Građanska inicijativa U ime obitelji Hrvatskom saboru danas će predati zahtjev za raspisivanje referenduma o unošenju ustavne odredbe koja bi brak okarakterizirala isključivo kao zajednicu muškarca i žene.
U razdoblju od 12. do 26. svibnja, sakupili su više od 710.000 potpisa građanki i građana Republike Hrvatske. Barem tako poručuju iz Organizacijskog odbora. No na koji način i pod kojim uvjetima, manje je poznato.
Sakupljanje potpisa za referendum sasvim je legitimno (demokratsko) pravo, rekli bismo na prvu. No, kao što svi znamo, uz prava dolaze i obveze. A obveza prilikom ideje o sakupljanju potpisa za referendumsko pitanje i samog sakupljanja potpisa bila je da se postupa u skladu sa zakonima i propisima. Prije nabrajanja svih kršenja zakona i nepravilnosti koje su obilježile ovu građansku inicijativu, pozornost je potrebno skrenuti na još jednu važnu činjenicu koja je očito (slučajno) promakla gospodi i gospođama iz građanske inicijative U ime obitelji.
To je definicija Ustava kao temeljnog pravnog akta neke države kojim se uspostavlja politički i pravni poredak. Ustav obično sadrži načelne propise o društvenom, ekonomskom i političkom poretku države, definira prava i dužnosti građana/ki, određuje najviše organe vlasti, njihove međusobne odnose i odnose prema nižim organima i građanima/kama.
Prema navedenoj definiciji, Ustav jednostavno NE SLUŽI definiranju pojmova poput braka, jer bi samim time u Ustav trebala ući i odredba o skrbništvu, izvanbračnim zajednicama, itd., koje su regulirane posebnim zakonima. Kao takav, brak se spominje samo izrijekom upravo u smislu da ga uređuju zakonski akti. Ono što se spominje u Ustavu, člankom 61. jest obitelj koja je definirana kao jedinica od posebnog značaja, no svima je jasno kako obitelj nije isto što i brak. Stoga, logično je za zaključiti kako ne samo što brak ne možemo smatrati temeljnim ljudskim pravom (niti homoseksualaca, niti heteroseksualaca), već to što to “ljudsko pravo” ne opravdava organiziranje u ovakve inicijative i unošenje takvih odrednica u Ustav.
Naime, kao što je presudio Europski sud za ljudska prava, brak se treba rješavati u okviru zakona pojedine države, što je konkretno za hrvatski slučaj, zakonodavno riješeno unutar Obiteljskog zakona. No, neostvarivanje prava jedne skupine koja ulazi u zajednicu (homoseksualne) u odnosu na prava neke druge skupine (heteroseksualne) jest ozbiljno kršenje ljudskih prava, ne samo prema moralnom, već i prema zakonskom određenju.
Nadalje, provođenje referenduma koji bi državni proračun olakšao za nešto više od 50 milijuna kuna koji ne ide ZA nešto već PROTIV nečega, u Hrvatskoj koja je dosegnula samo dno ekonomske krize, čisti je (društveni) apsurd.
Ostavimo li (zasad) po strani previranja moralno-logičnog karaktera i usredotočimo se na zaobilaženje zakona, naići ćemo na nekolicinu nepravilnosti. U duhu novinarskog poziva, koji bi trebao služiti općem javnom interesu (i paroli javnost ima pravo znati), osjećam se dužnom upoznati javnost s konkretnim segmentima nepravilnosti.
Prva je i osnovna financijska netransparentnost inicijative U ime obitelji. Naime, broj žiro računa naveden na stranici inicijative U ime obitelji ne pripada istoimenoj inicijativi već ad-hoc osnovanoj udruzi pod imenom Građani odlučuju. To možda i ne bi bilo problematično da dopredsjednik udruge nije Krešimir Miletić, koji je i dopredsjednik političke stranke HRAST (Hrvatski rast) te je bio nositelj liste HRAST-a za grad Zagreb, čime ova inicijativa samim time prerasta u dimenziju političkih, ne općeljudskih interesa. Nije naodmet spomenuti niti činjenicu da je glavna organizatorica inicijative U ime obitelji, Željka Markić bila predsjednica HRAST-a, a od 2008. i potpredsjednica GROZD-a. Također, dopredsjednica udruge GROZD, Kristina Pavlović, koja je, igrom slučaja i suosnivačica inicijative U ime obitelji, na internetskoj stranici udruge GROZD molila je javnost za donacije, navodeći žiroračun udruge.
Cijela je polemika izišla u javnost na T-portalovim stranicama, no nije izazvala daljnje polemike. Iz ovog pitanja proizlazi nekoliko zanimljivih činjenica, a jedna je od njih i ta da je udruga Građani odlučuju osnovana 3.4.2013., neposredno prije pokretanja građanske inicijative U ime obitelji. Iz toga proizlazi logično pitanje je li udruga osnovana zbog priljeva financijskih sredstava pod krinkom zaštite općeljudskih prava koju je pokrenula građanska inicijativa vrlo bliska spomenutoj udruzi. No, pravnim rječnikom, problem je u tome što građanska inicijativa nema status udruge, te samim time nije regulirana Zakonom u udrugama i sve bi troškove trebali snositi isključivo volonteri, što nije bio slučaj s ovom inicijativom koja je još javno molila za donacije. Nadalje, ovim je postupkom ispunjeno obilježje kaznenog dijela prijevare, prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske (čl. 236: Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina) budući da na stranicama građanske inicijative nigdje nije spomenuto da žiro račun za donacije pripada potpuno drugoj udruzi, ne građanskoj inicijativi. Iz navedenog je razvidno kršenje zakona koju je vodstvo U ime obitelji počinilo netransparentnošću i očitim prikrivanjem stvarnih vlasnika/ca žiro računa na koji su tražili donacije.
Sljedeći je problem ilegalno sakupljanje potpisa za referendum – naime, pojavila se nekolicina slučajeva u kojima su volonteri/ke inicijative U ime obitelji (osobito maloljetnici/e koji su na taj način htjeli dati svoj doprinos, budući da ne mogu staviti svoj potpis na inicijativu) obilazili građane/ke po stanovima i kućama i molili/e ih za potpis za referendum. Takav je način prikupljanja potpisa prema Zakonu o referendumu ilegalan, što stoji u sljedećem članku Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne samouprave (NN 92/01): Izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma može se održavati na svakom za to prikladnom mjestu u skladu s odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (grada ili općine). Organizacijski odbor je dužan prijaviti mjesta na kojima će se održavati izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma policijskoj upravi na čijem se području izjašnjavanje održava, pet dana prije početka izjašnjavanja (čl. 8.c).
Također, zakonski neregulirano, ali moralno diskutabilno, a vezano uz nepravilnosti prilikom prikupljanja potpisa jesu i slučajevi verbalnog nasilja koje su volonteri/ke inicijative ponekad provodili nad prolaznicima/ama koji/e su odbili dati svoj potpis. No nepravilnostima vezanim uz prikupljanje potpisa tu nije kraj. Na vidjelo je izašla, ukoliko je vjerovati prema izvorima objavljenima na Facebook stranici kontra inicijative U ime svake obitelji, poruka u kojoj se moli za OIB ili JMBG, kako bi volonteri/ke sami/e potpisali zainteresirane građane/ke na listu za podršku referendumu. Primjeri takvih i srodnih poruka i objava koje ukazuju na nepravilnosti jesu sljedeći:
{slika}
U trećem slučaju, dopuštenjem za ulazak u prostor pojedinih fakulteta (FER, FFZg), prekršen je Statut Sveučilišta u Zagrebu, budući da je razvidno kako ova inicijativa ima političke implikacije, što je prema Statutu zabranjeno, ako u obzir uzmemo članak 6., stavak 1. (Akademska sloboda na Sveučilištu je sloboda svakog člana u znanstvenom i umjetničkom istraživanju i stvaralaštvu, poučavanju, međusobnoj suradnji i udruživanju. Sveučilište poštuje ustavno načelo o nedopustivosti diskriminacije (zbog rase, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja, društvenog položaja, invalidnosti, seksualne orijentacije i dobi i drugo.) te stavak 5. (Članovi sveučilišne akademske zajednice dužni su unutar Sveučilišta djelovati politički neutralno bez isticanja osobnih političkih stavova.) Smatram kako ta činjenica ne bi trebala biti zanemarena, unatoč tome što velik dio odgovornosti leži na dekanima/icama pojedinih fakulteta koji su unutar fakulteta na kojem djeluju kao njihovi predstavnici/ice puštanjem inicijative na fakultet i samim činom potpisivanja dali notu svojih preferencija po pitanja ovog referenduma, koji nije ništa drugo doli politički alat, što je jasno i iz definicije referenduma kao takvog. Jednako su krivi/e i organizatori/ice inicijative koji su svjesno prekršili još jedno pravilo, a to je ono Statuta Sveučilišta te bi se to trebalo tretirati kao još jedna u nizu nepravilnosti prilikom sakupljanja potpisa za referendum.
Ipak, s uma ne bismo trebali smetnuti niti kršenje etičkih normi i moralnih standarda koje se očituje u diskriminaciji i netolerantnosti prema osobama drugačije seksualne orijentacije, što je očito iz same homofobne inicijative koja svim silama nastoji zabraniti i onemogućiti jednaka prava osobama LGBTIQ populacije, dovodeći ih samim time u podređeni položaj. To čine i svojim istupima u javnosti, kojima nastoje dati do znanja da smatraju da su svi jednaki, ali su neki očigledno, jednakiji od drugih.
Kršenje etičkih normi očito je u već spomenutoj diskriminaciji koju nije potrebno podrobnije objašnjavati, ali ću se zato poslužiti izjavom Line Zonjića, iz vodstva U ime obitelji, koju je dao u jednom od intervjua: “Diskriminacija s obzirom na brak bila bi kada bismo kao dodatni uvjet za brak, osim toga da su to osobe suprotnog spola, postavili npr. narodnost ili rasu. Primjer diskriminacije bio bi da brak mogu sklopiti samo osobe iste narodnosti ili iste vjere”. Upravo je zabrinjavajuće što dotični ne vidi razinu diskriminacije koju doseže ova građanska inicijativa.
Nadalje, diskriminaciji prema samohranim roditeljima, budući da u parolama sakupljanja potpisa manipuliraju dječjim glasovima koji govore kako dijete želi mamu i tatu. Vjerujem kako bi pojedina djeca, naročito ona u dječjim domovima diljem Lijepe Naše, sve dali za trunku roditeljske ljubavi i pažnje pa makar imali dvije mame ili dva tate.
Posljednji u nizu moralnih krahova ove inicijative jest pozivanje na lažno istraživanje – naime, predstavnici/e inicijative U ime obitelji, zadnjih se nekoliko tjedana pozivaju na zaključke prošlogodišnjeg američkog istraživanja pod nazivom New Family Structures Study, a čije interpretacije ne samo da nisu priznate, već su osporene i od strane samog autora. Riječ je o istraživanju u kojem u obzir nisu uzeta djeca iz homoseksualnih brakova, već djeca koja su se nekad u životu našla u situaciji da im jedan od roditelja ima homoseksualno iskustvo. Zanimljivo je što se spomenuta inicijativa pravi neupoznata s reprezentativnim istraživanjima koja pokazuju da su homoseksualni roditelji jednako dobri roditelji kao heteroseksualni, a u nekim slučajevima i bolji. (primjer su istraživanje na fakultetu Birkbeck, dijelu Londonskog sveučilišta, te na Sveučilištu Clark u Massachusettsu)
Konačna odluka o referendumu u rukama je Ustavnog suda. Ako do referenduma i dođe, unatoč već pobrojenim nepravilnostima, na građanima/kama je da procjene zaslužuje li jedna ovakva inicijativa njihovo povjerenje.
