Forenzičkoj ginekologiji i perinatologiji u Hrvatskoj nije posvećivano mnogo medijskog prostora, sve do rujna ove godine kada je glasne rasprave izazvao I. Hrvatski kongres forenzičke ginekologije i perinatologije održan u Topuskom pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, kardinala Josipa Bozanića i Sisačke biskupije. Stoga je svrha ovog članka dati kratak pregled ove discipline u Hrvatskoj te propitati interese klerikalnih krugova za istu.
Za početak je potrebno razjasniti osnovne pojmove, budući da internetska pretraga pojma forenzička ginekologija na hrvatskom jeziku ne rezultira jasnom definicijom discipline. Prema stranici WiseGeek, forenzički se ginekolozi i ginekologinje specijaliziraju u “prikupljanju i analiziranju znanstvenih dokaza zločina ginekološkim pregledom, kako bi utvrdili stanje ženskog reproduktivnog sustava”. Takvi su dokazi, objašnjavaju, potrebni u slučajevima seksualnog nasilja, ali i u slučajevima napuštanja novorođenčeta, čedomorstva, komplikacija pri porodu, te za utvrđivanje je li žena pobacila te je li pobačaj bio spontan ili induciran u zemljama u kojima je izvođenje pobačaja ilegalno. Nadalje, forenzički ginekolozi mogu biti pozvani da pregledaju ženu nakon njene smrti ukoliko se sumnja da je prije smrti bila seksualno zlostavljana ili imala konsenzualan seksualan odnos, a često ih se poziva da svjedoče na sudu u svojstvu ekspertnih svjedoka.
Upravo zato što ova disciplina uključuje i probleme vezane uz trudnoću i porod, govorimo o forenzičkoj ginekologiji i perinatologiji ili opstetriciji. Opstetricija je, prema Hrvatskom leksikonu, “grana medicine koja se bavi proučavanjem poroda”, dok je perinatologija “grana medicinske znanosti koja izučava fiziološke i patološke procese u trudnoći i porođaju, te u perinatalnom razdoblju života djeteta” (prema Medicinskom leksikonu).
Sustav obrazovanja forenzičkih ginekologa i perinatologa u Hrvatskoj pomalo je nejasan. Dok se iz programa specijalizacije u ginekologiji i opstetriciji čini da specifična sub-specijalizacija u forenzičkoj ginekologiji i opstetriciji ne postoji, program specijalizacije u sudskoj medicini posvećuje mjesec dana čedomorstvu, djelima protiv spolnosti i nasilju u obitelji. Ipak, Paula Zore, dugogodižnja aktivistkinja za ženska prava koja je radila u Ženskoj sobi – Centaru za seksualna prava, koja pruža psihološku i pravnu pomoć silovanim ženama, objašnjava da žene nakon silovanja odnosno seksualnog zlostavljanja pregledava dežurni/a liječnik/ca. Zore nam je rekla kako Ženska soba surađuje s jednom ginekologinjom kojoj upućuju žene koje im se obrate, budući da mnoge žene ne žele ići svom regularnom liječniku kako im taj pregled ne bi “ušao u karton” – nakon čega te nalaze interpretiraju sudski vještaci. Također ističe dva problema koja je Ženska soba uočila u ovome procesu. Prvo, praksa je da opći/a ginekolog/inja obavlja samo ginekološki pregled, a izostavlja se pregled drugih tjelesnih ozljeda koje bi mogle biti važne u sudskom postupku. Ovaj problem, pretpostavlja Zore, proizlazi djelomično iz predrasuda prema silovanim ženama, a djelomično iz činjenice da silovane žene često na pregled dolaze preko reda, dok opći/e ginekolozi/ginje imaju svoj ritam i raspored koji slijede, što u njima može stvoriti neku vrstu otpora. No, postojanje ovog problema – dakle činjenica da žene pregledavaju dežurni/e ginekolozi/ginje te da se pritom izostavlja pregled ostalih tjelesnih ozljeda – također je zanimljivo uzmemo li u obzir da specijalizacija iz sudske medicine, uz ranije spomenuto čedomorstvo, djela protiv spolnosti i nasilje u obitelji, uključuje i druga područja koja bi specijaliste sudske medicine trebala osposobiti za provođenje cjelovitog pregleda. Pitanje je, dakle, koliko se često pregledi u domeni forenzičke ginekologije i perinatologije provode od strane ili u suradnji sa specijalistima sudske medicine, odnosno zašto oni nisu uvijek pozvani.
Drugi problem koji ističe Zore je činjenica da nalazi opće/g ginekologinje/a mogu biti interpretirani na različite načine za vrijeme sudskog postupka, pri čemu često može doći do zloupotrebe – primjerice kada se zaključi da se radilo o “grubom spolnom odnosu s pristankom” umjesto o silovanju.
Za tumačenje nalaza u sudskom postupku zaduženi su sudski vještaci. Na popisu sudskih vještaka u Republici Hrvatskoj koji su pritom i ginekolozi/opstetričari nalaze se tri liječnika od kojih nažalost nismo uspjele dobiti izjave, pa ne znamo je li taj broj sudskih vještaka ginekologa/opstetričara dovoljan za hrvatske prilike te da li ponekad sudski vještaci specijalizirani za druga područja unutar medicine interpretiraju nalaze iz domene forenzičke ginekologije i perinatologije.
Pitamo se, stoga, otkud interes Katoličke crkve i njoj bliskih osoba i institucija za jednu disciplinu o kojoj se u javnosti toliko malo govori i zna.
Zore smatra kako bi klerikalni krugovi mogli utjecati na forenzičku ginekologiju i perinatologiju u slučaju da se pobačaj proglasi ilegalnim, što bi dovelo do zloupotrebe ove discipline. No to je, kaže, najcrniji scenarij do kojeg ipak ne vjeruje da će doći u Hrvatskoj.
Ginekolog dr.sc. Dubravko Lepušić koji se, kaže, od forenzičke ginekologije i perinatologije ogradio upravo zbog interesa Kaptola za tu disciplinu, tvrdi kako klerikalni krugovi žele sebe dokazati znanstvenicima, pa se miješaju u svjetovnu domenu i znanost – od Filozofskog fakulteta do medicine – što je, smatra, nedopustivo u jednoj sekularnoj državi.
Daniela Drandić iz udruge RODA – Roditelji u akciji objašnjava kako se Crkva, kroz Hrvatsko katoličko sveučilište i određene aktere u ginekologiji i opstetriciji želi etablirati kao “relevantna” institucija, posebice u toj grani medicine, ali i u zdravstvu općenito, kako bi stekla temelje dovoljne za nesmetano otvoranje studija medicine i/ili primaljstva. Takav bi razvoj događaja, tvrdi Drandić, doveo do situacije u kojoj se financira studente i studentice koji/e se vežu uz određena svjetonazorska pitanja odnosno imaju stavove koji su prihvatljivi ustanovi poput Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tvrde da se Zavod bavi praćenjem statistika ishoda trudnoća na temelju podataka koje dobivaju od drugih relevantnih medicinskih institucija, ali napominju kako određena liječnička društva fokusirana na ginekologiju imaju veze s forenzičkom ginekologijom i perinatologijom. Pretragom na stranicama Hrvatskog liječničkog zbora pronalazimo Hrvatsko društvo za ginekologiju i opstetriciju, čiji je predsjednik dr.sc. Ante Ćorušić, koji je hrvatskoj javnosti poznat kao kandidat za ministra zdravlja u Vladi Tomislava Karamarka i gorljivi protivnik pobačaja koji svoje stavove pokušava argumentirati “znanstvenim istinama”. Na popisu se također nalazi Hrvatsko društvo za ginekološku endoskopiju, čiji je predsjednik dr.sc. Miroslav Kopjar, inače jedan od tri ginekologa/opstetričara s popisa sudskih vještaka do čije izjave nismo uspjeli doći te gradonačelnik Zlatara u mandatu 2009.-2013. kao dužnosnik HDZ-a.
Iz izvještaja o uspješno održanom I. Hrvatskom kongresu forenzičke ginekologije i perinatologije objavljenom na stranicama Hrvatskog katoličkog sveučilišta saznajemo kako su na Kongresu “sudjelovali liječnici specijalizanti i specijalisti/subspecijalisti ginekologije i opstetricije, pedijatrije/neonatologije, sudske medicine, anesteziologije, psihijatrije, klinički psiholozi, pravnici, deontolozi i bioetičari, odvjetnici i primalje”, a “teme su obrađivane multidisciplinarno i interdisciplinarno što im daje tipičnu i nužnu karakteristiku forenzičnosti” te doprinosi “poboljšanju dobre kliničke prakse i usmjeravanju sigurnosti za pacijente i osoblje, kao i jasnoga razgraničavanja pogreške od komplikacije i od sudbinskoga tijeka bolesti ili nekoga nepovoljnoga zbivanja”.
Iako “nepovoljna zbivanja” nisu detaljnije određena, jedna od asocijacija svakako pada na opstetričko nasilje, o kojem je u javnosti bilo dosta riječi nakon smrti novorođenčeta u Vinkovačkoj bolnici u veljači ove godine.
U izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo “Porodi u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj 2015. godine” stoji kako se “problem porasta carskih rezova povezuje s tumačenjem prava pacijenata odnosno utjecajem volje rodilje na odluku o načinu dovršenja poroda te mogućnostima naplaćivanja ovakvih postupaka u privatnim rodilištima, čak i onda kad nisu stručno opravdani, ali i povećanim oprezom struke vezano uz sve češće tužbe za eventualnu stručnu grešku u trudnica s komplikacijama u trudnoći i/ili porodu i nepovoljnim perinatalnim ishodom”, što ukazuje na činjenicu da je medicinska struka svjesna toga da rodilje mogu odgovornima za komplikacije u porodu smatrati upravo liječnike. Koliko takvih slučajeva ima u Hrvatskoj te koliko često i s kakvim ishodom završavaju na sudovima iz udruge RODA nam nisu znale reći.
“Nažalost, nemamo konkretnih i recentnih podataka o opstetričkom nasilju”, naglasila je Drandić, objašnjavajući kako se žene često boje prijaviti osoblje, posebice u malim sredinama, gdje je izvjesno da će toj ženi ili članici njene obitelji kad-tad trebati zdravstvena usluga te institucije ili čak te osobe. Ipak, naglašava, osobne prijave redovito stižu udruzi RODA, ali prijavljivanje najčešće tu stane jer “sudovi jedva reagiraju u slučajevima gdje postoji neka fizička posljedica zbog nesavjesnog liječenja ili nemara, a kad je ta ozljeda ‘samo’ psihička ili se ‘samo’ tiče kršenja ljudskih prava”, tada su gotovo nijemi. Drandić kaže kako nije upoznata ni s jednim slučajem kršenja Zakona o zaštiti prava pacijenata koji je došao do suda, a kamoli do presude.
“Suđenje je”, tvrdi, “skupo i dugotrajno, a roditelji, posebice žene, imaju puno posla nakon poroda oko novorođenčeta i nažalost rijetko imaju vremena, volje i financijske mogućnosti ustrajati s procesuiranjem do kraja – najčešće žele sve što prije zaboraviti”.
A jesu li klerikalni krugovi zainteresirani konkretno za ovu problematiku, te što sve žele regulirati unutar forenzičke ginekologije i perinatologije možda će postati jasnije kada sva predavanja s Kongresa budu objavljene, kako najavljuje Hrvatsko katoličko sveučilište, u sveučilišnom udžbeniku Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i Medicinske naklade u Zagrebu.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
