Kada sam prvi put čula za seriju Transparent na Amazon Instantu, bila sam prilično uzbuđena. Web-serije su definitivno novo lice televizije, a kao što je vidljivo na primjeru serije Orange is the New Black, postale su mjesto otvoreno za trans* talente i okidač karijera za glumce/ice koji bi se inače teško probili/e u Hollywoodu i doprli/e do konzumenata/ica popularne kulture. Također, otvorile su prostor u kojemu priče marginaliziranih mogu biti ispričane i diskutirane, stvarajući okruženje za narative koji prije nisu bili mogući, a to je iznimno uzbudljivo. Živimo u svijetu u kojemu televizija doista pomiče granice.
Činilo mi se da bi serija Transparent mogla istražiti temu koja inače nije zastupljena u televizijskim programima: živote ljudi koji prolaze kroz tranziciju u zrelijoj/starijoj životnoj dobi. Ljudi mogu ući i ulaze u tranziciju u bilo kojoj životnoj dobi, ali u ovoj eri, u kojoj ljudi po prvi put obraćaju pažnju na queer i trans* mlade ljude i teškoće s kojima se susreću, starije queer i trans* osobe mogu biti izostavljene. To se posebno odnosi na starije transrodne osobe koje su tek počele poduzimati prve korake u svojim novim životima dok istražuju svoj rod i razmišljaju o tranziciji te što žele tim postići u svom životu.
Tranzicija je teška, komplicirana i ponekad previše iscrpljujuća. Kada su u pitanju starije odrasle osobe, može biti popraćena specifičnim problemima. Na primjer, kada transžena započinje tranziciju, možda ima djecu koja je smatraju ‘ocem’ i suprugu ili supruga koji je snažno povezuju s maskulinitetom. Prijatelji/ice i obitelj je poznaju po imenu i po rodu koji su joj pripisani pri rođenju, te imaju problema s razumijevanjem njezinog stvarnog identiteta. Na poslu je poznaju kao jednu osobu, no ona traži da je prepoznaju kao drugu osobu – to je situacija u kojoj može biti izložena opasnostima kao što je zlostavljanje, ali i nemogućnost napredovanja.
Kada imaš 50 godina, autanje i tranzicija prilično se razlikuju nego s 15 ili 25 godina, a osim toga, svaka trans osoba ima jedinstveno iskustvo. Vidjeli smo pregršt priča o trans iskustvu mladih, no gotovo nijedno o iskustvu starijih trans osoba. U seriji Transparent postojala je prilika da se to dogodi i zbog toga sam bila prilično oduševljena – željela sam vidjeti priču koja u svom središtu ima gledište transrodne osobe koja istražuje njezina iskustva u životu, obitelj, društvene veze, sve što se pomjerilo oko nje nakon tranzicije. U toj seriji vidjela sam ogroman potencijal.
To je bilo prije nego što sam čula kome je dodijeljena glavna uloga.
Jeffrey Tambor je izvrstan glumac. Talentiran je, jako mi se svidio u seriji Arrested Development, i ima fantastičnu karijeru. Ima impresivan glumački raspon i vrlo je ekspresivan, intenzivan. Kada uđe u ulogu, stvarno zagrize i posvećen joj je do kraja, bez obzira na kakvo će ga mračno, besmisleno mjesto odvesti. Doista se divim Tamboru i velikoj većini njegovog rada.
Međutim, Jeffrey Tambor nije žena. Vrlo je očito da je muškarac.
Pa ipak, dobio je ulogu žene.
Rod je komplicirana stvar. Postoje situacije kada bi bilo primjereno dati ulogu muškom cross-dresseru, naprimjer kada se radi o ulozi muškog cross-dressera. Ili u seriji koja prikazuje povijest kazališta i kazališnih trupa tijekom koje su muškarci često igrali ženske uloge s obzirom da žene nisu smjele glumiti. Što se toga tiče, žena u muškim ulogama također bi bila savršeno razumna opcija. Nije da nikada nije bilo scenarija u kojem muškarac obučen kao žena i predstavljen kao žena – barem u nekom dijelu serije – definitivno predstavlja samoga sebe. Popularna kultura je veliko i raznoliko mjesto, kao što su to i rodna izražavanja i identifikacije.
Međutim, dovesti muškarca muškarca koji je obučen kao žena da glumi ženu je transmizogino, bez obzira koliko ekipa iz Transparenta tvrdi suprotno, bez obzira što brojni kritičari pišu hvalospjeve, bez obzira što mnogi gledatelji i gledateljice kažu da je serija fantastična i inspirativna. Odluka o castingu je bila transfobna, pa je prema tome i sama serija transfobna, budući da ovdje govorimo o glavnoj, središnjoj ulozi. U kojoj ženu igra muškarac.
Problemi s ovakvim castingom su mnogostruki. Jedan je taj što potkrepljuje uvjerenje da su cross-dresseri također transrodne osobe. Neki se identificiraju kao transrodne osobe, drugi ne; brojni muškarci se oblače kao žene i kategorički su svi odreda muškarci, kao, primjerice, u drag zajednici. Miješati cross-dressing i transrodnost je uobičajeno i ima ozbiljne posljedice jer stvara dodatnu pomutnju koja otežava razgovor o rodu i identitetu. Bez obzira na to kako se pojedini cross-dresser identificira, biti transženom je vrlo specifično iskustvo.
Također, perpetuira iznimno opasan stereotip da su transžene “muškarci u haljinama” – stereotip od kojega, kako se čini, nije moguće pobjeći. Društvo često tretira transžene tek kao muškarce koji nose seksi donje rublje i imaju dugu kosu. No, to nije tako. Transžene su žene (neke od njih vole nositi haljine). One nisu muškarci. Muškarci ne bi smjeli igrati uloge namijenjene ženama.
Sugerirati da su transžene zapravo “u osnovi” muškarci velik je problem s ozbiljnim posljedicama za žene – kao što, naprimjer, stotine transžena bivaju ubijene svake godine zbog toga što su to što jesu. Serija Transparent se ni na koji način ne bori protiv stereotipa o trans* osobama niti protiv transfobije, i premda nema društvenu obavezu da to čini, treba je kritizirati zato što aktivno perpetuira štetne društvene stavove o transrodnosti, posebno stoga što tvrdi da čini veliku stvar za predstavljanje trans* osoba. Apsurdno je veličati seriju koja je muškarcu dodijelila žensku ulogu, a svi izgovori koje je ponudila ekipa Transparenta o tome zašto su ‘trebali’ dodijeliti muškarcu ovu ulogu su iskreno rečeno uvredljivi. Uvredljivi su za žene, uvredljivi su za trans glumice i uvredljivi su za starije trans* osobe koje su prisiljene gledati opise poput ovoga ukoliko žele vidjeti kako se njihovi životi zrcale u popularnoj kulturi. Eto što će dobiti. Očito im nismo u stanju ponuditi ništa bolje od toga.
Prevela i prilagodila Sanja Kovačević
