Za nas koji smo odrastali u Grčkoj pod vodstvom neonacističkih pukovnika, ništa ne može tako uspješno probuditi bolne uspomene, kao moderan čin totalitarizma.
Kada se slika na televizijskom ekranu sinoć zamrzla, sat prije ponoći, kao da je neka zla sila pritisnula pauzu, i bio sam prebačen u šezdesete i sedamdesete godine prošlog vijeka kada je prekid televizijskog i radio programa bio siguran znak da je novi državni udar na vidiku. Jedina razlika jest da se sinoć ta slika jednostavno zamrznula s novinarom koji je ostao na ekranu ne dovršivši rečenicu. Pukovnici su barem na ekranu emitirali grčku zastavu, praćenu vojnom muzikom.
Nakon što se državna televizija “zamrznula” na mom televizoru, prebacio sam kanal na komercijalne televizije potpuno siguran da će objaviti i komentirati ovu veliku i važnu vijest. Međutim, ni riječi. Sapunice, drugorazredni filmovi i nevažne informacije. To je sve što smo svi mi dobili. Kao da je gašenje ERT, državne televizije i radija, bilo nevažno za njihove komercijalne suparnike. Ubrzo je zazvonio telefon. Zvala me prijateljica novinarka. Rekla mi je: “Dođi na ERT odmah. Tisuće se skupljaju. Bit će ovo duga noć”. I otišao sam.
Zaista, tisuće su se okupile. Ulica ispred televizije bila je puna ljudi zbog čega je zaustavljen promet. U zgradi je bilo cjelokupno osoblje, svi zaposleni, usprkos naređenju policije da je isprazni. U svim studijima je sniman program, cijeli sistem je funkcionirao. Jedino, naravno, nije bilo signala k vanjskom svijetu, koji su presjekli tehničari zaposleni u drugim institucijama Vlade. Ipak, zaposleni u ERT uspjeli su podići TV signal na analogni odašiljač, pa su ih barem neki stanovnici Atine mogli gledati. U tom kontekstu, uveli su me u studio, gdje me intervjuirao novinar uređen za TV nastup, kao da se ništa nije dogodilo.
Rekao sam im: “Osjećam moralnu obavezu biti ovdje i podržati vas u zahtjevima i kritizirati varvarsko zatvaranje ERT. Ovo kažem zato što, kao što znate, vaši šefovi bliski vlasti su me stavili na crnu listu od trenutka kada sam odbio šutjeti o bankrotu Grčke. Taj totalitaristički čin bio je uvod u mnogo gore stvari koje upravo večeras preživljavamo. Jasno, ja nisam osoba koja će reći da je ERT bila odlična organizacija, neopterećena cenzurom, političkim utjecajem ili korupcijom. Ali mislim da sam moralno obavezan da stanem ovdje pred vas i, usprkos svemu, kažem da je način na koji je ERT zatvorena, zločin protiv svih civiliziranih ljudi na svijetu. Razmislite: Rupert Murdoch, i ljudi slični njemu večeras će biti u ekstazi. Tko može reći da gašenje ERT neće biti točka koji će pokrenuti privatizaciju BBC, ili ABC u Australiji ili CBC u Kanadi?”
Izašao sam iz studija u mrežu hodnika i na kraju napustio zgradu. Da bi me vani dočekale tisuće ljudi koji su se pridružili muzičarima ERT na iznenadnom i veoma dirljivom koncertu. U trenutku kad sam kretao kući, nekoliko sati kasnije, negdje oko 5 ujutro, sve je više ljudi pristizalo. Je li ovo trg Taksim? Vrijeme će pokazati. Jedino je sigurno – Grčka se spustila još jednu stepenicu bliže na putu ka paklu.
