Devetnaestog svibnja objavila sam tekst naslovljen “Pogledajte kako građanski odgoj izgleda kada se predaje na satovima vjeronauka” u kojem na jednom primjeru pokazujem kako provođenje građanskog odgoja može izgledati na satovima vjeronauka, kakve se prezentacije može pronaći na portalu Vjera i djela te da je njihova autorica vjeroučiteljica Snježana Majdandžić – Gladić.
Podsjećamo, ministar Vedran Mornar potpisivanjem Odluke o donošenju programa međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole, omogućio je, između ostalog, da se građanski odgoj i obrazovanje integrira u satove vjeronauka u školama.
Prvi, nazovimo ga, osvrt na taj tekst Majdandžić – Gladić objavila je na portalu Vjera i djela gdje je kritički osvrt na javno dostupne prezentacije ocijenila napadom koji je “predvidjela” i na koji je “upozorila svoje učenike”. Taj je osvrt domišljato nazvan “Vrijeme je za nove napade na Vjeronauk ili kad staneš na žulj LGBT lobiju“, a u nastavku je pokušala objasniti kako bi “mirne duše mogla strpati u zatvor svakog tko misli drugačije od mene”, navodeći kako “hladno gazim po Ustavu” u tekstu za kojeg nije uopće sigurna da je tekst “jer je riječ o zbrda – zdola izbacivanim pojedinim slajdovima iz različitih prezentacija uz otužne komentare”.
Nešto više od mjesec dana kasnije Snježana Majdandžić – Gladić predomislila se i zaključila kako to ipak nije bilo nekakvo “zbrda –zdola izbacivanje pojedinih slajdova uz otužne komentare”, već da je itekako riječ o tekstu. Štoviše, toliko utjecajnom tekstu da joj je nanio “veliku štetu”, naziva ga “otvorenim govorom mržnje” te će, stoga, nadležnim državnim tijelima prijaviti cijeli niz osoba i organizacija (“Martinu Horvat i Sandru Livajić, zatim GONG, Jutarnji list, njihovu novinarku Mirelu Lilek, Index.hr, Tportal.hr, portal N1 i neke druge portale”).
U svojem drugom kratkom osvrtu naslovljenom “Kad se počne rušiti kula od karata lijevo-liberalne ideologije ili odgovor promotorima civilizacije smrti…“, u samo malo preko 16 tisuća riječi, objašnjava po kojim različitim osnovama nas prijavljuje, a kao izuzetno zanimljivu izdvajam sljedeću rečenicu “Za razliku od Ane Brakus, koja je pokazala razinu nepoznavanja notornih činjenica, iznijela uvrede, oblike teškoga sramoćenja i raširila govor mržnje, ali je unatoč tome uglavnom ostala u okviru istinitoga prenošenja onoga što se nalazi u prezentacijama autorica Sandra Livajić (…)”. Zanimljivo. Odjednom se istinito izvještavanje naziva govorom mržnje.
S obzirom na količinu pritisaka koji se u posljednje vrijeme vrši na novinare i novinarke, na aktiviste i aktivistkinje civilnog društva koji u svojem radu pokušavaju zastupati više od posljednje odredbe Ustava RH – one koja u sebi sadržava heteronormativnu definiciju braka – ne osjećam se nimalo posebno.
Najčešća reakcija s kojom sam se do sada susrela bila je smijeh jer se, kao, radi o nekolicini katoličkih križara i križarki koje se ne treba uzimati ozbiljno. Međutim, ovo nije nimalo smiješno, jako je stvarno i ozbiljno. Ne govorimo o nekolicini suvremenih boraca i borkinja za “Istinu”, već o izuzetno dobro organiziranom, umreženom i financijski podmazanom pokretu čije pretenzije na vlast više nisu upitne, a koje uz podršku Katoličke crkve svakoga dana sve više jačaju. Izvrtanje činjenica, izvlačenje rečenica iz konteksta, manipulacija informacijama i slično, alati su direktno izvučeni iz priručnika taktika zastrašivanja i pripremanja terena za desne političke opcije koje su puno milije Katoličkoj crkvi.
Pretpostavka da će me ovakvi osvrti natjerati da o svakoj rečenici koju napišem i potpišem razmislim triput pogrešna je. Pogrešna je zato što je to bio slučaj i prije. Puno je teže pisati tekstove bez da koristite laži, uvrede i neprovjerene informacije, stoga je logično da to ne čine svi.
Baš kao što smo sve mi, najrecentnije optužene, samo jedne u nizu novinara i novinarki koje se pokušava ušutkati i zastrašivati sudskim procesima te kaznenim progonima, tako je i ovaj pokušaj samo još jedan u nizu već viđenih, prepoznatljivih poteza. I nije nešto posebno, ali je svejedno opasno.
No, baš kao što nisu uspjeli ni prije, neće uspjeti ni sada. Snaga promjena koje dolaze nezaustavljiva je. Društvo koje uvažava različitosti, koje poštuje osnovna ljudska prava, koje je sekularno i koje ne mrzi, naša je budućnost. Ostvariti ga možemo jedino zajednički, solidarno i hrabro. I to je jedina Istina.
