Sa stavom

Žene u medijima

Bože, čuvaj Jadranku Kosor!

Bože, čuvaj Jadranku Kosor!

Ooo svevišnja silo, bože, svemiru, sudbo kleta čuvaj Jadranku Kosor. Ili ako ćemo po ateistički i zdravorazumski, Jadranka, pusti Hrvatsku, čuvaj samu sebe i nastavi redovno davati izjave za svog starog poslodavca – javni medijski servis HRT .

Vrata birališta netom su se zatvorila, a svake izbore građani i građanke gledaju isti film. Da, osim što politička elita uvijek svira istu pjesmu o boljem sutra, pravdi i solidarnosti, a mi opet dobijemo jad, bijedu, nepravdu, mito i korupciju, htjela sam upitati – a gdje su žene? Očekivano, političke stranke i nezavisne liste ni ove izbore nisu poštivale Zakon o ravnopravnosti spolova koji lijepo kaže da na njihovim listama treba biti najmanje 40 posto žena.
Ako su žene još uvijek marginalizirane u takozvanom muškom sportu, politici, jer se pretpostavlja da će u novokonstruiranom Saboru ponovno sjediti samo od 20 do 25 posto zastupnica, što je s medijima? Točnije s medijskom slikom žene u najrelevantnijim televizijskim emisijama – središnjim dnevnicima? To je razumno pitanje, ako ste novinarka ili novinar. Ili jednostavno konzument ili konzumentica tih medijskih sadržaja. Ili vam je jednostavno stalo do rodne ravnopravnosti i svijet oko sebe gledate s notom kritike.

Postotak u kojem su žene glavne akterice televizijskih priloga u središnjim informativnim emisijama HRT-a, Nove TV i RTL-a me je apsolutno zgrozila. Stresla. Ostavila bez riječi. Iskreno, očekivala sam zaista poražavajuće brojke, no ono što sam dobila analizirajući 1.229 priloga raspršenih kroz 2009. i 2010. godinu izazvali su u meni gnušanje i uznemirenost.

No, da krenem objašnjavati od početka. U prvoj polovici ove godine odlučila sam se ozbiljno pozabaviti načinom na koji su žene prezentirane u središnjim informativnim emisijama već spomenutih televizijskih kuća1. Prethodna istraživanja pokazala su kako su muškarci apsolutno dominantni u informativnim i političkim minutama naših TV programa, pa rekoh, idem vidjeti koliko se situacija promijenila od prvih takvih radova na našim prostorima do danas. No, nisam se bavila samo pobrojavanjem varijabli također sam se trudila pronaći i priču i ‘meso’ i primjere. I tako je bilo. Nakon mjeseci krvi, znoja i suza, te sati i sati provedenih pred laptopom gledajući priloge, popunjavajući tablice, križajući varijable, nisam pronašla žene. Jednostavno ih nema. Kao da je golemi tsunami zapljusnuo dnevnike i sa sobom odnio sve pripadnice ženskog roda. Nema ih ni kao nositeljica radnje, ni kao akterice koje su stručnjakinje za određena pitanja. Točnije, one se pojavljuju kao glavne akterice u samo 8 posto svih analiziranih priloga. Evo, napisati ću i slovima – osam posto. Opipljivije rečeno, u 87 od svih analiziranih 1.229 priloga žene su bile nositeljice radnje, dok su muškarci glavni akteri u oko trećini svih analiziranih priloga.

Ženama su zatvorena vrata u relevantne i ozbiljne minute sve tri televizije, no ipak malo (ali doslovno za sitnicu) najgora u ovom nizu patrijarhalno konstruiranih i vođenih emisija, koje takvih karakteristika valjda nisu ni svjesne, jest naravno ona koju svi plaćamo – HRT. Dakle, deklarativna odredba da će javni medijski servis zastupati sve građane i građanke na jednak način, objektivno i nepristrano, očito je izostala. Iako žene nisu manjinska skupina, štoviše, čine čak i više od polovice populacije, u kraljici televizijskog žanra, središnjoj informativnoj emisiji, jedva da su prikazane. Odgurnute su na marginu i javljaju se tek u sitnim postotcima kao glavne akterice televizijskih priča. No, jedna se javlja češće no druge. Zapravo, Jadranka Kosor je gotovo sama činila tih osam posto.

Od 202 analizirana priloga emitirana na HRT-u u 2009. godini, samo ih je 14 (6.9 posto) imalo ženu kao glavnu aktericu jedinice analize, a u točno pola tih priloga dominirala je Jadranka Kosor, koja je u srpnju 2009. godine zauzela kormilo vladajućeg HDZ-a i postala predsjednicom Vlade. Sve se sjećamo tog krucijalnog trenutka u povijesti RH kada se gospođa Kosor ponizno i mucajući zahvaljivala ‘prijatelju i predsjedniku stranke Ivi Sanaderu’. I trebale bismo, jer od tada je javni medijski servis zaboravio na sve pripadnice ženskog roda te izvještavao gotovo isključivo o Jadranki Kosor.

Iduće godine HRT se isprsio sa samo osam priloga s ženom u ulozi nositeljice radnje. Ono što je za rubriku vjerovali ili ne jest činjenica da je od tih osam, pet priloga bilo o Jadranki Kosor. Od preostala tri priloga u kojima su žene glavne akterice, dva su opet o političarkama: Vesni Pusić i Đurđi Adlešič, dok je samo jedan bio o studentici biologije koja je osvojila međunarodnu nagradu za znanost. Dakle, poklonimo se i zahvaljujemo Kosor, jer da Lijepa Naša (Silovana) nema ženu na visokoj državnoj funkciji, javni medijski servis uopće ne bi emitirao priče s ženama u glavnim ulogama.

Stoga, poučena iskustvom i iskrivljenom medijskom slikom stvarnosti u kojoj jednostavno ne postoje sposobne i pametne žene, političarke i stručnjakinje, pitam se što će se dogoditi kada se izabere nova vlast? Prema svemu sudeći, bez mnogo kukurikanja i nakon oprezne kampanje na čelne pozicije će zasjesti Kukuriku koalicija, koja je kandidirala 30 posto žena. No, bitno je napomenuti kako se postotak kandidiranih žena razlikuje od stranke do stranke unutar koalicije. Dok su istarski duždevi ponosno na svoju listu stavili ni jednu ženu, HNS-a ih je kandidirao 26, SDP 33, a HSU 40 posto gospođa. Pravo se pitanja postavlja hoće li žene i dalje ostati na ovih jadnih i bijednih osam posto ili će pak taj brojka pasti. Rastu se, nažalost, ne mogu nadati. Iako, kako stvari stoje, gubimo premijerku, ali dobivamo ministricu vanjskih poslova. Ali jasno je kao dan kako je premijerska stolica mnoga važnija od onih ministarskih te da kamere će posvuda vjerno pratiti budućeg premijera i dnevnici će uglavnom izgledati kao Zokijeva šetnja po malim ekranima od 18 i 30 do 20 sati. Stoga, bez obzira na političke preferencije, prezentiranost žena kao nositeljica radnje drastično će otpasti gubitkom premijerke.

‘Gotovo je s kraljicom, živio kralj. Zbogom mizerni postotci, zdravo nikakvi postotci’, mislim se potiho u sebi i već počinjem glasno negodovati kako je žalostan svijet u kojem medijska prezentacija određenog roda ovisi o tome je li država na svom čelu ima premijerku ili premijera i o političkoj stranci koja grčeviti drži vlast u svojim rukama . Tragično je, a već pomalo i komično, što se zbiva s javnom televizijom zadnjih godina, a rezultat tih previranja i borbi za moć su apsolutna nepoštivanja ravnopravnosti. I još mnogo toga poput otpuštanja sposobnih, a zapošljavanja podobnih, ukidanje nagrađivanih emisija da bi građane i građanke mogli trovati lakrdijaškim seljačlucima poput Grada, sela, nečeg, nečeg, no o tome neki drugi put jer ovdje je u fokusu ipak rodna ravnopravnost. Dakle, ako nitko drugi, onda bi barem javni medijski servis trebao braniti boje sviju nas – i plavih i žutih i crvenih vragova, i djece i starijih, i muškaraca i žena, i nacionalnih i etničkih manjina, i homoseksualaca i heteroseksualaca, velikih i malih, vjernika i ateista – ali u kojoj to mjeri čini? Ni u kojoj. Javna televizija se bavi sama sobom. Dok se vode prepirke i borbe za moć na Prisavlju najlakše i najsigurnije se obraćati najutjecajnijoj društvenoj klasi – bijelim heteroseksualcima, Hrvatima i rimokatolicima sa srednjom stručnom spremom. I još važnije, HRT je oduvijek bio država. Oni su oduvijek zajedno plesati tango i oduvijek se znalo tko je čija kuja. Ne sumnjam da će se situacija 2012. godine promijeniti.

Iako je danas novinarstvo većinski ženska profesija, žene nisu gotovo uopće vidljive u relevantnim televizijskim sadržajima (ako voditeljice izostavimo iz računice) te jedva čekam vidjeti novu momčad na terenu te nakon nekoliko mjeseci njihova driblanja izbrojiti broj žena u središnjim informativnim emisijama.

Bože, čuvaj Jadranku Kosor jer ona i mali ekran se vole. Nikog kamere nisu tako nježno i često ljubile kao nju. Bože, ako si joj već namijenio tešku sudbu oporbene zastupnice, barem joj svakodnevno šalji novinare i novinarke na njen kućni prag. Kako bi legendarni Pistolsi zadrečali: “God save the Queen, her facist regime. They made you a moron, a potential H-bomb.”

 

1 Kriterij odabira središnjih informativnih emisija upravo ovih televizijskih kuća jest nacionalna pokrivenost. . Uz to, televizija je još uvijek glavni izvor informacija za najveći broj građanki i građana u Hrvatskoj, pokazalo je Pulsovo istraživanje provedeno u prosincu 2009. godine. Prema njegovim rezultatima čak 91,2 posto ispitanica i ispitanika se informira preko televizije, dok ih 60,6 posto kaže da im je televizija glavni izvor informiranja. Televizija je i medij kojem se najviše vjeruje. Naime, 40,9 posto ispitanih vjeruje televiziji više nego ostalim medijima, dok su podaci za dnevne novine poražavajući – vjeruje im tek 13,8 posto. Izvor: Pulsovo istraživanje iz prosinca 2009. http://www.poslovni.hr/vijesti/iz-dnevnih-novina-informacije-crpi-60-posto-gradana-134815.aspx (preuzeto 15. rujna 2011.)