Žensko reproduktivno zdravlje i prava oduvijek su bili na udaru konzervativaca, a u posljednje vrijeme napadi su sve češći i glasniji, osobito u Europi. Javljaju se brojne političke opcije koje svojim programom žele ograničiti i onemogućiti ženama da samostalno donose odluke o vlastitom tijelu. Dok je, s jedne strane, društvo u posljednja dva desetljeća znatno napredovalo po pitanju reproduktivnih prava, s druge se strane javljaju glasovi različitih skupina koji religijskim uvjerenjima nastoje opravdati svoje napade na žensko zdravlje.
Jedan od primjera jest European Dignity Watch (EDW) – ultrakonzervativni lobi koji želi utjecati na javne politike i koji se usprotivio Report on Sexual and Reproductive Health and Rights (SRHR), izvješću o kojemu Europski parlament glasuje 22. listopada, a za koji tvrdi da će “opasno umanjiti mogućnost prigovora savjesti“. Izvješće naglašava kako svaka žena treba imati pristup uslugama koje brinu o njenom reproduktivnom zdravlju, što uključuje i pravo na siguran, legalan i dostupan pobačaj. Međutim, pripadnici/ce EDW-a očigledno smatraju kako je na njima da odlučuju tko će i kakav pristup takvim uslugama imati, čime svima nameću svoja ekstremna religijska uvjerenja, pod krinkom brige za savjest liječnika/ca koji/e ne žele izvoditi usluge poput pobačaja iz vjerskih ili moralnih razloga.
{slika}
Istim ciljevima teži i europska građanska inicijativa One of Us, koja upućuje poziv Europskoj komisiji da predloži zakonodavni akt, kojim će se urediti pitanje koje je u nadležnosti zakonodavstva Europske unije. Kako bi u tome uspjela, potrebno je prikupiti potporu najmanje milijun građana/ki EU koji/e dolaze iz najmanje sedam od ukupno 27 država članica. Ono što time žele postići jest onemogućiti financiranje aktivnosti kojima se osigurava zaštita ženskog reproduktivnog zdravlja, jer bi time indirektno onemogućili i financiranje pobačaja. Do kraja 2012. godine takvi napori nisu urodili plodom, no pokazali su kako je opozicija SRHR-u glasnija i bolje koordinirana nego što je dotad bio slučaj, što bi svima, a osobito europskim parlamentarcima/kama, trebao biti znak za uzbunu. Ulaskom u Europsku uniju, i hrvatski konzervativci/ke dobili su priliku dati svoj glas protiv prava na izbor, što će, sudeći po atmosferi koja se pokazala posljednjih mjeseci u našem društvu, nesumnjivo iskoristiti.
Da problem nije u religiji kao takvoj, već u religijskim fanaticima koji se smatraju moralno superiornijima, dokazuje i organizacija Catholics for choice, koja okuplja vjernike i vjernice koji/e ne podliježu svemu što Vatikan propagira, te koji/e se zalažu za slobodu izbora. U časopisu Conscience magazine tumače kako uvjerenja religijskih fanatika dominantnih vjerskih tradicija ne predstavljaju uvjerenja većine religioznih ljudi, koji potpuno podržavaju ženska prava i osnaživanje. Kada bi na taj način razmišljali pripadnici/ce raznih anti-choice inicijativa i organizacija, donošenje odluka na obostrano zadovoljstvo bilo bi znatno lakše.
