Izvorno objavljeno na Mommy Man, a potom na Everyday Feminism uz njihovo dopuštenje.
Hej, možete li mi reći gdje da pronađem park u kojem se nalaze cool očevi zbog kojih se majke osjećaju izostavljenima? Jer imam osjećaj da moraš živjeti u crtanom filmu da bi došao do njega.
Već sam tri godine otac na roditeljskom dopustu, a još uvijek se osjećam kao Marisa Tomei na Hillman Collegeu, ako znate što hoću reći.
Prema popisu stanovništva iz 2010. godine, 154.000 očeva u Americi bilo je roditeljskom dopustu. 154.000?
Nema li toliko braće Wayans? S tom brojkom ne bismo mogli zavladati Lichteinsteinom. Stvarno mislite da bismo onda mogli prevladati u parkovima?
Gledajte, ja nisam jedan od onih koji će plakati zbog ‘ugnjetavanja’. Ja sam bijelac i pripadnik srednje klase. Moja je vrsta prošla poprilično dobro prošlih nekoliko tisućljeća. Da, također sam gej, ali ostavimo to za sada po strani.
Ipak sam zbog svojih životnih odluka pripadnik manjinske skupine i, kao rezultat toga, na dnevnoj bazi sam osuđen na određene vrste predrasuda.
Tako je. Govorimo o ‘diskriminaciji očeva’.
Možda nas danas ima više nego prije, ali nas na puno načina ovaj svijet ne razumije. Mi smo drugorazredni roditelji, šala ili primisao. Teško je ovdje biti ‘tata’.
Od onih ozbiljnih do semantičkih, ovo je samo nekoliko načina koji idu na štetu očevima.
1. Davanje naglaska na ulogu majke u svim roditeljskim stvarima
Kada se radi o roditeljstvu, sve se svodi na ‘mamu’.
Filmovi za mame, ‘mama i ja’, tečajevi, zumba za mame. Kao da je ta riječ na ‘m’ postala sinonim za ‘roditelja’.
Bez obzira na sve razlike koje rušimo po pitanju neravnopravnosti spolova, inkluzivnost postaje neviđena kada imate djecu.
Priznat ću da nisam nikada gledao filmove za mame, većinom zato što ni mene ni moju djecu ne privlače filmovi čijem naslovu prethode riječi Katherine Heigl u …
Kada su moja djeca bila mlađa, išao sam s njima na ‘mama i ja’ tečaj, iako mislim da smo se i djeca i ja provukli kroz onaj ‘ja’ dio tečaja.
Neke roditeljske grupe uopće ne dozvoljavaju prisutnost muškaraca. Razumijem to. Žene žele razgovarati o dojenju (i dojiti) u privatnosti.
No, dok ne bude dovoljan broj očeva na roditeljskom dopustu za održavanje jednog druženje pristojne veličine, nemamo puno mjesta na koja se možemo obratiti za potrebne informacije.
Jamčim isto tako i za heteroseksualne očeve. Oni ne pokušavaju gledati u vaše sise. Svi smo ovdje zbog naše djece pa vas molimo da nas pustite unutra.
2. Boob Tube
Ako ste ikada gledali televiziju između početka nastave i kraja radnog dana, mogli ste primijetiti kako je loša ponuda za bilo koga s umjernom količinom testosterona u sebi.
Dobro je što imamo TiVo, On Demand i Netflix Instant jer bismo inače bili osuđeni na zabavu koja uključuje liječnike, sudce i pričljive ispijače kava zavaljene u svoje fotelje.
To ne znači da muškarci ne mogu i da žene ne bi smjele uživati u takvim emisijama, nego samo želim istaknuti kako je dnevni televizijski program usmjeren prema određenoj populaciji, a ta populacija nisam ja.
Znate o čemu govorim. Radi se o onim ‘The’ emisijama: The View, The Talk, The Chew (da, stvarno postoji emisija koja se zove ‘The Chew’ i, da ne volim toliko svoju djecu, to bi bio dovoljan razlog da se vratim na posao, a njih pošaljem u vrtić).
Naravno, oglašivačima je najmanje stalo do očeva na roditeljskom dopustu.
Obratite samo pažnju na promidžbeni program tijekom navedenih emisija i bit će vam jasno o čemu govorim.
Gledajte, ja sam taj koji kupuje sredstva za čišćenje u našoj obitelji. Bi li vas ubilo da tu i tamo prikažete nekog tipa kako sa svojih drvenih površina briše prašinu?
3. Nejednakost pri velikoj nuždi
Nigdje razlika između očeva i majki nije toliko očita i ekstremna kao u javnim toaletima.
Već sam pričao o lošem iskustvu koje sam doživio u dječjoj igraonici, ali to ostaje trajni problem.
Previše objekata ima postavlja stolove za mijenjanje pelena samo u ženskim toaletima, što nije samo diskriminacija očeva nego i seksizam. Tko kaže da je brisanje uprljanih stražnjica samo ženski posao? Ako očevi ne mijenjaju pelene svojoj djeci, onda bi to trebali početi raditi.
Bilo je situacija kada sam morao čekati ispred ženskog toaleta da zrak bude čist kako bih mogao ući unutra i promijeniti pelenu. Ponekad sam morao spustiti svoje dijete na pod muškog toaleta, u sjeni pisoara, ili otići natrag do auta obaviti posao.
Ništa me ne učini sretnim kao kad vidim obiteljske toalete jer znam da su dobro opremljeni i prijateljski prema očevima.
Znam da veliki broj malih poduzeća nema sredstava ili prostora za dodavanje trećeg toaleta, a kamoli zavjesom zaštićenih stolica za diskretno hranjenje. No, na svakom javnom mjestu gdje je obitelj dobrodošla morali bi biti osigurani Koala Kares proizvodi u muškim toaletima, jer ću u protivnom naći neko drugo mjesto na kojem ću nahraniti svoje dijete.
4. Perverznjak u parku
Nikada ne nadlijećem oko svoje djece u parku, ali ih uvijek dobro promatram iz daljine zbog dva vrlo važna razloga: kako se ne bi ozlijedila i kako ih ne bi zgrabio neki perverznjak.
Svi znamo da su javne površine idealne za pedofile, ali postoji ironija u tome: dok ja tamo stojim sam, pogleda usmjerenog na dijete koje se igra u daljini pa okrenem glavu kako bih pogledao svoje drugo dijete, na što ja onda ličim?
Upravo tako.
Jadni, ljigavi perverznjak.
Pitajte bilo kojeg tatu i reći će vam: u ‘maminom svijetu’ će vas doživljavati kao jezivog dok ne dokažete suprotno.
Očevi na roditeljskom dopustu često odgovaraju profilu perverznjaka: izmoreni i neobrijani muškarci srednjih godina, u uprljanim majicama koji izgledaju kao da nemaju vremena za jutarnje tuširanje.
Provodimo puno vremena u parkovima i u trgovinama s igračkama. Ako nas ugledate u trenutku kada nam se djeca ne vješaju po nogama i ne preklinju za Dora istražuje voćnim zalogajem, onda ćemo vam djelovati kao da nešto spletkarimo.
Istražujući za ovaj članak naišao sam na jednu objavu Daddy Dialectica koji se susreo s krajnjim poniženjem. Netko ga je zamolio da napusti park jer je djelovao kao predator. Napravio je istraživanje i otkrio kako je to učestalije nego što je mislio. Laknulo mi je kada sam to pročitao jer mi se nikada nije dogodilo.
Kada me netko pogledao kao perverznjaka, uspostavim kontakt sa svojom djecom kako bih dokazao svoju vjerodostojnost.
Naravno, to djeluje samo ako vaša djeca odluče u tome sudjelovati.
Jednom prilikom moja kćer je imala ispad bijesa u Targetu i zaurlala je “Gdje je moja mama?”. To se dogodilo samo taj put, ali da je to čula kriva osoba mogao sam završiti jedan na jedan sa zaštitarima iz trgovine. Hvala, mala.
5. Mame i klike
Mislio sam da su sa srednjom školom prošli dani kada ću se osjećati beznadno, ali to je bilo prije nego sam pokušao započeti razgovor s majkama kućanicama. Gdjegod se one okupljaju, očevi koji ostaju kod kuće i podižu djecu su otpadnici. Ovo je jedno područje gdje gay tate imaju prednost. Nakon što se deklariram, mame postaju više prijateljski nastrojene. Možda se boje da nisam neki uglađeni muški razarač obitelji kao Patrick Wilson u Maloj djeci.
Sumnjam da je nešto dublje i mračnije u pitanju.
Većina žena jednostavno ne poštuje muškarce koji ostaju kod kuće s djecom. Vide druge žene koje odgajaju djecu i pomisle, naravno, ona je tradicionalistkinja ili post-moderna feministkinja koja dokazuje da ne treba karijeru kako bi bila jaka žena. Naprijed, sestro! Kad vide muškarca koji podiže djecu, pomislit će da je lijen. Ne mogu si pomoći nego zamišljati njegovu jadnu ženu koja rinta cijeli dan dok on ostaje kod kuće u papučama i jede čips na kauču.
6. Pretpostavka bezidejnosti
Kad smo Drew i ja istraživali opcije vezane uz roditeljstvo, posjećivali smo savjetnicu da nam pomogne posložiti stvari. Bila je pametna, prava podrška te od iznimne pomoći. Brzo je postala jedna od najdražih osoba koje sam ikad upoznao. Nakon što su se djeca rodila, uzdisao sam kako ih je nekad teško smiriti kad plaču. Naša savjetnica je samo slegla ramenima i rekla: ‘Pa, ti si muško’. Bio sam zapanjen, ali sam tad shvatio da puno ljudi tako misli. “Jadan čovjek, sam s djecom. Mora da je u kaši preko glave”. Hvala, ide mi dobro, i možete me poštedjeti vaših savjeta, stranci. Draže mi je zeznuti moje klince na vlastiti način, ne na vaš. Majke također dobivaju savjete koje nisu tražile i jednako ih tako mrze. Možda je ovo jedno područje gdje tate sustižu mame brže nego bismo to željeli.
Znam da diskriminacija očeva nije najgori oblik predrasuda. Nitko nas ne tjera da sjedimo otraga u autobusu i nitko nam ne otuđuje pravo glasa. Neću voditi marš na Washington ili pokušavati postati Malcolm X očinstva. Samo sam htio šansu da se ispušem. Zar tatama nije dopušteno žaliti se tu i tamo?
Jerry Mahoney živi sa svojim dečkom Drewom i njihovim blizancima, Bennett i Sutton koji su rođeni u kolovozu 2009. godine. Trenutno je otac na roditeljskom dopustu i posvećen je samo njima, no u trenutcima mira piše memoare o ludim pričama svoje obitelji pod nazivom Odakle dolaze djeca gejeva?
Prevela i prilagodila Mirna Šimunović
