Studenti/ce na Sveučilištu Duke organizirali/e su kampanju kako bi ilustrirali moć jezika i nazvali je You don’t say (Nemoj (mi) reći). Inicijativa ističe neke od često korištenih fraza, poput To je tako gay i Nisam peder, zajedno s objašnjenjem zašto su te izjave problematične.
Ova inicijativa otkriva dio stvarne opresije i mržnje ukorijenjene u popularnu kulturu. Predrasude i diskriminacija toliko su duboko ukorijenjeni da možemo koristiti rečenice poput Ne budi pičkica, a da ni ne pomislimo na to što to implicira za žene i one koji imaju vaginu. Uz to, kampanja uključuje lica studenata i studentica koji/e vjeruju u te poruke. U svijetu anonimnih komentara i internetskih provokacija rijetko se događa da se nađe strastvena grupa aktivista i aktivistkinja doslovno spremnih stati iza svojih riječi. Konačno, Dukeova You Don’t Say kampanja uključuje i muškarce. Studente fakulteta i sveučilišta obično se prikazuje ili kao apatične ili kao dio problema ignorirajući tako velik broj muškaraca kojima je doista stalo do svega toga. You Don’t Say osvježavajuće stavlja naglasak na studente/ice koji/e aktivno rade kako bi ostvarili/e pozitivne promjene.
Kampanja s Dukea također se usredotočuje specifično na muškarce. Među frazama koje su u kampanji dekonstruirane je i Budi muško – gadna uvreda često korištena da posrami muškarce i ostale kad pokazuju bilo kakav znak slabosti. Na Facebook stranici You Don’t Say dva su studentska svjedočenja posvećena upravo tom izrazu.
Iako bi ovakvo rasuđivanje trebalo biti i više nego dovoljno opravdanje za izbacivanje ovakvih izraza iz vašeg rječnika, možemo poniknuti i dublje. Ovaj izraz toliko je štetan za muškarce i dječake da zaslužuje dodatnu pažnju.
Evo pet razloga zbog kojih ne govorim ‘budi muško’:
1. Snaga i slabost nemaju nikakve veze sa spolom i rodom
Kao što je pokazala ekipa iz You Don’t Say, pogrešno je pretpostaviti da je rod osobe na neki način indikacija njezine snage i hrabrosti. Socijalizirani smo tako da vjerujemo da su muškarci jaki, a žene krhke, dok u stvarnosti to vjerovanje ne bi moglo biti dalje od istine. I muškarci i žene su jaki. I jedni i drugi imaju slabosti. I što je s onima koji se ne identificiraju u rodnoj binarnosti? Pretpostavljanje da je snaga neraskidivo vezana uz muževnost pogrešno je i ograničava razgovor na to tko može, a tko ne može biti jak.
2. Posramljivanje ne funkcionira
Izraz ‘budi muško’ često se koristi kako bi se posramilo muškarce zbog pokazivanja slabosti. Bilo da se ozlijede na košarkaškoj utakmici ili tuguju zbog smrti člana obitelji, muškarci u našoj kulturi srame se svojih osjećaja i tjeraju ih natrag u kutiju prihvatljive muževnosti. Tužno je što se negativan utjecaj tog posramljivanja viđa prečesto. Stope depresije i samoubojstva među muškarcima ogromne su, ali previše smo kruti da bismo tražili pomoć. Drogiranje i alkoholizam prevladavaju, ali ne želimo tražiti potporu. Muškarci završavaju u zatvoru gotovo petnaest puta češće nego žene. Posramljivanje kao način da se muškarce zaštiti od slabosti očito ne funkcionira.
3. Ranjivost je znak snage, a ne slabosti
Muškarci imaju tendenciju definirati snagu kao brutalnu tjelesnu silu ili voljnost da se ignorira logiku i razum. Na temelju ovih definicija mnogi muškarci osjećaju se nemoćnima da riješe svoje probleme. Dizanje utega od 135 kilograma neće popraviti brak, nijekanje straha od javnih nastupa neće učiniti da on nestane za vrijeme prezentacije na poslu. Pravi problemi s kojima se muškarci suočavaju svakodnevno zahtijevaju drugačiji tip snage. Kako bismo prevladali te izazove, moramo se suočiti sa svojim strahovima, a to znači prvenstveno priznati si da ih uopće imamo. Tražiti pomoć od nekoga zbog toga što se sami s nečime ne možemo nositi istinska je ranjivost, a to ujedno može biti i najsnažnija stvar koju možemo učiniti.
4. Cijenim autentične odnose s muškarcima
Kad netko kaže ‘budi muško’, želi da druga osoba promijeni ponašanje. To izgleda kao ultimatum koji sili muškarce da ili promijene svoje ponašanje ili da ih se na to natjera. Kada su pravila takva, to čini stvaranje istinskih veza izuzetno teškim. Budimo iskreni, koliko muškaraca dijeli svoje iskrene nade i strahove s drugim muškarcima? Koliko se muškaraca povjerava drugima kad trebaju potporu? Koliko muškaraca zajedno plače? Istraživanja pokazuju da muškarci trebaju takav tip autentičnog odnosa jednih s drugima radi potpore i vitaliteta tijekom života. Tjeranje muškaraca da budu čvrsti i stoički čini se kao siguran način gušenja pravih muških prijateljstava.
5. Nisam nasilnik
Nasilnici ostvaruju vlastite živote podčinjavanjem drugih, no svi znamo da to čine jer se osjećaju ugroženo i nesigurni su. Posramljivanje nekoga zbog toga što se ne drži čvrsto pravila muževnosti može biti učinkovit način afirmacije vlastitog osjećaja muževnosti. Međutim, ako prihvatimo tu strategiju, na kraju se osjećamo ili posramljeno ili osamljeno. Muškarci moraju izaći iz ovoga destruktivnog kruga posramljivanja kako bi postali samopouzdaniji i sigurniji u svoje izraze muževnosti. Jedan od načina kako bi se s time moglo početi jest napuštanje posramljujućih izraza poput ‘budi muško’ i implicitne tvrdnje da pravi muškarci ne pokazuju slabosti.
Kampanja You Don’t Say na Duke Universityju izaziva nas da revidiramo mnoge izjave koje koristimo svakodnevno i tjera nas da idemo i dalje od toga. Svaki portret učinkovito apostrofira jednu od dimenzija pretpostavki i predrasuda koje prate te izraze. Ako želimo doista razumjeti težinu svojih riječi, moramo se s njima uhvatiti u koštac i uvidjeti njihov stvaran utjecaj na druge i na sebe. Jezik je alat za komunikaciju i, kao i drugi alati, trebalo bi ga prije uporabe pregledati i shvatiti. Ovi/e hrabri/e studenti/ce pokazali/e su nam što se može dogoditi ako tu odgovornost ne preuzmemo ozbiljno.
Prijevela i prilagodila Ana Stipković
