Vandana Shiva doktorirala je iz područja fizike na Sveučilištu Zapadnog Ontarija u Kanadi. Poznata je filozofkinja, ekološka aktivistica, ekofeministica i autorica nekoliko knjiga od kojih su dvije prevedene i na hrvatski jezik, “Ratovi za vodu” i “Biopiratstvo”. Sudjelovala je u nenasilnom Chipko pokretu u Indiji u 70-ima kada su prosvjednice formirale ljudske štitove oko drveća da bi spriječile njihovu sječu. Kasnije se borila za promjene praksi i paradigmi u poljoprivredi i hrani. Aktivno je sudjelovala i pisala o pravima intelektualnog vlasništva, bioraznolikosti, biotehnologije, bioetike, genetičkog inžinjerstva, vode. Osnivačica je Research Foundation for Science, Technology and Ecology, koja je dovela do osnivanja Navdanye, mreže čuvara sjemenja i organskih poljoprivrednika. Navdanya je dosad pomogla u osnivanju 54 banki sjemenja u lokalnim zajednicama, educirala više od 500 000 farmera o suverenosti hrane i održivoj poljoprivredi te pomogla u uspostavljanju “fair trade” organske mreže. Dobitnica je niza priznanja, a među njima i “Right Livelihood Award” koja se često naziva alternativnim Nobelom, “za pozicioniranje žena i ekologije u središte modernog razvojnog diskursa”.
{slika}
U H-Alterovoj anketi o okolišnim problemima iz siječnja, pri vrhu se našao i naš odnos prema tlu i hrani. Zemlja koja ne proizvodi vlastitu hranu već ovisi o uvozu ne može biti održiva, puno je nestabilnija i ovisi o globalnim kretanjima, istaknuli su naši sugovornici.
“Cijeli je svijet baziran na nestabilnoj globalnoj ekonomiji. Dan kad SAD krahira, Kina će krahirati i obrnuto. Zato trebamo graditi stabilnost od dna”, slaže se i poznata indijska aktivistica Vandana Shiva, s kojom smo razgovarali u Kopenhagenu na klimatskom summitu gdje je najviše upozoravala na ulogu koju agroindustrija ima na klimatske promjene.
“Svaka dimenzija suvremenog ljudskog života je u krizi, a kriza je povezana zajedničkim korijenima. Svaka solucija čini problem još gorim jer potječe iz istog mehanicističkog duha”, rekla je Shiva.
Dvije milijarde ljudi u svijetu danas pate od posljedica loše prehrane, tvrdi, a za primjer loše politike nije potrebno ići dalje od njene domovine Indije gdje je kriza u proizvodnji hrane dovela je do samoubojstva čak 200 tisuća farmera.
Države nisu nezavisne, a korporacije nemaju nacionalnost
“Ista agrikultura koja stvara emisije uništava farmere i gura ih u samoubojstvo. Prvih pet godina Vlada je to poricala, zatim su učinili neke sićušne korake, ali kako su današnje vlade korporativne vlade, ne upuštaju se u ništa što bi ograničilo rast profita korporacija. Države više nisu nezavisne. Mi smo snažniji od vlada u govorenju korporacijama gdje je njihovo mjesto u društvu. Željela bih da moja voljena zemlja nastavi putem Mahatme Gandhija– da bude mirnija, pravednija, održiva. Naš je posao stalno biti svijest naše Vlade, stalno razotkrivati njene veze sa globalnim korporacijama, s onima koji se čine indijskim, ali nisu, jer korporacije više nemaju nacionalnost. Vlada Indije će se morati probuditi kad bude dovoljno demokratskih glasova. Moj je posao nastavljati spašavati manje nasilnu Indiju”, kaže.
Shiva priželjkuje zabranu GMO-a i neobnovljivog sjemena. Voljela bi vidjeti kako indijska vlada 30 milijardi koje troši na poticaje za kemijska gnojiva troši na organsku poljoprivredu i na taj način osigura malim farmerima dostojan život.
“Zelena revolucija koju promoviraju korporativni fondovi poput Rockefeller fondacije i Fondacije Billa Gatesa u Africi kroz AGRA-u (Alliance for Green Revolution) produbljuje, a ne rješava problem. Kad se jednom novac počne kretati, počne i uništavanje prioriteta zemlje. Deset puta više vode koristi se u zelenoj revoluciji nego u drugim područjima da bi se proizvela ista količina hrane. U Punjabu i Haryani su se podvodne vode totalno povukle jer su to bile države u kojima se provodila zelena revolucija. Sedamdeset posto vode koja se koristi u proizvodnji hrane potroši se kroz industrijsku agrikulturu jer kemikalije trebaju vodu.”
Organska poljoprivreda je rješenje
Vandana Shiva zagovara organsku poljoprivredu malih farmera kao rješenje za četrdeset posto problema klimatskih promjena, dakle ne samo kao mjeru osiguranja dostojanstvenog života malim poljoprivrednicima i zdrave hrane. Organska poljoprivreda, naime, smanjuje potrošnju vode na dva načina. Kada se ne koriste kemikalije nije potrebno navodnjavanje poplavljivanjem, a dodajući organsku tvar u tlo povećavaju se njegovi kapaciteti da zadržava vodu.
“Kažem često da su organska tla najveći rezervoari na zemlji, najveća brana koju ne vidimo. Ako se vlaga zadrži u tlu, suša neće imati isti dramatični utjecaj. Međutim, u agrikulturi koja je kemijski gnojena nema apsolutno nikakve organske tvari da drži vodu”, upozorava.
Shiva promovira takozvanu “demokraciju hrane” kroz suverenost znanja. U Indiji je pokrenula Navdanyju, mrežu čuvara sjemenja i organskih poljoprivrednika. Navdanya je dosad pomogla u osnivanju 54 banki sjemenja u lokalnim zajednicama, educirala više od 500 tisuća farmera o suverenosti hrane i održivoj poljoprivredi te pomogla u uspostavljanju “fair trade” organske mreže.
Klimatska kriza povezana je s krizom ljudskih prava. Prisiljeni smo jesti stvari koje ne bismo trebali jesti, a u modernom svijetu ne povećava se pristup hrani nego udobnosti.
U Europskoj uniji uživa se u udobnosti, a prema Uniji Shiva je kritična.
“Europska komisija je kapetan Monsantovih lobija, a ponuda Europske unije na stolu u Kopenhagenu je bila patetična. Prošlo je vrijeme da velikom biznisu raste zarada. EU nudi dvije milijarde za adaptaciju na klimatske promjene dok istovremeno samo Indija troši 30 milijardi na gnojivo. Tri trilijuna dolara se izvlači iz zemalja globalnog juga. Sumi za adaptaciju na klimatske promjene trebali bi dodati količinu eksploatacije Trećeg svijeta i istovremeno smanjiti ekstrakciju. Znamo što treba učiniti, znamo što se događa Bangladešu nakon ciklona, što se događa Himalaji nakon teških kiša. Sve te katastrofe su iznos koji treba dodati, platiti za štetu koju ste izazvali, to je temelj zakona “onečišćivač mora platiti”, to je iznos o kojem bi trebali razgovarati.”
Međutim, u Europi se odvijaju i neke pozitivne stvari. “Pokret regija slobodnih od GMO-a je jako važan. Volja ljudi biva prakticirana za razliku od lažnih rješenja koja bivaju promovirana, GMO-i, agrogoriva, konzervacijska soja. Monsantoi ovoga svijeta preuzimaju zasluge, a kvare svijet. Tu je i novo lažno rješenje “biokarata” (biocharts), u biti industrijski otpad nazvan tako da nas zavara. Sve je to industrijski trik, ono što zemlje u grupi G7 zovu karbonskom kolonizacijom.”
Nije Vandana Shiva kritična samo prema Europi već prema cijelom procesu klimatskih pregovora, i to ne samo ovim posljednjim kopenhagenskim, koji su neslavno završili.
O klimatskim pregovorima u Kopenhagenu
“U Kopenhagenu je trebalo pregovarati na temelju činjenice da Treći svijet nije glavni zagađivač. Išla bih i jedan korak dalje i rekla da je model industrijaliziranih zemalja baziran na fosilnim gorivima, dinosaur koji pripada prošlosti. Međutim, korporacije dominiraju globalnom ekonomijom i politikom i one uzrokuju katastrofu. Kritična sam prema procesu klimatskih pregovora baš zato jer su pregovori preoteti od strane korporacija. Čak i Kyoto protokol, jedino što imamo, predviđa da zagađivači bivaju plaćeni. Alocirali su sebi javni novac, milijune dolare. I to je problem.”
Obama, također, predstavlja korporativne interese. “Obama ne donosi organsko rješenje. Žonglirao je brojkama i politikom. Za vrijeme izbora pričao je mnogo o pridruživanju SAD-a Kyotu, a najvažnije što bi mogao učiniti, da potpiše taj protokol, nije učinio.”
Afričke zemlje, koje nemaju pristup udobnosti, ali ni hrani, hrabro su se borile u Kopenhagenu, inzistirajući da je novac o kojem se razgovara klimatski dug razvijenih, a ne humanitarna pomoć, kao što su to SAD željele prikazati.
Moć malih
“Moć afričkih zemalja je moć slabih, moć koju je Gandhi identificirao kao moć da se kaže “NE”. U Barceloni na predkopenhagenskom sastanku afričke zemlje su se prijetile da će napustiti sastanak, a to su učinile i u Seattleu. Afričke zemlje dobivaju hrabrost od ljudi na ulici, da su to samo pregovori iza zatvorenih vrata bez prosvjeda vani, ne bi to učinili. Od ljudi dobijaju hrabrost jer shvaćaju da je vani ipak prisutan novi trend”, komentirala je Shiva.
Globalna kriza na svim područjima, od krize morala do ekonomske krize, prelama se na leđima slabih. Jasno je to vidljivo kroz direktni obrnuti efekt klimatskih promjena koji znači da oni koji najmanje profitiraju i najmanje pridonose zagađenju najviše osjećaju njene posljedice. Znamo da najviše pate zemlje u razvoju, da najviše profitiraju i zagađaju veliki i razvijeni, ali nismo baš sasvim sigurni gdje je tu uloga Hrvatske i drugih zemalja stisnutih negdje između na toj ljestvici?
“Ne biti dio velike slagalice je divna privilegija. Biti mali u današnjem svijetu je mjesto za fleksibilnost u kojoj možete naći drugačije opcije”, poručila nam je Vandana Shiva.
