Svakodnevno nas okružuje lavina informacija. Bezbroj zvukova, mirisa, okusa, osjećaja i slike koje prolaze kroz naša osjetila. Za svakoga od nas svijet je samo ono na što obratimo pažnju. Suština fotografije može se promatrati kroz kreativan i umjetnički koncept, no ono što nas potpuno približava stvarnosti je dokumentarna fotografija. Glavna tema ovogodišnjeg osmog izdanja međunarodnog festivala fotografije Organa vida otkrila je nove vidike i načine interpretacije dokumentarne fotografije. Ogoljena i objektivna stvarnost dokumentirana u izložbi ‘Otkrivanja’ komunicira s promatračima/cama na jednoj potpuno novoj razini. Oslanjajući se na vlastitu percepciju i svijet koji ih okružuje umjetnici/ce diljem svijeta koristili su razne umjetničke resurse kako bi stvorili projekte koji su dovoljno razumljivi široj publici, suzdržavajući se pritom od osobnih stavova.
{slika}
Deset finalista/kinja stvorilo je okruženju u kojem želite ostati nekoliko minuta duže jer vam se čini da niste dovoljno otkrili, zapamtili i naučili. Jedan od takvih projekta zasigurno je serija fotografija ‘Za ptice’ autorica Marie Sturm i Cemre Yesil. Od vremena Osmanskog Carstva Istanbul je veoma važan grad za razvoj avikulture. Geografska lokacija grada na ruti migracija ptica doprinijela je osnivanju iznimno velike kulture posvećene pticama i njezi ptica. Postoji velik broj društvenih platformi posvećenih uzgoju i držanju ptica. Danas je ta kultura u opasnosti: praksa držanja ptica pjevica, posebice češljugara i zelendura uskoro bi mogla izumrijeti zbog zakona koje Turska donosi kako bi udovoljila kriterijima za članstvo u Europskoj Uniji. Ovaj projekt govori o istanbulskim uzgajivačima ptica, s naglaskom na skrivenu vezu između ptice i uzgajivača, vezu koja je prepuna sukoba između ljubavi, posjedovanja i zadovoljstva. Ovo je dublji pogled u svijet ptica koji se dobiva, a da se ptice ne gleda, nego da ih se sluša.
M. Scott Brauer u projektu ‘Ovo je najgora zabava na kojoj sam ikada bio’ zabilježio je aktualnu političku situaciju u SAD-u. Talentirani fotograf, suosnivač i urednik bloga o novinskoj fotografiji dvafoto, od srpnja 2015. godine fotografirao je republikanske i demokratske predsjedničke kandidate i njihovu kampanju po državi New Hampshire: predstavljanja u javnim knjižnicama, na turnejama po pivovarama, festivalima balona, u trgovinama s oružjem, restoranima u malim gradovima, u salama, društvenim centrima i auditorijima sveučilišta. Sva ta mjesta kandidati obilaze kako bi se doimali autentičnima i kako bi se svidjeli ‘stvarnoj Americi’. No kako sam autor naglašava, predizbori za stranačke nominacije u saveznoj državi New Hampshire najgora su zabava koju možete zamisliti i ništa nije manje autentično od tih događanja u kampanji.
{slika}
Fotografirao je priču koristeći jaku i direktnu bljeskalicu kako bi otkrio rubne dijelove ovog političkog spektakla i gledateljima omogućio da primijete događaje koji nisu u centru pozornosti na službenim fotografijama: hladna hrana ostavljena na liniji za samoposluživanje, ljepljiva traka koja drži zastavice, žice u kutu sobe, osoblje i novinari koji se dosađuju, kvačice koje drže američku zastavu u savršenom položaju. Cilj ovog projekta nije kritizirati pojedine predsjedničke kandidate, nego prikazati kako su njihovi pokušaji da se svide američkoj javnosti dosadni, banalni, neautentični i repetitivni, što se očituje u činjenici da se tijekom svakog izbornog razdoblja kampanje organiziraju i izvode na jedan te isti način.
U projektu ‘Napokon slobodni’ koji je izložen i na festivalu Boutographies u Montpelleru i dobio glavnu nagradu žirija, Pierre Liebaert nas poziva da svjedočimo neobičnom privatnom fotografiranju. Modeli koji su se javili na ovaj oglas željeli su pozirati u intimnoj atmosferi iza zatvorenih vrata, kao da je ovo snimanje u četiri oka s fotografom o kojem nisu ništa znali bilo upravo ono što su čekali. Kao da im je jedina želja bila naći se pred fotografom, biti promatrani, izložiti se fotoaparatu i prekršiti normu koju im je nametnuo javni ili privatni život. Pozirajući goli i s maskama na licima, otkrivajući svoja nesavršena tijela protivno standardima erotske fotografije, ovi su ljudi na umu imali samo to da se prepuste pogledu drugoga, da se tom pogledu predaju. Fotografija koja je nastala za njih nije ništa drugo doli dokument koji svjedoči o tome, ‘fotografija kao dokaz’, slika njihove trenutačne slobode.
{slika}
Andrea i Magda fotografski su dvojac iz Francuske i Italije, a od 2008. žive i rade na Bliskom Istoku. Njihovi se radovi bave posljedicama globalizacije za društvo, ekonomiju i teritorij Bliskog Istoka. Prvi projekt, Palestinski san, prikazuje transformaciju Palestine pod utjecajem modernih ideala i iluzija o ekonomskom razvoju pod okupacijom. Na Organu vidu predstavile su se serijom fotografija ‘Sinajski park’ koji istražuje posljedice masovnog turizma na Sinajskom poluotoku u Egiptu, regiji koja se oslanja isključivo na tu industriju, iako je masovni turizam ozbiljno pogođen Arapskim proljećem i političkim tenzijama. Obala Sinajskog poluotoka, prekrivena napuštenim odmaralištima, zapušten je teritorij. Beduini trpe posljedice stroge politike vojne kontrole te su uglavnom isključeni iz turizma, industrije koja zauzima 86% teritorija Poluotoka. Sinajski poluotok, strateška točka između Afrike i Azije, regija je koju je potpuno preobrazila turistička industrija koju su financirali investitori iz Kaira i Perzijskog zaljeva: glomazne konstrukcije, artificijelna i naivna arhitektura. Danas je regija Sinajskog poluotoka, čiji krajolik kao iz Tisuću i jedne noći ispunjava očekivanja turista, postala ogromno ‘ne-mjesto’. Pokušavajući objasniti i pretočiti pravu stvarnost Egipta, svoj projekt objasnile su riječima francuskog antropologa Marca Augéa: “Sinajski je poluotok postao svijet odsječen od lokalne stvarnosti, svijet koji se pokorio predodžbi o tome kakav treba biti prema folkloru, svijet koji odaje lažan dojam sigurnosti”.
{slika}
Najveći festival suvremene fotografije u jugoistočnoj Europi, još jednom je potvrdio svoj status u umjetničkom svijetu. Od osnutka 2009. godine do danas unaprijedio je suvremenu fotografsku praksu i približio nam važna globalno- društvena politička pitanja. Poticanjem kritičkog razmišljanja i otvorenih diskusija o aktualnim temama stvoreno je ugodno okružje koje već godinama okuplja važna imena iz svijeta suvremene dokumentarne fotografije. Odašiljati poruku i otkrivati stvarnost upravo je ono što čini posebnom dokumentarnu fotografiju i potpuno ju izdvaja od ostalih formi vizualne komunikacije. Ovogodišnja tema festivala Organa Vida i umjetnici/ce koji su stvarali izložbu ‘Otkrivanja’ svakako su tome pridonijeli i otvorili prostor za nove ideje, razgovore, te buduće fotografske susrete.
