Nakon uspješno održanog još jednog Vox Feminae Festivala, i to već 14. po redu, porazgovarale smo s ekipom iz K-zone koja stoji iza festivala i Vox Feminae portala, na kojem donose aktualne vijesti i obrađuju teme vezane za rodnu ravnopravnost, feminizam, socijalnu inkluziju, LGBTIQ prava, radnička prava, umjetnost, medije i kulturu.
Na pitanja o radu udruge i portala u izvanrednim okolnostima, vlastitoj percepciji situacije i projektima i planovima za budućnost odgovorile su nam Marino Čajdo i Gabe Ivanov.
Iza vas je 14. Vox Feminae festival. Nemogućnost održavanja različitih fizičkih manifestacija zbog COVID-19 krize prisilila je mnoge na prebacivanje sadržaja u digitalni prostor. I vi ste ovogodišnji festival prebacili_e u online okruženje – od diskusija i predavanja na ZOOM-u do online izložbi i filmskih projekcija. Kakvi su vaši dojmovi, kako ste se snašli_e u svemu tome i kakve su reakcije publike? Postoji li mogućnost da se dio programa i ubuduće održava online?
Marino: Moram napomenuti kako ovo nije prvi put da se segment VFF-a odvija online, napravile smo isto i prošle godine s izdvojenom selekcijom filmskog programa, koja je tada premašila sva naša očekivanja gledanosti. Pored toga, K-zona kao udruga kroz čitavu godinu djeluje online putem portala Voxfeminae.net, tako da je ovogodišnji festival uglavnom predstavljao izazov u kontekstu toga kako sadržaj koji smo odabrale za fizički/javni prostor prilagoditi online formi. Zadovoljne smo gledanošću sadržaja, a moram napomenuti i kako su predavanja još uvijek dostupna na našem Facebook kanalu za one koje su propustile izuzetna predavanja i razgovore sa strašim ženama. Publika je izvrsno reagirala, posebno u prvim danima festivalima dok je lockdown djelomično još uvijek bio aktualan. S popuštanjem mjera smo se već morale boriti s time da građanke i građani ipak žele van (ne krivimo ih 😀 ), ali upravo je u tome prednost online sadržaja kojem se moguće vratiti u bilo kojem trenu. Svakako ćemo razmišljati o tome kako da dogodine online segment podignemo na jednu novu razinu.
Nemogućnost fizičkog participiranja u kulturnim sadržajima osim što je izazvala masovno prebacivanje na digitalne sadržaje, potaknula je i brojne amatere da se kreiraju vlastite sadržaje i stvaraju nove platforme, može li na taj način doći do kontraefekta i zasićenja kulturom?
Marino: Internet je jedno čudnovato mjesto u kojem postoji prostor za apsolutno svakoga, bilo da prezentira svoje stvaralaštvo ili traga za nečim neobičnim. Na tom tragu, mislim da pogotovo u online prostoru, kojem na ruku može ići i anonimnost publike, svatko može pronaći nešto za sebe. Rekao bih da je u periodu lockdowna ljudima bilo dosta zatvorenosti doma i nekretanja, te da im je falilo uživanja kulture sa prijateljima uživo. A da ćemo kulture svakako biti gladne i gladni u narednom periodu vidimo iz već prvih rezova koji su uslijedili nakon potresa i pandemije, a to su smanjene dotacije za kulturne programe.
Gabe: Što se tiče kontraefekta, amatera i zasićenja, sve te stvari se dešavaju već dugo vremena. Zagreb je recimo prezasićen kulturnim sadržajima i već godinama, ako ne i desetljećima. Puno bi bilo bolje da je sadržaj koji je dostupan u Zagrebu na neki način ravnomjerno raspoređen po cijeloj Hrvatskoj. Tako da u neku ruku time što je većina toga online, ljudi izvan Zagreba imaju bolji izbor. I blogeri_ce su na neki način amateri, ali po meni najveće bogatstvo interneta u jednom periodu su bili upravo izvrsne blogerice i blogeri, tako da ne bi sve promjene tako olako otpisala. Nikad nismo imali ovako veliki izbor. Odjednom imamo pristup predstavama, diskusijama, muzejima, predavanjima i iz drugih zemalja. Sumnjam da će doći do zasićenja kulturom jer većina ljudi u današnjem načinu života nema vremena za kulturu, a uz to kultura se na mnoge načina u desno orijentiranim zemljama, pa tako i našoj marginalizira.
{slika}
Dobar dio vaših autora_ica i suradnika_ca čine slobodni umjetnici_e, a egzistencije kulturnih radnika često su nesigurne i ovise o raznim natječajima financiranja u kulturi i različitim projektima. Predstavljaju li trendovi digitalizacije kulture i većeg angažmana amatera opasnost za kulturne radnike ili je riječ o pozitivnom trendu?
Marino: Selidba aktivnosti online je jedno složeno pitanje na više razina, i moram biti iskren da smo kao organizacija koja vrednuje i podupire feminističko i rodno osviješteno umjetničko stvaralaštvo ipak napravile korak natrag kada su u pitanju određene izvedbe koje smo planirale za ovogodišnji VFF. Naprosto nam se činilo da svojom formom i porukom bolje funkcioniraju pred publikom uživo, pa smo se odlučile za produkciju nekih manje kompleksnih, kraćih i jednostavnijih izvedbi – poput video izvedbe predstave Mačak Džingiskan i Miki Trasi Kozlića, koncerta grupe Žen, izvedbe Petre Brnardić ili pak fanzina ‘Samo pizdu hladimo’ udruge Pokaz. Mislimo da je situacija koju smo prošle pokazala, ne samo za kulturni sektor nego i za društvo općenito, da na više razina moramo pronaći modele funkcioniranja sustava: od zaštite na radu do dostupnosti obrazovanja ili konzumacije kulture. Digitalizaciju, kao udruga koja je započela svoj rad digitalno putem portala, smatramo izazovnom i perspektivnom za distribuciju sadržaja te stalno gledamo kako da ju dodatno iskoristimo.
Gabe: Jako je poželjno da svi članovi društva su uključeni u kulturni život i što su te prakse više participativne, to bolje. Ne vidim opasnost od toga da imamo više kulturnog sadržaja, vidim opasnost od toga da se nezavisna kultura marginalizira i iskorjenjuje, da se ne dopuštaju i ne potiču nikakve inovativne prakse, već da se kulturom smatra samo ono što je u nacionalnim kulturnim institucijama te da se pretjerano naglašava mrtva kulturna baština nauštrb živog trenutnog kulturnog tkiva. Treba njegovati oboje.
Osvrnemo li se na protekle dane izolacije, potresa i općenitog stanja nesigurnosti i straha mediji su odigrali ključnu ulogu u našim životima (informiranje, distrakcija, ali i fake news…). Koje je vaše viđenje pozicije medija i odgovornosti koju nose u situacijama poput ove i kako biste opisali_e ulogu portala Voxfeminae?
Gabe: Postoje mainstream mediji i postoje nezavisni i/ili community mediji. Mi smo ovi drugi, i veseli nas što smo u ovom periodu dosegnuli rekorde svoje čitanosti. Mainstream mediji su bombardirali nas tolikom količinom informacija da je za mentalno zdravlje u tom periodu bilo nužno ograničiti njihovu konzumaciju. Premreženost interesnih skupina, politike kapitala i mainstream medija toliko je velika, da je to postao jedan od najvećih problema današnjice i nezavisni mediji na neki način su oaze gdje možete čuti jasne artikulacije problema, konstruktivne prijedloge rješenja ili dobrih praksi kao i preispitivanje onih na pozicijama moći. VoxFeminae.net na društvenim mrežama i u samom izdavanju tekstova u ovom periodu artikulirao je mišljenja i stavove vezane uz situaciju koji su na neki način davali pozitivnu notu, pokušavali smo biti konstruktivni, oprezni, ne dolijevati ulja na vatru nego se na neki način i brinuti za svoju publiku i zajednicu i mislim da smo u tome bile uspješne.
Kako je COVID-19 kriza utjecala na vaš svakodnevni rad i rad organizacije? Koji su bili (/i ostali) najveći izazovi i ima li pozitivnih promjena?
Gabe: Kao i mnoge druge organizacije civilnog društva preselili smo se na rad od doma uz redovite sastanke timova za specifične projekte i planiranja. Umjesto na rad s direktnim korisnicima u javnom prostoru fokusirale smo se na planiranja aktivnosti po završetku lockdowna, online festival i naravno portalom Voxfeminae.net koji se može čitati i mora funkcionirati neovisno o pandemiji iza zatvorenih vrata. Ponosne smo što smo se prilagodile situaciji, nismo inzistirali na produktivnosti u jeku kriza, nego smo se postepeno vraćali u pogon, pazile smo na potrebe svake članice tima, a najveći izazovi su nam, vjerujem kao i svima koji su radile od doma, kako točno odrediti vrijeme koje je za rad i kada točno prestati s radom. Ono što smo shvatile je da želimo određenu fleksibilnost u koju nas je krizna situacija dovela inkorporirati u budući rad, i da ćemo rad od doma želimo i u budućnosti u puno većem obimu nego do sad. Tako da namjeravamo i ured urediti i prilagoditi tome, u smislu da više nemamo 8 radnih stolova u uredu koji zakrčuju prostor nego 4-5 koje solidarno koristimo, a ostali prostor mnogo ugodnije uređen.
Osim jačanja solidarnosti COVID-19 kriza potencirala je mnoge socijalne probleme i iznijela ih na vidjelo. Nedvojbeno je da će nakon ove krize posljedično uslijediti daljnje socijalne, zdravstvene i ekonomske krize. Što prepoznajete kao goruće probleme i koji su planovi i smjer vaše organizacije u nastavku zagovaranja ljudskih prava?
Sve: K-zona djeluje (ovdje više o aktualnim projektima: https://voxfeminae.net/udruga-k-zona/) u pomalo drugačijem zagovaračkom kontekstu. Osim portala kojim dajemo vidljivost svim drugim inicijativama civilnog društva za ljudska prava, provodimo niz projekata s ciljem demokratizacije društva i posljedično veće društvene ravnopravnosti. U tom kontekstu nastavljamo s aktivnostima u sklopu projekta Radnopravnost svima kroz edukacije poslodavaca o diskriminaciji s kojom se suočavaju LGBTIQ osobe na radnom mjestu.
Trenutno provodimo s kolegicama iz Poljske i Slovenije projekt o sindromu sagorijevanja / burnoutu u nevladinim organizacijama, jer to smatramo ključnim problemom unutar civilnog sektora i želimo iznijeti na vidjelo uzroke burnouta, njegove razmjere i učinke – kako za pojedinca tako i za organizaciju. Istraživanje provodimo u organizacijama civilnog društva koja daju podršku diskriminiranim skupinama: ženama, LGBTQ + osobama, osobama s invaliditetom, starijim osobama kao i izbjeglicama i migrantima. Rezultate istraživanja imat ćemo najkasnije do kolovoza 2020. U sklopu tog istraživanja razgovaramo i sa stručnjacima: pravnicima za radno pravo, doktorima medicine rada, psihoterapeutima, psihijatrima, te osobama koje su na neki način na vrhu nacionalnih piramida što se tiče civilnog sektora.
Nakon istraživanja, radit ćemo na razradi radionica kao i online aplikacije koja će na kraju projekta biti koristan alat (na 4 jezika; engleskom, hrvatskom, poljskom i slovenskom) sa mnoštvom resursa koji će organizacijama i pojedincima olakšati prepoznavanje, omogućiti edukaciju, prevenciju ili olakšati prolazak kroz različite faze sindroma sagorijevanja na poslu.
A najviše nas veseli rad na Strašnim ženama i tu nas očekuje mnoštvo aktivnosti u sklopu projekta Women on Women i to kroz expansion deck za našu društvenu igru Fierce Women na jesen, te aktivnost WOW Places kojom mapiramo ključne lokalitete bitne za strašne žene i mjesta na kojima su djelovale ili su ključna za njihovo stvaralaštvo, te ćemo napraviti svojevrstan turistički vodič od Slovenije preko Hrvatske do Makedonije.
Naravno, s popuštanjem mjera ponovno se družimo u našem DKC-u Šesnaestica, te ovim putem pozivamo sve pojedinke/ce da nam se jave za korištenje prostora po popuštanju epidemioloških mjera. I naravno, pratite Voxfeminae.net za više informacija.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
