Kada su žene većinski zastupljene u radnoj snazi, to je obično u industrijama pomoći – čišćenju, njezi, tajničkom radu i, sada, svijetu virtualnih asistenata. Istraživanje koje je proveo Unesco pokazalo je da se upotrebom ženskih glasova u umjetnoj inteligenciji (AI) – kao što je Microsoft učinio s Cortanom, Amazon s Alexom, Google s Google Assistantom i Apple sa Siri – promovira vjerovanje da žene postoje samo kako bi muškarcima pomogle da obave važnije stvari.
Ne postoji pravi razlog da se AI tehnologiji uopće pripisuje rod, ali tu smo se našli/e na milost i nemilost tehnoloških tvrtki “u kojima su zaposleni pretežito muški inženjerski timovi”, usredotočeni na življenje fantazije kapetana Kirka i zapovijedanje podložnim, svilenkastim glasovima računala iz Zvjezdanih staza. Ovi sustavi su neupitno građeni od muškaraca, za muškarce. Ti sustavi čak nekad i imaju problema s razumijevanjem ženskih glasova, jer se softver često razvija upotrebljavajući uzorke muškog glasa.
Kada razmišljamo o robotima – koji vode ustanke, koji ubijaju, pa I one koji prate svoje ljudske prijatelje u njihovim avanturama – gotovo su uvijek kodirani kao muškarci. Razmislite o Terminatoru, Ratovima zvijezda, Robocopu, Avengers: Age of Ultron, Big Hero 6 i većini sci-fi filmova 1980-ih. Rijetko prikazivana ženska umjetna inteligencija pak postaje ljubavni interes (Her), žrtva (Ex Machina) ili pak postaje bolesno seksualizirana (“femboti” u Austinu Powersu, koji pucaju metke iz bradavica).
Glasovi koji imaju moć obično su muški: uzmite za primjer ubilačko račinalo Hal 9000 iz 2001.: Odiseja u svemiru, ili Auto, autopilota svemirskog broda i glavnog antagonista u filmu Wall-E. Roboti ne vode međugalaktičke opsade u stvarnom životu, tako da ne čudi što je glas koji ljubazno traži strpljenje na automatiziranom izborniku u banci ženski. Isto tako, zanimljivo je da, iako društvo nema problema s bestjelesnim ženskim glasom kojem govore što da radi, mnogi ljudi I dalje imaju problema s tim da žena isto radi njima. Godine 2015. Tesco je zamijenio “šefujući ” ženski glas na samoposlužnim blagajnama “prijateljskijim, susretljivijim” muškim.
Novo istraživanje također naglašava kako su virtualne asistentice programirane da reagiraju na uznemiravanje servilnim, nekonfliktnim odgovorima kakve biste mogli čuti od tajnice u seriji Mad Men. Ako nazovete Siri kurvom, ona će odgovoriti: “Pocrvenila bih da mogu.” Amazonova Alexa će reći: “Hvala na povratnim informacijama.” Pitajte Siri: “Hoćeš li mi govoriti prljavo?” i ona će odgovoriti šalom: “Tepih treba usisati”. Pisac za Microsoftov softver Cortana nedavno je rekao da je “dobar dio opsega ranih upita” bio o Cortaninom seksualnom životu, dokazujući da ne morate čak ni imati tijelo kako bi muškarci pronašli način da ga komentiraju. Pobuna robota koju predviđamo sasvim opravdano bi mogao biti kakva AI inačica #MeToo pokreta.
Godinama smo s nestrpljenjem čekali budućnost u kojoj su naši životi olakšani tehnologijom, ali u njoj žene (ili bolje rečeno, roboti antropomorfizirani kao žene) još uvijek nisu slobodne od rodne binarnosti. A to je zato što ni prave žene nisu. Čini se da seksizam podrazumijevamo čak i u najnaprednijoj inačici društva koje zamišljamo. Zamišljamo naše eventualne vladare kao muškarce, ali naše pomagačice kao žene – poput Jetsonsove sluškinje, Rosie. Prava tehnološka utopija za žene ne bi bila ona u kojoj budućnost umjetne inteligencije nije ženska, nego bez roda, kao što bi sav rad trebao biti.
