Kada sam saznala da je dijete koje nosim djevojčica, isti dan kupila sam ružičastu haljinicu na volančiće. Dugo mi je trebalo da ostanem trudna, i strašno sam željela djevojčicu. Naravno da sam htjela “zdravo dijete”, ali bila sam dovoljno iskrena sama sa sobom da si priznam kako preferiram djevojčicu.
Gledajući unatrag, to čini mi se nespojivo s mojim feminističkim stavovima; da sam učinila nešto tako uskogrudno svojem fetusu starom 20 tjedana. Zar nisam trebala otrčati nabaviti joj The Feminine Mistique [1] i čitati joj još u trbuhu?
Svugdje gdje bacite pogled, naići ćete na ružičaste princeze i plave majice za nogomet. “Rodno neutralna” sekcija, definirana običnim zelenim i žutim jednodjelnim bodyjima, u trgovinama poput Babies R Us gotovo je nepostojeća.
Velikim dijelom to je zbog činjenice da većina roditelja, zahvaljujući ultrazvuku, zna unaprijed kojeg će spola biti njihovo dijete. Zahtjevi za rodno neutralnom odjećom su stoga puno manji, a kompanije povećavaju svoje prihode specijaliziranom odjećom.
Roditeljstvo izvan podjele dječak/djevočica u najmanju ruku je zastrašujuće. Zar ne smijem misliti kako je ta haljina slatka? Je li u redu da svog dečkića obučem u džemper s nogometnom loptom na guzi? Što da učinim kada fotograf moju kćer već tisućiti put zove princezom?
Želja da svoje dijete ne definiramo usko u jednu rodnu kategoriju samo zbog njihovog biološkog spola naziva se rodno neutralno roditeljstvo – RNR (Gender Neutral Parenting- GNP) i nije lako znati što je to rodno neutralno, a što nije.
Nedavno je psiholog dr. Keith Ablow [2] u emisiji Fox & Friends nazvao jednu majku luđakinjom jer je svome sinu dala da se igra lutkom. Ostavimo po strani diskriminacijsku oznaku da nekoga zovemo “luđakom” samo jer se ne slažemo s njim.
Njegov pogled na “savijanje rodova” ne može biti dalje od istine i postaje žrtvom nekoliko mitova o rodno neutralnom roditeljstvu.
Stoga želim demantirati neka urođena stajališta:
Prvi mit: Rodno neutralno roditeljstvo zapravo je androgeno
Ovaj mit poziva se na tezu da je cilj rodno neutralnog roditeljstva stvoriti svijet bez rodova koji bi ukinuo koncepte muškog i ženskog. Roditelji dozvoljavaju igračke i odjeću samo u rodno neutralnim bojama.
Stvarnost: Iako su 1970-ih tvrdili da je androgenost vrhunac ljudske evolucije, postojana na teoriji da su rodne uloge u potpunosti naučene, danas gledamo na rod kao spoj bioloških (priroda) i kulturoloških (odgoj) utjecaja. Cilj RNR-a je da se djecu ne ukalupljuje u rod s nadom da će na taj način djeca pronaći svoju točku unutar kontinuuma roda s kojom će sami biti zadovoljni.
Mit broj 2: Rodno neutralno roditeljstvo uzročnik je homoseksualnosti kod djece
Mnoge organizacije, poput Focus on the Family [3] (Fokusiranje na obitelj), tvrde da rodno neutralno roditeljstvo dovodi do “prethomoseksualizacije” kod dječjeg ponašanja i zalaže se za promoviranje “rodno prihvatljivog” ponašanja.
Stvarnost: Većina istraživanja upućuje na jak genetski faktor pri homoseksualnosti. Stoga, roditelj ne može “istrenirati” svoje dijete da bude homoseksualne orijentacije. Čak i kod djece koja su odgojena u obiteljima s majkama lezbijkama ili očevima homoseksualcima neće se povećati mogućnost da i sami budu homoseksualno orijentirani. Roditelji ne mogu utjecati odgojem na spolnu orijentaciju djeteta.
Čitava svrha RNR-a je da spol ne smije biti determinirajući faktor “dopuštenog” ponašanja. Ako volite ružičastu baletnu suknjicu, trebalo bi vam biti dozvoljeno da vam se sviđa bez obzira na spol.
Prema podacima TransActivea [4], 85 posto rodno orijentirane djece/mladih je cisrodno i heteroseksualno se identificiraju u odrasloj dobi. Ako Johnny ili Beckett lakiraju nokte, neće postati homoseksualci.
Mit broj 3: Rodno neutralno roditeljstvo je protiv ženskosti i protiv muškosti
Dr. Ablow je također upitao “Što je loše u tome da djeca mogu biti muško ili žensko?”, implicirajući da RNR potiskuje i srami se muškog i ženskog ponašanja.
Stvarnost: Rodno neutralno roditeljstvo uopće nije “neutralno”. Nastoji ukloniti granice rodne ekspresivnosti i potiče različitost.
Kada bismo djevojčicama uskratili da nose ružičasto ili kada dječacima ne bismo dopustili da igraju nogomet, samo bismo nadomjestili jedan komplet umjetnih pravila s drugim.
Ono što želimo postići je da djeci dajemo niz rodnih tipova i mogućnost da sami slobodno odaberu koji im najbolje odgovara.
Trebali bismo pomoći djeci da kritički promisle o mogućnostima koje im društvo pruža, a ne osuđivati njihove odluke.
Ako vaša kćer ponosno izgovara da su lutke za djevojčice, umjesto da se uzrujate i “ispravite” njezino mišljenje, započnite konstruktivan dijalog.
Možda ćete otkriti da joj je netko u školi rekao da su lutke za djevojčice ili joj se rugao kada se igrala sa svojom kolekcijom dinosaura. Započinjanje dijaloga je korisnije od sobe pune rodno neutralnih igračaka.
Mit broj 4: Rodno neutralno roditeljstvo je samo za transrodnu djecu
Ovaj mit pretpostavlja da se rodno neutralno roditeljstvo koristi nakon što dijete pokaže rodnu devijaciju. RNR pomaže transrodnoj i djeci koja nisu rodno konfromistička da prebrode bol da su drugačija, ali ne vrijedi kada je u pitanju cisrodno dijete.
Stvarnost: Nitko ne zna hoće li dijete biti transrodno, nebinarno ili rodno nekonformističko kada se rodi. Prema Transgender Law and Policy Institute (Institut za transrodne zakone i politiku) 2-5 posto djece će biti transrodno, a većina djece s rodnom devijacijom neće postati transrodni u odrasloj dobi.
Istinito je da će RNR omogućiti sigurniju i stabilniju okolinu za transrodno dijete. Međutim, cisrodna djeca također mogu profitirati rodno neutralnim odgojem na dva načina.
Prvo, bez striktno određenih rodnih pravila djeca će pronaći svoje mjesto u spektru koje nije ekstremno hiper-maskulino ili hiper-feminino, već u spektru koje će im pomoći u pronalaženju svojih jakih i slabih strana.
Drugo, striktno muško/ženska djeca odgojena u RNR okolini biti će sposobna kritički promišljati o rodnim pretpostavkama i cijeniti rodnu različitost.
Mit broj 5: Rodno neutralno roditeljstvo je društveni eksperiment
Kada neke obitelji kažu da ne žele obznaniti spol svojeg djeteta, određeni dio društva se razljuti i viče kako se djeca koriste u političke svrhe i kako im se ispire mozak zbog nekog znanstvenog eksperimenta.
Stvarnost: Sve što govorimo i činimo način je na koji djecu učimo kako funkcionirati u svijetu. Želim da moja djeca odrastu u dobre ljude. Ne želim da budu konfromistički i da hodaju po rubu. Želim da budu feministi/kinje i strastveno zagovaraju jednakost i društvenu pravdu.
Tradicionalni odgoj je jednako indoktrinirajući. Rodne norme uče djecu da se ukalupe unutar društvene definicije rodne binarnosti. Djevojčice vole ružičasto, vole se brinuti o drugima i veoma su emocionalne. Dječaci ne plaču, vole se baviti sportom i zarađuju puno novaca.
Iako ih nenamjerno ne odgajaš tako, djeca to usvajaju pasivno jer su posvuda svakodnevno okruženi rodnim sugestijama. Razmislite kada Barbika kaže “Matematika je teška” i zapitajte se zašto tako mali broj žena radi u inženjeringu, znanosti i medicini. Razmislite zašto se “dječaci ne igraju lutkama” i zašto su žene toliko bolje u ophođenju s novorođenčadi.
RNR pokušava razbiti usku definiciju što bi dijete trebalo biti. Ako je to političko stajalište, onda sam ponosna što sam ga iskazala.
Kako RNR izgleda u stvarnosti?
Većina roditelja koje poznajem zgražaju se kada im njihova kćer kaže “to je za djevojčice”. Zapravo, to je sjajna prilika za dijalog o rodu. Kada je fotograf naziva princezom možemo razgovarati o tome zašto je to tako i što to znači biti princezom.
Dopuštam joj da čuje moje mišljenje. Ja sam prava djevojka. Imam ružičasti čekić. U prošlosti sam dopuštala da me rodne granice ograničavaju, a moja osviještenost o tome me učinila boljom osobom.
Kada me jednog dana pita zašto su njezine fotografije kada je imala 3 mjeseca bombastično ružičaste, reći ću joj da je to bio moj način slavljenja njezinog dolaska na svijet.
I reći ću joj da danas slavim njezinu osobnost gledajući je kako uči da slavi svoju individualnost na svoj način.
Prevela i prilagodila Marija Sabolić
[1] Knjiga Betty Friedan The Feminine Mistique iz 1963. godine početak je drugog vala feminizma u SAD-u. Knjiga govori o nezadovljstvu i nesreći kućanica 1950-ih i 1960-ih, bez obzira na materijalnu sigurnost i imanje obitelji.
[2] Keith Ablow, (1961.- ), američki psihijatar, pisac, kolumnist, TV-voditelj – poznat po svojim kontroverznim i neprofesionalnim izjavama psihčkih dijagnoza hollywoodskih zvijezda.
[3] Focus on the Family je neprofitna organizacija osnovana 1977.g. od strane psihologa Jamesa Dobsona u Coloradu. Zalaže se za promoviranje konzervativnih vrijednosti i cilj joj je širiti biblijske vrijednosti po cijelom svijetu.
[4] TransActive Gender Center, neprofitna organizacija iz Portlanda koja se bavi pravima transrodnih osoba i djece te pruža psihološku podršku njima i njihovim obiteljima.
