U posljednjih nekoliko godina, u Nigeriji je broj stanovnika i stanovnica eksponencionalno rastao, sada iznosi oko 174 milijuna ljudi, dok je 45 posto populacije mlađe od 15 godina. Prema UNESCO-u, preko 10 milijuna djece nije pristupilo niti jednom obliku formalnog obrazovanja, što Nigeriju stavlja na vrh ljestvice zemalja s tim problemom.
Razgovarale smo s Tosin Taiwo, osnivačicom i direktoricom Street to School Initiative, neprofitnom organizacijom koja promovira i podržava obrazovne programe za djecu i mlade žene koji/e nisu u mogućnosti obrazovati se. Tosin je rođena i živi u Nigeriji, u pokrajini Ondo.
Kako je koncipirano školovanje u Nigeriji? Na koji način vi kao inicijativa sudjelujete u tom procesu?
Obrazovni sistem u Nigeriji temelji se na 6-3-3-4 sistemu, koji uključuje tri razine institucionalnog školovanja: primarna, sekundarna i tercijarna razina. Očekuje se da će dijete provesti 6 godina u primarnoj (osnovnoj) školi, zatim 3 godine u junior srednjoj školi i 3 godine u senior srednjoj školi. Tercijarna razina (Sveučilišna diploma ili Viša nacionalna diploma) je osmišljena kao program u trajanju od četiri godine.
Jedan od naših glavnih zadataka kao neprofitne udruge (Inicijativa s ulice u školu) je sakupljanje sredstava za obrazovne programe, za djecu koja nemaju financijskih mogućnosti. Sponzoriramo djecu iz siromašnih predjela kako bi išli u školu. Uz to, doniramo i osnovne školske potrepštine kako bismo promovirali učenje. Do sada smo distribuirali nekoliko stotina bilježnica, oprema za pisanje, ruksaka, školskih sandala itd. djeci iz slamova, siromašnih sela, getoa. Sponzorirali smo edukativne programe stotinama mladih ljudi, potičući ih na obrazovanje i daljnje usavršavanje, ispunjavanje ciljeva. Drugi programi koje koordiniramo su: #Project25, program vršnjačke edukacije za djevojke iz srednjih škola u ruralnim područjima (25 djevojaka, 25 mentorica, čija suradnja traje po 6 mjeseci prije naredne izmjene mentorica). #WomenINVEST podrazumijeva podučavanje određenih vještina za nezaštićene žene i majke sponzorirane djece.
Kakva je pozadina cijele priče – zašto je u Nigeriji toliki broj djece koja nemaju pristup školovanju? Je li uobičajeno da djevojke ne pohađaju školu radi diskriminacij3 i društvenih obrazaca?
U lipnju 2013. UNESCO-vo Izvješće globalnog monitoringa Obrazovanje za sve je pokazalo da je Nigerija na vrhu ljestvice po broju djece koja nemaju pristup obrazovanju. Govorimo o otprilike oko 10.5 milijuna djece. To su bile alarmantne vijesti, jer je u kolovozu 2007. državna vlada predstavila program Universal Basic Education – UBE (Univerzalna osnovna edukacija), kao strategiju za dostizanje cilja Education for all – EFA (Obrazovanje za sve) i ciljeve razvojne strategije povezane s obrazovanjem Millenium Development Goals (Milenijski razvojni ciljevi). UBE program je devetogodišnji osnovnoškolski program za iskorjenjivanje nepismenosti, neznanja i siromaštva.
U ovome dijelu svijeta, nekoliko faktora utječe na to zašto djevojke odustaju od školovanja. Oni uključuju: kulturološka vjerovanja, nezdrave religijske prakse, udaju u ranoj dobi i siromaštvo. Tužno je, no ženska djeca su često diskriminirana. Stoga je više djevojaka neobrazovano nego dječaka. Preko pet milijuna djevojaka u ovom trenu nije uključeno ni na koji način u sustav obrazovanja radi navedenih faktora. Uz to, nesigurnost i stres radi nedavnih napada su otežali postupak uključivanja djece u obrazovni sustav. #BringBackOurGirls protest traje već jedno tri tjedna, nacionalno, no ipak nismo sigurni kada će jedna od 234 djevojke biti slobodna nastaviti svoje obrazovanje. Nadamo se da će uskoro napadi na obrazovanje biti samo dio prošlosti.
Koliko je vjera, odnosno religijsko obrazovanje naglašeno u nigerijskim školama?
Dominantne religije u školama su kršćanstvo i islam. Učenici u javnim ili nezavisnim školama mogu odabrati žele li učiti Kršćansko znanje ili Arapsko/Islam. Učenici i učenice imaju visoke moralne standarde. Svejedno, na sjeveru zemlje, gdje se suočavamo s otmicama učenica, islam je važniji i cijeni ga se više od zapadnjačke edukacije. Prosječno dijete na sjeveru bi radije pohađalo školu u kojoj se podučava islam nego formalno obrazovanje.
Što se tiče nedavnih otmica – sudjeluju li i druge zemlje u potrazi? Što se događa?
Islamska teroristička skupina Boko Haram (u slobodnom prijevodu: Zapadnjačko obrazovanje nije dozvoljeno) 14. travnja otela je iz internata više od 220 djevojaka na sjeveru Nigerije (regija Borno). Boko Haram je skupina terorista čiji je cilj zastrašivanjem natjerati vladu da ukine sadašnji oblik obrazovanja, s naglaskom na zabranu obrazovanja za djevojke. Prilikom otmice, dvadesetak djevojaka je skočilo s kamiona i vratilo se kućama, no još osam djevojaka (starosti od 12 do 15 godina) je oteto u nedjelju, 4. svibnja, iz sela Warabe. U ponedjeljak su se oglasili vođe Boko Harama, s prijetnjom da će djevojke prodati za 12 dolara svaku i prisiliti na udaju. No, vlada Nigerije predano radi na pronalasku i spašavanju otetih djevojaka, te se nadamo se da će ih teroristi uskoro predati njihovim obiteljima. Dobre vijesti su da su se pred nekoliko dana i druge zemlje (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kina, Rusija, itd.) uključile u potragu. To je užas kojega je teško i zamisliti. Ali, proći će.
Radom i zalaganjem za pristupačnost obrazovanja ste utjecali na živote mnogih. Koji je vaš cilj? Jeste li zadovoljni dosadašnjim napretkom vaše organizacije?
Nadam se, i vjerujem da će sulude statistike vezane uz školstvo u Nigeriji uskoro biti drastično smanjene, te da će svako dijete imati svoje mjesto u klupi i biti podučavano. Sanjam o naciji gdje djevojka može ispuniti sve svoje potencijale bez diskriminacije. Sanjam o zemlji gdje će škole biti sigurno utočište za našu djecu. Za sada sam zadovoljna sa svime što smo postigli. Iako vjerujem da možemo još više i da možemo utjecati na još više mladih ljudi. Činjenica da je toliko djece još uvijek van sustava obrazovanja implicira da još imamo toliko posla! Znači, nije vrijeme za odmor, nego za još više rada – svaka prepreka treba biti savladana. Nećemo odustati dok ne postignemo da potpora i obrazovanje budu pristupačni svakoj djevojci, mladoj ženi i djeci u siromašnim područjima . To je naše zadovoljstvo i ponos. Veliki je to izazov. Trudit ćemo se dok naše dobro ne bude bolje i bolje ne postane još bolje, najbolje!
