Prodavačice na tržnici, ribarnici i u supermarketima, zaposlene oko ručnog rada ili polja, u uredu, tvornici, na miješanju malte i na rekreaciji, osvanule su na najnovijoj izložbi poznatoga zadarskog amaterskog fotografa Pere Goića.
Zabilježio ih je na ukupno 31 fotografiji i pod nazivom “Žene na radnom mjestu” izložio u Gradskoj knjižnici, u kojoj je čest gost.
Na najstarijoj, iz 1967. godine, je Gracijela, jedina općepoznata, ostale su fotografije novijeg datuma i prikazuju uglavnom anonimne nam sugrađanke udubljene u svoj posao. Od svih je tražio i dobio odobrenje, kako za snimanje, tako i izlaganje, a kad je riječ o radnome mjestu, morao je pitati i nadređene im.
{slika}
– Malo mi je to teško bilo, morao sam objašnjavati tko sam i što želim. Problema, međutim, nije bilo ni u jednom slučaju – govori Pero Goić, koji snima od svojih mladih dana.
I dandanas, a 83 su mu godine, na klasičan način, filmom i starim ruskim Zenitom. Tehnološke novosti prihvaća samo u izradi fotografija, zbog kojih je nekada odlazio u Trst gdje su bile puno jeftinije.
Kao i na prethodnih 14 samostalnih izložbi, svaka njegova fotografija, voli reći, ima priču sažetu u kratki potpis pod nju i datum nastanka.
Gracijelu, kaže, svi znamo, među ostalim po “jedna vješalica -jedna kuna” i naravno da je to i potpis pod njezinom slikom.
Glumice Kazališta lutaka snimio je u crnoj radnoj odjeći i potpisao “crninu će skinuti kad dobiju novu dvoranu”, a ženu koja kopa prati legenda “škrta zemlja slabo daje, a što daje slatko daje -tako misli Violeta“.
Goić je svojevrstan kroničar ili bilježnik grada u kojemu živi. Snima svakodnevna zbivanja, zgrade i ulice, ljude.
Izložba ostaje otvorena do 17. travnja 2010.
