Jedan od najraširenijih mitova vezanih uz prostituciju jest onaj koji kaže da je riječ o najstarijem zanatu. No, možemo li promijeniti perspektivu, pa reći da je najstariji zanat zapravo svodništvo? Osim toga, ako je neka društvena pojava od najranijih dana prisutna, ne znači da je ne možemo promijeniti.
Ne kažemo ni: “Ubojstva se događaju oduvijek, ništa ne možemo napraviti u vezi s tim.” A primjeri poput ukidanja smrtne kazne ili robovlasništva ohrabruju nas da se i duboko ukorijenjene negativne pojave ili odnosi mogu eliminirati. Sve ovo su argumenti kojim je Europski ženski lobi jučer počeo svoju paneuropsku kampanju kojom želi tijekom 18 dana dekonstruirati 18 najčešćih mitova o prostituciji s krajnjim ciljem njezina dokidanja.
U posljednje se vrijeme i u Hrvatskoj ova tema aktualizirala na razini vijesti iz “crne kronike”, jer je otkriveno nekoliko lanaca prostitucije, no pravih javnih rasprava jako je malo, a kada se i pojave, nerijetko skreću u posve pogrešnom smjeru propagirajući ideje njezine legalizacije.
Javna rasprava
– O trgovini ljudima se kod nas možda još i govori, ali o prostituciji se generalno šuti. A sada je pravo vrijeme da se otvori javna rasprava jer je u pripremi prijedlog novog zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji se tiče i prostitucije.
No, u MUP-u nacrt čuvaju kao zmija noge, ali se šuška da će napokon korisnici usluga biti prekršajno gonjeni, što bi bio veliki korak naprijed jer su do sada bili zaštićeni kao lički medvjedi, a nije ih se niti na sud pozivalo u svojstvu svjedoka. Kazneni zakon, pak, predviđa samo kazne za one korisnike koji su znali da je žena uvučena u prostituciju zbog trgovine ljudima – govori nam Đurđica Kolarec iz PETRA-e, mreže za prevenciju i eliminaciju trgovine ženama.
Ona istovremeno napominje kako je loše to što će prostitutke i dalje ostati prekršajno gonjene, što nije u skladu sa “švedskim modelom”, koji već desetak godina promovira Ženska mreža Hrvatske, a koji su preuzele i druge nordijske zemlje kao i Francuska. On podrazumijeva dekriminalizaciju žena i osmišljavanje programa njihova izlaza iz prostitucije.
– Ovaj se model temelji na logici ako nema potražnje, neće biti ni ponude, a njegovi rezultati pokazuju da se stopa prostitucije u Švedskoj prepolovila. Netko može primijetiti da sada Šveđani idu po usluge u Litvu, ali to nije nikakav valjani argument, jer ako bi se model primijenio na čitavu Europu, tada bi taj argument odmah pao u vodu.
Također, vidimo da je u tzv. crvenim četvrtima, u zemljama koje su legalizirale prostituciju poput Nizozemske, opća stopa kriminala porasla, posebice onoga vezanog uz drogu i oružje, a zbog stigmatizacije vrlo je malo žena zapisalo u svoju radnu knjižicu ovo zanimanje – zaključuje Đurđica Kolarec.
Seksualni obrt
Primjer iz Njemačke kaže da su samo 44 osobe registrirale svoj “seksualni obrt”, dok se procjenjuje da se pružanjem seksualnih usluga bavi oko 400.000 osoba u ovoj zemlji. Taj podatak ruši još jedan rasprostranjeni mit, onaj da će se legalizacijom omogućiti osnovna prava ljudima u ovom poslu jer se očito legalizacijom ne briše i prateća stigma.
Također, prostitucija nije “posao kao svaki drugi” jer su stope smrtnosti od 10 do 40 posto veće od prosjeka, a 60 do 80 posto žena u prostituciji doživljava fizičko i seksualno nasilje na svome poslu. Mit da će prostitucija riješiti ekonomske probleme žena, posebice imigrantkinja, još je apsurdniji jer se ne može očekivati da itko osigurava financijsku neovisnost po cijenu trpljenja zlostavljanja i nasilja.
Tvrdnju da je ovdje riječ o “nečijem izboru” treba, pak, promatrati u širem kontekstu rodnih odnosa u društvu koji nipošto nisu naklonjeni ženama, a mit kako se radi o “dobroj zaradi” opovrgava Interpolov podatak da prosječan europski svodnik zaradi oko 110.000 eura godišnje po jednoj prostitutki, dok žene uvučene u ovaj svijet obično ne posjeduju ni automobil, ni stan ni ušteđevinu.
Prostitucija nipošto nije ni znak “seksualne oslobođenosti”, niti predstavlja dio povijesne borbe za ženska prava, već je tu da bi muškarcima pružila mogućnost kupnje seksa ako im se tako prohtije, pručuju iz EŽL-a.
Većina korisnika usluga u prostituciji oženjeni su muškarci ili oni u vezama, pa stoga ne vrijedi ni tvrdnja kako je riječ o društveno poželjnoj pojavi koja pomaže usamljenim i izoliranim članovima društva.
Argument da će potražnja uvijek postojati samo, pak, govori o nametnutoj tužnoj viziji muškoga roda, no istina je da dobra edukacija, prevencija i legislativa bez sumnje mogu odraditi svoje.
Trgovina ljudima
Podaci pokazuju da je prostitucija u uskoj vezi s trgovinom ljudima. Naime, samo u Europskoj uniji 62 posto traffickinga povezano je sa seksualnom eksploatacijom žrtava. Stoga se ne možemo praviti da ove dvije stvari nisu povezane, što je još jedna od raširenih zabluda.
Prema svjedočenjima prostitutki koje su radile u Njemačkoj, mnogo se više nasilja proživljava u tamošnjim legalnim bordelima nego, primjerice, na crnom tržištu u Švedskoj, jer policija bez poziva ne može doći ni intervenirati u tim “legalnim zonama”. Svi ovi argumenti iz EŽL-a, dakako, idu kontra ideje legalizacije prostitucije te pomažu graditi svijest o tome da ljudsko tijelo i seksualnost ne bi trebali biti na prodaju.
