Samohrani roditelji pogođeni su porastom troškova života i stagniranjem rasta plaća, pokazalo je to istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji.
Naime, tri četvrtine samohranih roditelja tvrdi kako im se financijsko stanje pogoršalo u posljednjih godinu dana.
Kao i velika većina obitelji svih oblika i veličina, i samohrani roditelji imaju osjećaj ‘iscjeđenosti’ stagnacijom plaća i rezanjem dječjeg doplatka i poreznih olakšica, dok cijene svakodnevnih potrepština i dalje rastu. Plaće jednostavno ne pokrivaju račune, tvrde roditelji.
Za samohrane roditelje podizanje cijena osnovnih životnih potreba – hrane, grijanja, stanarine – posebno su loše vijesti, jer to čini većinu njihovih izdataka. Obitelji koji žive u paru troše četvrtinu svojih izdataka na te osnovne potrebe, dok samohrani roditelji izdvajaju trećinu svojih primanja.
U anketi u kojoj je sudjelovalo 643 samohranih roditelja, trećina je rekla kako ih rastući troškovi komunalija, hrane i odjeće stavljaju pod pritisak. Njih 23-oje je reklo kako je zadnjih godinu dana već toliko ‘stegnulo remen’ da više nemaju što smanjiti.
Također, istraživanje je u cjelini pokazalo kako su samohrani roditelji puno savjesniji u raspolaganju novcem. Hranu kupuju po najnižim cijenama, robu kupuju u trgovinama rabljene robe i ostavljaju nešto novca sa strane za sezonu grijanja. No, postoji granica do koje se može to činiti: čak i pri smanjenju trošenja, djeca rastu i trebaju odjeću, hranu i topli dom.
Dvije trećine anektiranih samohranih roditelja također je reklo da su smanjili potrošnju hrane za sebe na način da preskaču neke obroke. Čine to kako bi njihova djeca imala više. No ni to nije uvijek moguće, jer jedan od sedam roditelja kaže da smanjuje i trošenje na dječju hranu.
Ovakva slika korespondira s rezultatima sličnih istraživanja u Hrvatskoj, kao i u ostalim europskim zemljama. Samohrani roditelji imaju manje novca, često neriješen stambeni status, većina njih jedva spaja kraj s krajem, ali će učiniti sve kako bi svojoj djeci omogućili što bolji standard.
{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije.
