mediji, a ove je godine sudjelovala i na značajnom Palestine Festival of Literature (PalFestu). Bseiso radi za Liječnike bez granica (Médecins Sans Frontières) i godinama živi između Egipta i Libanona te radi u zaraćenim zemljama Bliskog istoka (Siriji, Iraku, Afganistanu) o kojima i piše u svojoj poeziji. Nakon posljednjeg velikog terorističkog napada na Bagdad, 3. srpnja, Bseiso je napisala pjesmu Houna Baghdad, a za Libelu ju je prevela Ivana Perić.
Ovdje Bagdad
Babilon gori, viseći vrtovi su crni.
Osmo svjetsko čudo je da smo još uvijek živi.
Gledam lice u ogledalu.
Što je ostalo.
Napravljena je mapa svih bombi u Bagdadu
I sad kruži po Facebooku, tamo između fotografija djece i slika s plaže.
Čitavi gradovi i čitave obitelji su crveni krugovi.
U potpisu piše: ulice su pune naše krvi. Nemamo vode, nemamo struje.
Evo i crno-bijele fotografije nas, u Barceloni.
U potpisu piše: Zaljubljeni u ideju ljubavi.
Istina je da razumijem zašto bi dvadesetpetogodišnji plesač otplesao svoje izbjegličko tijelo s balkona u Bejrutu.
Draga Daraya, žao mi je.
Jedina pomoć koju smo ti mogli dati su sprej protiv komaraca i naslovi u novinama.
Je suis napadi dronovima u Sjevernom Waziristanu što su ubili pedeset ljudi na vjenčanju.
Je suis svi naslovi što ne stignu na prvu stranicu New York Timesa.
Je suis sve bombe što trgaju obitelji poput naše, od Taiza do Tulkarma.
Je suis nema razlike između maloljetnika bez pratnje i siročeta ako je mama mrtva.
Je suis da se nisi usudio ovo pinkwashati, Tel Aviv.
Nema dovoljno života u meni, da održim korak sa svim ovim umiranjem.
