Ovoga vikenda Zadranke su uživale u Famous baru… i onda su naišle na portal Antena Zadar koji im je održao lekciju o tome dokle seže sloboda žena. Po tekstu koji potpisuje Franko Pavić – ne tako daleko.
Opasan, uvredljiv, šovinistički, ženomrzilački, mensplejnerski i nimalo bezazlen članak koji je 1. veljače objavljen na portalu Antena Zadar reakcija je na fotogaleriju objavljenu dva dana ranije na istom portalu, a koja vrvi fotografijama sudionica jednog, da živimo u slobodnom i reguliranom društvu, sasvim običnog vikend izlaska u grad.
Nekolicina Zadranki otišla je u Famous bar na striptiz, muškarci su se skidali, žene su se zabavljale, i ta neprirodna pojava u patrijarhalnom svijetu probudila je patrijarhalnu zvijer i njegova nešto argumentima vičnijeg srodnika – docirajući šovinizam. Dan ili dva poslije, te iste žene i djevojke shvatile su da će ih, sasvim bezazleni izlazak vjerojatno koštati posla, braka, veze… pa su se osjetivši na svojoj koži u kakvom društvu živimo obratile Anteni Zadar i zamolili novinare tog portala da skinu fotogaleriju koja im je ugrozila svakodnevan život. Međutim, Antena Zadar umjesto članka s naslovom “Drage djevojke i žene, žao nam je što 2017. i dalje živimo u svijetu koji vam ne jamči temeljna ljudska prava i slobode” i skidanja fotogalerije, objavljuje sramotan članak naslova “Zadranke otišle na striptiz, a zaboravile da žive s primitivcima. I sad bi to trebao biti naš problem, ma dajte!”, u kojem se hrvatskom društvu objašnjava teško iskorjenjiv aksiom postojanja žene – “dobila si što si tražila”. Znači, žene su krive, jer su zaboravile da žive s primitivcima, a to nije naš (društveni) problem nego problem samo i isključivo senilnih žena. Ha-ha, ne.
U tekstu su žene iz fotogalerije, valjda da bi se što jasnije argumentiralo odbijanje skidanja fotogalerije ali i istinitost spomenutog aksioma, opisane kao “zaslinjene Zadranke… u što provokativnijim opravama” na zabavi atipičnoj za žene (inače idu na “elegantne večerice uz šampanjac, kanapeiće od kavijara” u dugačkim toaletama…), kao ljudska bića kojima je urođena potreba za opstankom pa su zato pohrlile na striptiz (valjda bi išle na burzu rada ili u Irsku, kao i svaki drugi egzistencijalno ugroženi Hrvat/ica?; ovaj argument stvarno nisam razumjela, a trudila sam se), kao oltaruše i licemjerke, žene kojima mozak radi samo dok obavljaju kućanske poslove (tad im je palo na pamet da bi moglo biti problema zbog izlaska), kao neodgojene i neobrazovane žene koje zbog tih atributa i rade krive izbore (BINGO!, i ovaj put ste sve same krive, nema društvo veze s tim), kao robinje koje potpisuju ugovore s muškarcima dajući im dozvolu da se prema njima odnose kao prema štracama… Opisane su kao ogorčene zabavljačice (zamislite, ugroženi ste, tražite pomoć, a umjesto solidarnosti s onim što vam se događa proglasi vas se ogorčenom zabavljačicom), one su opisane kao počiniteljice (čega točno? počinile su zabavu? i zato ih treba kazniti? a joj, Hrvatska moja).
Najgore tek slijedi u obliku taksativnog, šovinističkog, ženomrzilačkog mensplejnanja ženama kako se ponašati i tko je tu zapravo počinitelj i zašto slijedi jedna tako lijepa odmazda kao otkaz, razvod ili prekid veze, a možda i batine (pazite, novinar u tekstu navodi da je svjestan da su žene iz fotogalerije možebitno i fizički ugrožene!) i zašto to nije naš (društveni, ne problem Antene Zadar i potpisnika teksta, oni ne žive u istoj zemlji kao i mi, mi društvo) problem:
{slika}
Pazite ove tragedije: potpisnik teksta na Anteni Zadar ima dosta jasnu sliku društva u kojem živimo, svjestan je da su ženama koje su dio fotogalerije u pitanje dovedeni poslovni odnosi, obiteljski odnosi, da su potencijalne žrtve obiteljskog i nasilja u vezi. Pročitajte ovu monstruoznu rečenicu naglas: “I sad je to naš problem, sad je problem što su doma naišle na viku, neodobravanje i možebitne batine svojih mužjaka kojima, zasigurno, nisu ni rekle gdje idu.” Zato bi bilo dobro naglasiti neke aksiome zdravog razuma: društveni je problem bilo kakav oblik nasilja počinjen prema slabijem i nezaštićenom pojedincu. Društveni je problem kada se bilo kakav oblik nasilja počinjen prema pojedincu proglašava isključivom odgovornošću žrtve ili onog nad kojim se nasilje čini. Društveni je problem toliko jasan i star da je zbog toga i pravno reguliran, kriminaliziran, da postoje pokreti za ljudska prava koji se bore onda kada država to ne prepoznaje ili kad društvo u cjelini, a ne žene, pati od senilnosti.
Potpisnik teksta na Anteni Zadar ne shvaća temeljnu ideju onog čijim se predstavnikom proglašava u tekstu, a to je prosvjetiteljstvo. On to naziva prosvjetom i utoliko je njegov stav simptomatičan koliko i opasan. Posebno u trenutku u kojem izrazito prosvjetno objašnjava ženama i djevojkama da će ih subotnji izlazak možebitno koštati razvoda, otkaza i batina, ali da on kao predstavnik prosvjetnog društva neće progovoriti o društvenoj nepravdi i ukazati na pravog krivca, nego će licemjerne oltaruše i lažljivice natjerati da plate onaj petominutni rad mozga između kuhanja ručka i paljenja usisavača. Ukratko: žene, dobit ćete ono šta ste tražile. Zato valja ponoviti još jedan aksiom zdravog razuma: ne postoji žena koja je svojim ponašanjem nešto tražila/zaslužila, postoji samo društvo koje nije osiguralo jednaku slobodu i prava svim svojim pripadnicima/ama. Također, prosvjeta je jedno, prosvjetiteljstvo drugo.
I još… menadžment bara. Što reći, kakvu feminističku poruku poslati? Čak i kad je žena u publici, eksploatacija ne prestaje. Posjetiteljice bara samim su fotografiranjem, a onda i popratnim tekstom prikazane kao senzacija, društvena anomalija, freak-show u nekom dalmatinskom gradu, ili kako ih je ono gore sve Franko Pavić u svojoj pomračenom, mizoginičnom ćerećenju nazvao…
Tekst na Anteni Zadar sramota je za novinarstvo. Strah žena 2017. od društva u kojem žive sramota je tog društva.
