Sport je muškog roda – i to ne samo u gramatici. No, u njemačkim sportskim klubovima aktivno je jako puno žena i djevojčica, ali ih se istovremeno rijetko nalazi na najvažnijim vodećim položajima. Kako to promijeniti?
To je pitanje aktualnije nego ikada. Za razliku od 50-ih godina prošlog stoljeća, kada se samo 10% žena bavilo sportom u nekom klubu, danas je sportski aktivna svaka druga stanovnica Njemačke. Na prošlogodišnjim Olimpijskim igrama u Pekingu svaki drugi član njemačke sportske ekspedicije bila je – žena. To je dobra vijest. Loša je vijest da žena nema na vodećim dužnostima u sportu. Samo 12% svih trener(ic)a su osobe ženskog spola.
“Obuka trenerica je vrlo zahtjevan proces. Žene se rijetko odlučuju na taj korak – one najprije moraju imati šansu da nakon izobrazbe uopće dobiju radno mjesto, da im taj posao bude glavno zanimanje, da u sportu budu prihvaćene kao trenerice. Ženama je teško naći posao u klubovima, na tome još moramo poraditi”, kaže Ilse Ridder-Melchers, dopredsjednica Njemačkog olimpijskog i sportskog saveza (DOSB). A tamo gdje je moć, dodaje ona, žena u sportskim krugovima nema: “To nije moderna slika sporta koju mi želimo imat u Njemačkoj. Na sastancima naših sportskih saveza sjede gotovo bez izuzetka samo muškarci.” {slika}
A gdje su žene?
Iznimki od pravila ipak ima. To je na primjer Bibiana Steinhaus. 28-godišnjakinja je prva žena koja sudi nogometne susrete 2. njemačke (muške!) lige. Ona sama priznaje kako joj je na putu u profesionalni sport od velike pomoći bila podrška Njemačkog nogometnog saveza (DFB): “DFB me je podržavao, nudio mi mogućnosti dodatne izobrazbe, pomagao mi je u mom predstavljanju u medijima, uvijek smo bili u vrlo tijesnom kontaktu”.
Napretka ima, ali još uvijek se u njemačkom sportu premalo koriste sposobnosti žena. Zato će DOSB u 2009. posebnu pozornost posvetiti upravo promicanju ravnopravnosti žena i muškaraca u sportu. “Mi znamo da su žene u pravilu dobro kvalificirane, ali i da često nemaju hrabrosti i odlučnosti da krenu na taj put. Mi ćemo ih pokušati ohrabriti pomoću ciljanog mentoringa i seminara posvećenih isključivo ženama u sportu”, kaže Ridder-Melchers.
Napretka ima, ali…
Sve to u teoriji dobro zvuči. No, što je s praksom? Vrijeme će pokazati imaju li njemački projekti poput “Žene na čelo” ili “Više migrantkinja u sportu” uopće ikakvih konkretnih rezultata. Ukoliko se pokažu da nemaju, onda se mora preći na radikalnije, strukturne reforme kakve je primjerice provela Norveška, kaže Ilse Ridder-Melchers i objašnjava: “Tamo se u 80-im godinama prošlog stoljeća uvelo kvote, a rezultat je danas vidljiv: udio žena na odgovornim pozicijama je porastao na preko 30%.” {slika}
Kvote nisu jedino rješenje, i žene moraju pokazati inicijativu ukoliko i izvan sportskih borilišta žele nešto promijeniti u sportu, smatra Bibiana Steinhaus: “One si moraju postaviti ciljeve i ne dozvoliti da ih netko koči u tom procesu. Moraju se boriti i izboriti za svoj status.”
I Bilić odbio ženu…
Jedna od rijetkih koja se izborila za taj status je Katja Kraus. Ona je članica Uprave HSV-a. Tako je upravo ona u ime kluba iz Hamburga prije nekoliko mjeseci u Zagrebu pregovarala i sa Slavenom Bilićem oko njegovog angažmana na trenerskoj klupi bundesligaša.(DW/sma)
