Na nekim društvenim mrežama, poput Reddita, odvija se rasprava jesu li muškarci orijentirani na ženski užitak u originalu zapravo seksisti. Neki tvrde da su muškarci vječiti seksualni gubitnici jer ako nisu orijentirani na partnericu onda su sebični, a ako jesu onda jesu isključivo zbog vlastita ega ili društvenog priznanja. Dobar dio korisnika požalio se da se muška seksualnost previše patologizira, što dovodi do zaključka da zapravo svi pričamo o – pritisku.
Rasprava se pokrenula nakon teksta naslovljena 3 Ways Men Wanting to ‘Focus On Her Pleasure’ During Sex Can Still Be Sexist i objavljena na Everyday Feminism portalu.
Njime je nekoliko bitnih stvari izvučeno na površinu. Naravno da ovaj problem ne pogađa isključivo heteroseksualne parove jer i svi ostali/e (homo, trans) mogu imati jednakih problema zadovoljavanja partnera/ice. Fokus je, kako kaže autorica, trenutno stavljen na titulu “seksista” jer su upravo heteroseksualni binarni odnosi njome najviše opterećeni. Za većinu ovih problema kriva je tzv. toksična muškost, pojava simbolično opisana u tekstu koja podrazumijeva skup zahtjeva koje suvremeno društvo stavlja ili misli da treba staviti pred mušku osobu.
A sad “problemi”. Tekst polazi od toga da kad (hetero) muškarci govore kako im je od vlastitog važniji partneričin užitak zapravo misle dvije stvari. Prva je kako je ženski užitak zapravo nusproizvod osjećaja “moj ego ne bi podnio da ne zadovoljim ženu jer sam tad manje muško”, a druga posljedica je izazov koji se stavlja pred žene kako one ne bi iznevjerile muškarčev ego.
Da nije sve baš tako suludo i komplicirano kako djeluje na prvu, kažu tri zanimljive točke.
1. Kao i u ostalim životnim područjima, a u seksu pogotovo, mjere se rezultati
Everyday feminism ovo sasvim zgodno prevodi kao “moram imati što je više moguće partnerica / moram što je više moguće puta ejakulirati”. I kako smo se mi feministkinje uspjele fino i isprofilirati kao one čija su sreća i zadovoljstvo najbitnije (sarkazam), kažu da na kraju muškarci čuju: “moram svojoj partnerici priuštiti najbolji i najintenzivniji orgazam.” Prebacivanje loptice s jedne strane na drugu zamotano u celofan u kojem piše: “Ne, ne, važnije mi je da ti.”. Društvo misli da je izostanak ženskog orgazma muška slabost. Pazi ti pritiska. Depresija, osjećaj nesposobnosti, manjak samopouzdanja, gubitak vjere u sebe… To su sve posljedice pretjerane maskulinizacije kojom se muški spol maltretira od rođenja. A kad to postaje naš problem? Onda kad se žene počnu dvaput ili triput više truditi (glumatati) da ne povrijede ego svog partnera, odnosno kad počnu odgovarati na izazove koje si nisu same ni postavile. Već društvo koje sugerira da muškarci moraju biti reproduktivno visoko sposobni (potentni). Ovdje obično najviše nastrada intima, pa i sve ostalo vrlo lako padne u vodu. Zapravo, polazišni tekst kaže da se ovo lako može pretvoriti u manipulaciju ženskim tijelom u svrhu osnaživanja vlastitog (muškog) ega.
2. On je pak primarno fokusiran na vlastiti užitak
Ovo je pak nešto intenzivnije pomaknuta situacija. Još uvijek smo na zvučnoj kulisi spolnog odnosa gdje se partnerice trude svom alfa mužjaku podastrijeti nekoliko decibela dokaza da je ovo baš najbolja stvar ikad, kako ga ne bi povrijedile. Daleko da ima išta loše u tome ako je iskreno, no kad ode toliko daleko da od ravnopravnog uživanja postane važnija njegova (ne)sigurnost, onda je zapravo sve i otišlo k vragu.
3. Stav: “Baš volim kad žena uživa”
Svi oni pokreti i poze kojima je u fokusu ženski užitak, a kojima se muškarci hvale, obično imaju tek jedan cilj – naglasiti koliko je on zapravo kul. Jer gle ti njega na što on sve misli! Kako kaže autorica teksta, kad malo bolje promotrimo neke učestale prakse ispada kao da društvo posebno nagrađuje one koji uspiju zadovoljiti svoju partnericu pa se to onda radi pošto poto. I žene misle da pošto poto moraju i dokazati da su zadovoljne.
“Imati partnera koji zna što volim nije nagrada ni poslastica, već temelj.”, kažu oni/e koji znaju.
Kako se inače u medijima diže fama o ženskom orgazmu koji je prema njima, u najmanju ruku, nepostiziv, onda žene misle da moraju biti zahvalne ako ga postignu ali tad se obično tapša muškarce jer je to njihov “uspjeh”. Ma kako, pita se vjerojatno polovica žena. Jedna je stvar nagraditi nečije lijepe i dobre namjere, no u trenutku kad se nešto radi iz usluge ili potrebe da se koga ne uvrijedi, mislim da gubi smisao sasvim. I što je također boljka suvremenog medijski eksploatiranog društva, toliko se inzistira na nesvakidašnjim i epskim orgazmima da partneri odavna ne uživaju u trenutku već streme ka rezultatima. Umjesto nekog jako pametnog zaključka, najbolje se još jednom poslužiti Redditom i raspravom koja se ondje rodila. Takve su stvari korisne jer, osim što je anonimno pa se korisnici lakše otvaraju, uključuje i mnoštvo glasova pa je problematiku lako pregledati iz više kuteva.
Za početak, nažalost, za dobar emocionalni, partnerski ili seksualni odnos potrebno je mnogo truda. Ima dana kad ništa ne ide kako treba, ali tu u obzir treba uzeti i vanjske faktore poput dana na poslu (ako ga imaš), roditelja koji gnjave (ako ih imaš), djece koja plaču (ako ih imaš), financijske situacije (ako je imaš) i koječega drugog. Ne shvaćati baš sve kao vlastiti neuspjeh.
A sad zaključci. Prvo je da odnosi među partnerima ne bi trebali služiti (isključivo) postizanju vlastite više vrijednosti jer time gube na autentičnosti. Druga je pak velika greška neprestana objektifikacija žena ili kao objekta (ali ovdje gotovo doslovno) uz pomoć kojeg muškarac postiže užitak i ego-zadovoljstvo ili uopće svrha postojanja žena kako bi vizualno ili bilo kako drugačije zadovoljile muški spol. Krivo. Treća stvar, orgazme ne treba glumiti jer tako se nikad neće doći do kompromisnog odnosa koji će ići u korist svih prisutnih.
