Reakcije koje medijski tekstovi potiču jedan su od najdepresivnijih aspekata pisanja o nedavno nanizanim slučajevima silovanja u Delhiju, Indiji. Internetske mase osuđuju žrtvu: da izlazi do kasno u noć, razgovara sa strancima, pije, odijeva se provokativno, da je razvedena, i, možda i najgore, da sve izmišlja. Pitam se tko su ti ljudi koji istinski vjeruju da bi žena namjerno izazivala seksualno zlostavljanje, a kad ne bi uspjela, da bi se pretvarala da je silovana – i s tim izašla u javnost.
Jer, doista, biti žrtvom silovanja u Indiji uistinu je “zabavno”. Prvo ste poniženi od policije, a potom mediji komentiraju vaš privatni život. Nakon nekoliko godina iscrpljujućeg sudskog procesa dovedeni ste u situaciju prisjetiti se svakog, baš svakog detalja u javnoj raspravi. Sve to kako biste otkrili da je u velikoj većini slučajeva sve bilo uzalud jer je istraživanje slučaja bilo hinjeno i manjkavo. Vaši napadači proglašeni su nevinima dok ste vi za cijeli život ukaljani kao “roba s greškom” u našem prosvijećenom društvu.
Može li ijedna razumna osoba iskreno, uistinu, vjerovati da većina žena namjerno izaziva silovanje?
Čini se da su internetski čudaci u dobrom društvu – delhijske policije. Članak indijskog političkog tjednika Tehelka, usmjeren na 23 policijske postaje diljem Delhija, otkriva razinu mizoginije koja nije neočekivana, ali je svejedno šokantna. [Pogledajte detaljna svjedočenja policajaca ovdje. Izvještaj tjednika Tehelka potrebno je pročitati iako je neugodan].
Sad, mogla sam okarakterizirati ova ponašanja kao apsurdna, regresivna, i jednostavno pogrešna. No, nakon što sam prošla kroz njihova svjedočenja tresla sam se od straha i bijesa. Uvidjela sam da sudeći po strogim kriterijima policije u Delhiju, gotovo sve žene zaslužuju biti silovane, a evo i zašto:
{slika}
Prvo, nisu odjevene u salwar kameez ili sari (tradicionalna odjeća, široka tunika i pantalone op. prev.), u svako doba dana.
Većina urbanih poslovnih žena nosi suknje, traperice, bluze i haljine. I najčešće oprezno biraju što odijenuti ovisno o tomu kamo idu: na ulicu ili u skupi bar/restoran. No, sav trud je uzaludan jer kako kaže Satbir Singhu, službenik 31. policijske postaje u Faridabadu: “Cure bi trebale biti pokrivene od tu do tu… One nose suknje, bluze, što ih ne pokriva kompletno. Ne nose dupattu (dugačak, višenamjenski tradicionalni šal, op. prev.). Pokazuju se. Naravno da će dečku biti privlačne.”
Arjun Singh, zamjenik nadzornika i službenik policijske postaje u Surajpuru, pojašnjava dodatno: “Odjevena je tako da privuče ljude. Zapravo, ona želi da joj nešto učine.”
Drugim riječima, ako žena nije prekrivena od glave do pete – sve vrijeme – ona želi da ju muškarci siluju.
Drugo, ako je žena u ljubavnom odnosu s muškarcem, ona zaslužuje da je on i svi njegovi prijatelji siluju. Dharamveer Singh, zamjenik nadzornika i službenik policijske postaje u Indirapuramu u Ghaziabadu, za Tehelku kaže: “Rijetkost je da djevojku nasilno pokupi deset mladića. Djevojka koja uđe u automobil s mladićima nikad nije nevina. Ako uđe, sigurno je u vezi s barem jednim od njih.”
Treće, druži se s pijanim muškarcima. Je li u Indiji loša odluka piti s nepoznatima? Jest. I mnogi od nas su preoprezni da bi pretjerali s votkom ako nisu u dobro poznatom društvu. Ali koga briga kad indijski muškarci u uniformama misle da je alkohol dovoljan – i opravdan – razlog za silovanje:
“Recimo da sjedimo negdje i popijemo koje piće previše… Očito je što će se dogoditi. Zadrži ju na cijelu noć. Što može reći roditeljima? Trebala je otići na sat vremena, a završila je vani cijelu noć. Roditelji, njen brat i društvo će se malo zapitati.”
Dakle, kad čovjek popije pretvori se u seksualno ugroženu životinju spremnu da siluje prvu ženu na koju naiđe. Kada žena pije, ona je drolja koja želi biti silovana. Ergo, žene ne bi smjele piti, niti bi se trebale naći u društvu muškaraca koji piju. Naravno, to podrazumijeva i da ne ostane dugo prilikom izlaska. A čak i ako je jedan od muškaraca u društvu njen dečko, ne bi smjela misliti da je na sigurnom, iz razloga navedenog pod brojem 2.
Četvrto, djevojka zalužuje silovanje jer joj je majka “drolja”. Kad ponestane izgovora, okrivite majku. Tako razmišlja Ram Malik, istražni dužnosnik u slučaju grupnog silovanja učenice u Noidi. Ovako opravdava silovanje maloljetnice:
“Djevojčina majka je razvedena. Živi s drugim muškarcem. Ona ima 48 godina, dok muškarac ima 28. Neizbježno je da će joj kćeri biti neobuzdane, zar ne?”
Peto, žena zaslužuje biti silovana jer pripada višoj klasi – ili nižoj klasi. Žene više klase ne znaju kako se skromno ponašati i odijevati, što izaziva nevolje. One su također ili kurve više klase, ili ovisnice o alkoholu i drogi.
Štoviše, 17 od 30 policajaca koje je intervjuirala Tehelka kaže da su “pravi” slučaji silovanja rijetki: “Postoje iznimke, ali u 70 posto slučajeva u pitanju je konsenzualni seks. Ukoliko ih netko vidi ili im odbiju dati novac, to odmah pretvaraju u silovanje. Istražni dužnosnik u Noidi, Manoj Rawat, je još skeptičniji: “Sve što se događa u Indiji bazira se na obostranom razumijevanju. Moje osobno mišljenje je da se prava silovanja događaju u jedan ili dva posto slučaja.
Na koncu, šesto, žena zaslužuje biti silovana jer je prijavila silovanje. Najimpresivnije otkriće Tehelke je sljedeće: većina prijava silovanja je lažno, motivirano osvetom ili odličan primjer cirkularne logike. Postavili su mu pitanje koliko je silovanoj žrtvi jednostavno pristupiti policiji, a njegov odgovor je iznimno šokantan:
“To žrtvi nikada nije jednostavno. Svi se boje biti osramoćeni. Svi su svjesni medija i društva. U stvarnosti, oni koji se žale su oni koji žele zaraditi.”
Drugim riječima, ako si “uistinu” silovana, nećeš se nikada požaliti. Ako se požališ, nisi “uistinu” silovana.
Zaključak je sljedeći, dame i gospodo. Kada bismo primijenili ovaj lakmus test na sve žene koje poznajemo – prijateljice, članice obitelji, udaljene rođakinje, kolegice, sluškinje i poznanice – nitko ga ne bi položio. Prema delhijskoj policiji, sve zaslužuju biti silovane.
preveli Andreja Pančur i Dino Damjanović
