U noći s petka na subotu u centru Zagreba, na glavnom gradskom trgu, dvojica homofoba odlučila su benzinom zaliti, a potom i zapaliti zastavu Zagreb Pridea. Najnoviji je to homofobni eksces u državi u kojoj je vrijeđanje, maltretiranje, omalovažavanje svih onih koji su na neki način pripadnici manjina svakodnevica. Posljednjih mjeseci volja za uništenjem svega što misli, hoda, ponaša se i živi drugačije institucionalizirana je. Nakon što je godinama puzala, fašizacija se u ovome društvu ustala na noge i sada gazi sve pred sobom. Petnaest godina za redom u Republici Hrvatskoj na isključivost i fašizaciju upozorava se i protiv toga se bori marširanjem druge subote u lipnju – marširanjem u Povorci ponosa.
Ove godine, petnaeste godine prosvjednog marša, neka naš simbol prkosa i ponosa, otpora i hrabrosti, a ponajviše od svega simbol antifašističke borbe protiv nasilja, isključivosti i mržnje bude baš ta zastava.
Kada Povorka ponosa dođe do Trga, uzmimo je sa sobom!
Kao što svako nasilje, svaku uvredu, svaku diskriminaciju koju doživimo mi i proživimo, nosimo sa sobom, pustimo ju da nas transformira i da nas to što smo imali i imale hrabrosti uvijek i unatoč svemu biti ono što jesmo čini ponosnima – uzmimo i ovu zastavu ne samo kao prijetnju, uzmimo ju i kao priliku da pokažemo da se ne bojimo, da ne odustajemo.
Svakoga dana svake godine, u ovoj državi, u ovome društvu LGBT osobe izložene su nasilju. Kada se napada jedan od simbola Povorke ponosa, jednim se dijelom najavljuje, a drugim tim simboličkim nasiljem već napada sve one koji LGBT zajednici pripadaju.
Paljenjem zastave na glavnom zagrebačkom trgu poručuje nam se da na tim ulicama nemamo što tražiti, da na njih nemamo jednako pravo, da ostanemo, kako nam to najviše vole poručivati, u svoja četiri zida kao da su naši identiteti, naše dostojanstvo manje vrijedni, kao da nemamo jednako pravo biti slobodni.
Marširanje na Povorci ponosa, od prvoga dana pa do danas, politički je čin jer je pitanje tijela, seksualnosti i prava na slobodno okupljanje – političko pitanje.
Zato, ove godine, u kojoj se sa najviših državnih razina uz osmijeh i neograničene količine cinizma pod zajedništvo prodaje isključivo mržnja prema pripadnicima i pripadnicama manjina u ovom društvu, i na ovome primjeru pokažimo da tome nema mjesta, da je takvo što neprihvatljivo.
Pretvorimo pokušaj nasilnika, homofoba i mrzitelja u simbol ohrabrivanja, uključivanja i jednakosti. Pokažimo da se ne bojimo, da unatoč svemu ne odustajemo i da nas svaki udarac, samo čini otpornijima na idući. Iako je u ovome trenutku jasno da to nije tako, ova zemlja, ovaj svijet može biti za sve nas, baš kakav bi i trebao biti.
