Sindikat novinara Hrvatske pokrenuo je regionalnu interaktivnu platformu „Žene u medijima – Stop uznemiravanju na radnom mjestu“.
Na njoj se možete informirati o rezultatima prvog dubinskog istraživanja okruženja žena u medijima u regiji, s fokusom na obrasce i vrste nasilja kojima su medijske djelatnice izložene. Istraživanje su proveli novinarski sindikati, udruženja i medijske organizacije iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Hrvatske.
„Ovo istraživanje pokazuje da nasilje nad medijskim radnicama nije izoliran slučaj, već stvarni, strukturalni i sistemski problem medijskog radnog okruženja“, stoji na platformi.
Status radnika i radnica u medijskoj profesiji danas je vrlo loš. Obilježavaju ga nepovoljni radni uvjeti, niske plaće, ugovori na određeno, rad u nepunom ranom vremenu za više medijskih kuća istovremeno, prekovremeni rad, kao i velik udio neplaćenog rada, ali i rada bez formalnih ugovora. Kratkoročni angažmani i nedostatak ugovora utječu na to da se radna prava sustavno krše. Ipak, u praksi, iskustvo rada u redakcijama za žene znatno se razlikuje od iskustva muških kolega. Odnosno, one su uz sve navedeno, izložene i rodno uvjetovanom uznemiravanju, nasilju i/ili diskriminatornim praksama.
Diskriminacija i kršenje radnih prava su svakodnevica medijskih redakcija
Nasilje, uznemiravanje i kršenje ljudskih prava u medijima rijetko se prijavljuje. Sudionice istraživanja kao glavne razloge zašto je tome tako navode nedostatak povjerenja u efikasnost i nepristranost procedura nakon prijave. Također, dio žena ističe i da se to događaja prečesto da bi prijavljivanje imalo smisla. Više od dvije trećine žena u regiji koje su navele da su doživjele diskriminaciju i kršenja radnih prava nije prijavilo takve incidente.
„Postojeći mehanizmi zaštite često se opisuju kao ‘mrtvo slovo na papiru’ zbog nedostatka preventivnih mjera, rodno osjetljivog pristupa, obuke zaposlenih te pouzdanih procedura primjene. Nisko povjerenje u interne procedure, strah od odmazde i učestali izostanak daljnjeg postupanja rezultiraju nedostatnim rješenjima i ograničenim ishodima“, stoji u zaključcima istraživanja.
Regionalni upitnik popunilo je 606 žena iz ciljanih zemalja, medijskih djelatnica različite dobi, oblika zaposlenja te vrste medija. U Hrvatskoj je istraživanju pristupilo 216 ispitanica, u Srbiji 174, u Bosni i Hercegovini 101, a u Sloveniji 115 medijskih radnica. S nekolicinom njih su provedeni i dubinski, polu-strukturirani intervjui (33 sudionice).
Više od jedne trećine žena koje su sudjelovale u regionalnom istraživanju (37,79 posto), kazalo je da su doživjele rodno uvjetovanu diskriminaciju na radnom mjestu. Više od polovice sudionica (57,90 posto) izjavile su da su doživjele kršenje radnih prava. Više od 40 posto sudionica percipira spol kao primarnu osnovu identiteta koji oblikuje iskustva diskriminacije i kršenja radnih prava.
Najčešća kršenja prava odnosila su se na pravo na radno vrijeme i odmor, a potom na pravo na ugovor o radu.
Seksualno uznemiravanje i rodno uvjetovano nasilje nad medijskim radnicama
Ipak, najznačajniji nalaz istraživanja je ukazivanje na sistemsko i široko zastupljeno rodno uvjetovano nasilje i seksualno uznemiravanje nad medijskim radnicama u sve četiri zemlje koje su sudjelovale u istraživanju.
Većina ispitanica, njih 78,38 posto, potvrdile su da su ranije iskusile neki oblik rodno uvjetovanog nasilja tijekom rada. To obuhvaća rodno uvjetovane napade i prijetnje, diskreditaciju na rodnoj osnovi, verbalne i neverbalne oblike seksualnog uznemiravanja i seksualnog nasilja.
„Rezultati pokazuju da seksualno uznemiravanje nije marginalna pojava u medijskom sektoru, već strukturalni rizik koji je duboko ukorijenjen u organizacijskoj kulturi, u odnosima moći i institucionalnim praksama koje utječu na svakodnevni rad žena u medijima“, stoji na stranicama platforme.
Dvije trećine ispitanica (65,84 posto) izjavile su da su doživjele seksualno uznemiravanje. Učestalost tih iskustava je bila veća među ženama koje su novinarke (njih 69,12 posto je doživjelo seksualno uznemiravanje), a oko 30 posto žena potvrdilo je da su doživjele fizičko seksualno uznemiravanje – uključujući neželjeni, neprimjeren i/ili nasilan fizički kontakt. Najviše takvih slučajeva zabilježeno je u Hrvatskoj (38,89 posto). Kao počinitelje najčešće navode kolege iz redakcije, a potom nadređene. Općenito, nalazi istraživanja pokazuju da je seksualno uznemiravanje novinarki pretežno interni problem radnog mjesta, povezan s hijerarhijskim odnosima moći u redakciji.
Nadalje, u kontekstu seksualnog uznemiravanja i nasilja ispitanice su izjavile da se od njih tražilo da pristanu na seksualne radnje u zamjenu za određenu uslugu, da su bile pod pritiskom da pristanu na seksualni čin, izložene spolnim organima počinitelja, da su primile pornografski ili seksualno eksplicitni sadržaj te da su njihove osobne fotografije ili videozapisi dijeljeni bez pristanka uz ponižavajuće i/ili seksualne konotacije. Većina ovih ispitanica (od 66 posto do 80 posto, ovisno o zemlji) nije prijavila takve slučajeve.
Seksualna ucjena – zahtijevanje seksualnih usluga za određene pogodnosti – najčešće je zabilježena u Hrvatskoj, u odnosu na ostale zemlje. Najranjivije su žene u ranim fazama svoje karijere koje nastoje pronaći svoje mjesto u složenom medijskom radnom okruženju.
Istraživanje je otkrilo i da su tri ispitanice preživjele silovanje ili pokušaj silovanja. Dvije žene nisu prijavile ove zločine, dok je jedna navela da je incidente prijavila nadređenima i odgovornim odjelima, kao i državnom odvjetništvu. U tom slučaju, nakon prijave nije pokrenut nikakav postupak.
Seksizam u medijskim redakcijama
Redakcije se nerijetko opisuju i kao toksična okruženja u kojima su diskriminatorne prakse, svakodnevni seksizam i uznemiravanje normalizirani. Većina žena iz Hrvatske i Slovenije prepoznala je i navodi da su doživjele komentare i šale temeljene na spolu ili ženskoj seksualnosti koji su bili neželjeni, ponižavajući ili su izazivali nelagodu, kao i negativne, ponižavajuće ili stereotipne komentare. Taj postotak je niži u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
„Međutim, ključan interpretativan nalaz istraživanja jest da žene zaposlene u medijima često ne prepoznaju određene prakse kao seksualno uznemiravanje. Čak i kada su doživjele ponašanja poput neželjenih seksističkih šala u redakciji, ispitanice takve incidente često ne kategoriziraju kao uznemiravanja, što vjerojatno doprinosi nešto nižim stopama u BiH i Srbiji“, stoji u istraživanju.
Istraživačice i autorice izvještaja, s druge strane, smatraju da viši udjeli prepoznavanja u Sloveniji i Hrvatskoj su rezultat dulje izloženosti procesima senzibilizacije i podizanja svijesti te jasnijih normativnih standarda za prepoznavanje uznemiravanja.
„Kultura šutnje u redakcijama prikriva i normalizira svakodnevni seksizam kroz šale na poslu, isključivanje novinarki iz važnih ili „muških“ zadataka te učestalo omalovažavanje — što sve dovodi do otupljivanja osjetljivosti medijskih organizacija na neprimjereno ponašanje i obeshrabruje žene da prijavljuju rane oblike napada, što u konačnici dovodi do njihove eskalacije i institucionaliziranog nanošenja štete ženama na radnom mjestu“, stoji u istraživanju.
Dodaju i da seksistički narativi nisu ograničeni samo na redakcije, već da su prisutni na društvenim mrežama, u izjavama političara i javnih osoba. Sve to dodatno legitimizira i reproducira klimu i kojoj ponižavajući i seksualizirani komentari o novinarkama postaju normalizirani. Također, pozivajući se na podatke iz Hrvatske, istraživačice kazuju da i žene na rukovodećim pozicijama ponekad reproduciraju seksističke i mizogine obrasce. Navode i da su neke žene na višim pozicijama u medijskim organizacijama sklone internalizirati patrijarhalne obrasce i mizoginiju, umjesto da pružaju podršku i solidarnost svojim kolegicama.
Kultura šutnje u medijskim redakcijama
Rodno uvjetovano nasilje nad ženama koje rade u medijima je često neprepoznato i/ili neprijavljeno. Više je čimbenika zašto je tome tako, no normalizacija i relativizacija rodno uvjetovanog neprimjerenog ponašanja tome svakako pridonosi. Također, zaštita medijskih organizacija vrlo često ima prednost pred zaštitom žena te one ostaju obeshrabrene da prijave zlostavljanje ili neprimjereno ponašanje, a nerijetko i kažnjene unutar organizacije – bilo kroz odnos drugih kolega_ica prema njima ili kroz diskriminatorne radne prakse.
Prepreke prijavi najčešće se u najranijim fazama, osobito kad se incidenti iznose nadređenima ili odgovornim odjelima. Interni mehanizmi, ondje gdje postoje, često su nedostupni, formalni bez stvarnog učinka ili se primjenjuju ad hoc. Autorice navode da kada žene prijave kršenje prava, oni slučajevi koji uđu u formalne postupke, uglavnom se rješavaju u korist žena. Ipak, žene nerijetko procjene da su rizici profesionalnih posljedica i retraumatizacije veća šteta po njih od samog uznemiravanja, nasilja i/ili diskriminacije.
„U takvom okruženju mnoge žene ostaju u tišini i izolaciji, a iskustva rodno uvjetovanog nasilja ostaju neprijavljena, nevidljiva i neriješena“, stoji u izvještaju.
Stope prijavljivanja posebno su niske kad govorimo o seksualnom uznemiravanju, čemu svjedoči i to da je za dio žena ovo istraživanje bila je i prva prilika da progovore o iskustvima seksualnog uznemiravanja. U regiji približno 80 posto žena nije prijavilo seksualno uznemiravanje putem institucija ili relevantnih instanci unutar redakcija, a čak 65 žena je kazalo da o tome što im se dogodilo nisu razgovarale ni s kim – uključujući kolege, institucije, prijatelje ili članove obitelji.
„To dodatno naglašava duboko prikrivenu prirodu seksualnog uznemiravanja i prepreke u traženju podrške, koje mogu uključivati sram, strah od počinitelja i normalizaciju zlostavljačkog ponašanja. Drugi razlozi neprijavljivanja mogu uključivati želju da se situacija riješi privatno ili uvjerenje da incident nije bio dovoljno ozbiljan. Jedna sudionica istraživanja iz Hrvatske, koja je doživjela neželjene i ponižavajuće rodno uvjetovane šale i komentare, izjavila je da ih je odlučila ignorirati „jer nije bilo dovoljno ozbiljno za prijavu“, piše u istraživanju.
Cijelo istraživanje, kao i partikularna iskustva nekolicine ispitanica (posebice vezana uz seksualno uznemiravanje i nasilje) možete pročitati ovdje.
